Još prije desetak godina jedna osnovna škola u Lovranu za doručak je uvela švedski stol. Iako se i tada to činilo kao jako dobra ideja za klince, njihovim je koracima pošla tek osnovna škola u Novskoj, koja posljednjih mjesec dana daje svojim učenicima na izbor što će jesti za doručak.
"Predobro mi je ovo", kaže nam školarac ove škole Robert iz 3.a, koji se brzo odviknuo od ustaljenog sistema doručka kakav imaju klinci u cijeloj Hrvatskoj. "Puno je toga u ponudi pa svaki dan mogu jesti nešto drugačije."
Antonija Mirosavljević ravnateljica je Osnovne škole Novska već 16 godina, a ovo joj je najnoviji projekt koji je uvela kako bi se pozabavila problemom prehrane među najmlađima.
Cijela priča krenula je još otkad je škola među prvima u Hrvatskoj uvela kuhane obroke kako bi djeci usadili zdravije prehrambene navike. Nije to bio lak zadatak, priča nam ravnateljica, jer je djecu trebalo nagovoriti da pojedu kelj ili grah, a kad su u tome uspjeli, shvatili su da imaju drugi problem.
"Kako imamo dvije smjene, smišljali smo što bismo mogli napraviti da jutarnja smjena ne bi već u 9 ujutro morala jesti grah i kelj, pa smo došli na ideju švedskog stola kako bi učenici što bolje jeli i kako bi novac koji država daje bio što bolje utrošen", priča Mirosavljević. "Cilj nije kuhanje i bacanje, cilj je da hranu učenici pojedu."
No kuhari na švedski stol nisu stavili samo kruh, salamu i paštetu pa to smatrali dobro obavljenim poslom. Od samog početka kombinirali su jela koja klinci vole, poput linolade, sa zdravim namirnicama poput žganaca i svježeg kravljeg sira.
Zazubice im posebno rastu na pohani kruh, griz i linoladu, kažu nam i djeca, ali će u najmanju ruku probati i ono što dosad nisu jeli za doručak.
"Sviđa mi se ovakav doručak jer nikad nisam gladan", kaže prvašić Alen.
Kada su na početku prvi put stavili kuhana jaja na stol, prisjeća se Mirosavljević, klinci ih nisu doživljavali, no s vremenom su im postala sve primamljivija, posebice kada su mlađi počeli primjećivati što stariji jedu.
"Mislim da ćemo ih s vremenom uspjeti naučiti da je doručak jako važan obrok u danu, ali i da doručak ne znače samo hrenovke i salama, već da on može biti zdrav", kaže ravnateljica.
Poput pačića, tako su se i za vrijeme našeg posjeta razredi od nižih prema višima izmjenjivali za doručkom svakih 10-ak minuta. Sve su sami radili, od stavljanja hrane na tanjur, mazanja namaza na kruh pa do bacanja one hrane koju nisu pojeli. Iako se čini intuitivno, ravnateljica nam objašnjava da klinci danas uopće nisu naučeni na to.
"Naša djeca ne znaju nositi tacne i nekoordinirana su, baš zato što malo vremena provode na otvorenom i zato što se malo igraju. Djeci rijetko dajemo šanse da sudjeluju u nekim aktivnostima jer ih mi obavljamo umjesto njih", upozorava ravnateljica, inače defektologinja po struci.
Učitelji pomažu u provedbi ovakvog tipa doručka jer objeduju zajedno sa svojim razredima i paze na red kada se u blagovaonici stvori gužva, no najveći teret ovakvog projekta pao je na kuhare, koji priznaju da sada imaju više posla.
"Osim švedskog stola, kasnije još moramo pripremiti ručak za popodnevnu smjenu pa imamo više posla, ali švedski stol je zapravo jako dobra ideja jer djeca uglavnom za doručak jedu hranu kakvu im sada nudimo. Kuhanim ujutro nisu bili zadovoljni jer im je to bilo prerano", kaže kuharica Valentina, koja je primijetila da djeca više jedu otkad su uveli švedski stol.
"Vidimo to po njima, svatko si izabere ono što voli, tako da mislim da su zadovoljniji", kaže.