Skriveni ožiljci djetinjstva: 8 navika odraslih bez podrške roditelja
OSJEĆAJ sigurnosti i podrške u obitelji ključan je za dugoročni uspjeh, što potvrđuje i istraživanje iz 2021. godine. Ipak, ne odrastaju sva djeca u takvom okruženju. Umjesto da razviju temelje za uspjeh, osobe koje u djetinjstvu nisu imale odobravanje roditelja često u odraslu dob prenose specifične osobine i navike, piše YourTango.
Sklonost samokritici
Djeca koja odrastaju u obiteljima koje im pružaju toplinu i prihvaćanje redovito slušaju riječi ohrabrenja. No, oni koji se osjećaju neprihvaćeno, umjesto da nauče biti blagi prema sebi, počinju usvajati uvjerenja poput "sve je moja krivnja" ili "nisam dovoljno dobar". Takav unutarnji stav vodi u nisko samopoštovanje i neprestano samooptuživanje.
Skrivanje pogrešaka
Sram koji se razvija iz osjećaja nepripadanja vlastitoj obitelji često prerasta u perfekcionizam. Djeca počinju osjećati da moraju neprestano dokazivati svoju vrijednost kako bi dobila barem malo pozitivne pažnje, a taj obrazac ponašanja zadržavaju i kasnije u životu. Psihoterapeutkinja Kaytee Gillis objašnjava da perfekcionizam proizlazi iz straha od neuspjeha ili napuštanja.
"Postaje način izbjegavanja kritike, odbacivanja ili daljnje traume jer osoba pokušava biti besprijekorna u svakom aspektu života", navodi Gillis. "Međutim, ta potraga za savršenstvom može izazvati visoku razinu stresa, tjeskobe i samokritičnosti. To na kraju narušava emocionalnu dobrobit i onemogućuje osobi da osjeti istinsko zadovoljstvo."
Trošenje vremena na stvari koje ne vole
Kao posljedica perfekcionizma i emocionalne distance roditelja, mnogi odrasli odrasli u takvoj dinamici na kraju dožive izgaranje. Budući da roditelji nisu poticali njihovu autentičnost niti su pokazivali interes za njihove sklonosti, ta su djeca naučila potiskivati vlastite interese. Umjesto toga, usmjeravaju se na vanjsku potvrdu i priznanja.
Istraživanje Društva za neuroznanost pokazuje da ovaj nedostatak užitka i interesa, poznat kao anhedonija, nije rijetkost kod emocionalno zanemarene djece. Takve osobe mogu propustiti prilike za kreativni razvoj ili se preopteretiti poslom u nadi da će time konačno zaslužiti roditeljsko poštovanje.
Svoje slobodno vrijeme često troše na aktivnosti koje su njihovi roditelji smatrali vrijednima, a ne na ono u čemu sami uživaju.
Uvjerenje da nikoga ne zanima što imaju za reći
Autocenzura i prešućivanje vlastitih osjećaja česti su kod osoba koje nikada nisu dobile roditeljsko odobravanje. Umjesto da se osjećaju sigurno, usvoje uvjerenje da njihove riječi nisu važne. To je simptom niske vrijednosti o sebi, jednako kao i pretjerano ispričavanje ili zauzimanje obrambenog stava u sukobima.
Psihologinja dr. Jonice Webb ističe da osoba bez dovoljno povratnih informacija ne nauči dvije ključne stvari u djetinjstvu. "Ne naučite tko ste zapravo i ne spoznate da ste osoba koju vrijedi upoznati", kaže Webb.
Izbjegavanje sukoba
Stalni oprez na koji su takva djeca bila prisiljena čini ih osjetljivima na nesuglasice. Navikli su ugađati drugima kako bi dobili odobravanje i skrivati pogreške kako bi utjecali na tuđe mišljenje o sebi. Zato im i najmanji nesporazum ili svađa djeluju kao prijetnja. Izbjegavaju sukobe i na svaki način pokušavaju izbjeći raspravu jer su navikli da ih se u takvim situacijama krivi ili ignorira.
Pretjerana neovisnost i izolacija
Kada dijete osjeća da se samo mora brinuti o sebi i svojim osjećajima, događa se parentifikacija - preuzimanje uloge roditelja. Takva djeca u odrasloj dobi često razviju izraženu neovisnost, takozvanu hiper-neovisnost. Iako je oslanjanje na sebe pozitivna osobina, problem nastaje kada vodi u izolaciju.
Kod nekoga tko se nikada nije osjećao prihvaćenim, ta neovisnost obično proizlazi iz perfekcionizma. Roditelji im nisu bili primjer sigurnosti i pripadnosti, pa su utjehu morali tražiti drugdje. Stručnjakinja za ponašanje Annie Tanasugarn kaže da odbijanje pomoći na poslu može dovesti do pogrešaka i ugroziti radno mjesto.
"U romantičnim vezama, s druge strane, hiper-neovisnost se često manifestira kao hladnoća, izbjegavanje ili prekid komunikacije, što u odnos unosi tjeskobu i nepotreban stres", dodaje Tanasugarn.
Ispričavanje zbog vlastitih potreba
Kada roditelji neprestano ignoriraju djetetove potrebe, ono nauči zanemarivati samo sebe. Vlastite potrebe postaju manje važne od potrebe da dokažu svoju vrijednost, što je jedan od razloga zašto se takve osobe u odrasloj dobi bore s niskim samopoštovanjem. Dr. Webb objašnjava da mnogi dobronamjerni roditelji to rade nesvjesno.
"Nažalost, kada ignorirate, skrivate ili omalovažavate djetetove osjećaje, čak i suptilno, nenamjerno ga učite da potiskuje vlastite emocije i potrebe", kaže ona. "To je lekcija koja ga može pratiti cijeli život."
Izbjegavanje obiteljskih okupljanja
Studija objavljena u časopisu Journal of Family Theory and Review pokazuje da obiteljske tradicije jačaju povezanost i osjećaj pripadnosti. Međutim, kada okupljanja u osobi bude osjećaj da ne pripada, ona kao odrasla osoba nije zainteresirana za održavanje tih tradicija.
Možda će se pojaviti na obiteljskim proslavama, ali rijetko uistinu sudjeluje u običajima koji drugima znače. Stalno se osjećaju kao da su izvan obiteljskog kruga i da tu ne pripadaju.