Kada razmišljamo o "učenju empatije", često zamišljamo velike, ozbiljne razgovore u nekom savršenom trenutku. Samo, život je rijetko tako uredan. Empatija zapravo raste u kratkim, petominutnim trenucima tijekom dana. Uvjete za njezin razvoj već stvarate kad god smirite sukob, imenujete osjećaje koje primjećujete i potaknete dijete da razmisli kako je drugome. Tako se, malo po malo, ukorjenjuju vještine gledanja iz tuđe perspektive, emocionalna pismenost i brižno ponašanje, piše Mother.ly.
Male svađe odlična su prilika za učenje empatije. Umjesto da odmah tražite krivca ili rješenje, zastanite i pomozite svakome da kaže što je htio. Zatim ih potaknite da pokušaju vidjeti i onu drugu stranu. Recite, primjerice: "Oboje ste htjeli plavi kamion. Što misliš kako se tvoj brat osjećao kad si ga uzeo?"
Nakon toga predložite jednostavan korak - zamjenu igračke, igru naizmjence ili da provjere kako je onaj drugi. Možete ih uputiti: "Pitaj ga: 'Jesi li dobro? Želiš li zagrljaj ili malo prostora?'" Tako ne nagrađujete loše ponašanje, nego povezujete djela i osjećaje dok su još dovoljno mirni da mogu nešto naučiti.
Kratki trenuci s nepoznatima - na blagajni, u liftu ili na vratima - podsjećaju djecu da i drugi ljudi imaju svoj dan, a ne samo oni iz našeg kruga. Mirno recite što primjećujete: "Blagajnica izgleda umorno. Hajdemo joj se posebno lijepo zahvaliti."
Potaknite dijete na male geste - da pridržava vrata, vrati kolica ili se nasmije. Recite: "Hvala vam što ste nam danas pomogli." Kasnije, u autu, kratko pitajte: "Što misliš kako se osjećala kad si joj to rekao?" Te sitnice od 30 sekundi grade naviku da primjećujemo ljude oko sebe.
Svakodnevna briga gradi empatiju kroz odgovornost i obraćanje pažnje na tuđe potrebe. Zamolite dijete da primijeti znakove i reagira: "Zemlja je suha. Što misliš da biljci treba?" ili "Pas grebe po vratima. Što bi mogao htjeti?" Kad dijete zaboravi svoju obvezu, gledajte na to kao na nešto što treba riješiti, a ne kao na neuspjeh.
Recite: "Hajdemo vidjeti što je zapelo i smisliti plan za sutra." Povezivanje tuđih potreba s dosljednim, nježnim djelovanjem pomaže djeci da iznova vježbaju suosjećanje.
Priče su sigurno mjesto za vježbanje velikih osjećaja. Zastanite jednom ili dvaput i naglas razmislite što se liku događa. Postavljajte otvorena pitanja: "Što misliš kako se osjećala kad ju je prijateljica ostavila?" ili "Što bi mu pomoglo da se osjeća sigurnije?"
Samo kratko, da ne ubijete priču. Nakon toga ubacite još jedno pitanje: "Da si ti bio u toj sceni, što bi rekao?" Takve brze provjere šire djetetov emocionalni rječnik i pomažu mu da lakše vidi tuđu perspektivu - bez da se vrijeme za igru pretvori u predavanje.
Trenuci kad djeca pogriješe idealni su za vježbanje suosjećanja prema sebi - a to onda olakšava empatiju prema drugima. Pokažite im kako preuzeti odgovornost bez posramljivanja. Primjerice: "Srušio si mu toranj. Nisi to namjeravao, ali on je svejedno razočaran. Kako to možemo popraviti?"
Djeca koja znaju prepoznati i umiriti svoje emocije obično se lakše snalaze u odnosima s drugima. Ponudite nekoliko izbora - da pomognu ponovno sagraditi toranj, da se ispričaju ili da pitaju drugoga što bi mu sada pomoglo. Vaša smirena prisutnost uči ih da se pogreške mogu popraviti i da je briga o tuđim osjećajima dio rješenja.
Pred spavanje je lakše sabrati dan. Postavite jedno jednostavno, isto pitanje koje povezuje dan s osjećajima i ljubaznošću: "Kad si danas nekome pomogao?" ili "Tko je tebi danas pomogao i kako si se zbog toga osjećao?"
Neka odgovori budu kratki, potvrdite što god dijete kaže i završite s malim planom: "Sutra ću pokušati pomoći nekome u razredu." Ponavljanje tog rituala gradi naviku da primjećujemo druge i činimo male, brižne stvari.
Dani bolesti djeci pokazuju kako se u obitelji brinemo jedni za druge. Pretvorite empatiju u mali zadatak: "Danas smo tim za njegu." Dajte poslove primjerene dobi - donijeti vodu, maramice ili nacrtati čestitku za ozdravljenje.
Objasnite zašto: "Baka kašlje. Topli čaj može smiriti grlo." I pitajte: "Želiš li društvo ili mir?" Child Mind Institute napominje da se granice uče i kroz empatiju - prema vlastitim, ali i tuđim potrebama. Ove situacije uče djecu da čitaju znakove, pitaju je li nešto u redu - i ponude podršku.