IAKO je akademska inteligencija važna, odgoj emocionalno inteligentnog djeteta jedan je od najvažnijih zadataka za svakog roditelja. Emocionalna inteligencija (EQ) ključan je skup vještina koje se razvijaju s vremenom, a obuhvaća sposobnost razumijevanja, izražavanja i upravljanja vlastitim emocijama, kao i snalaženje u međuljudskim odnosima s empatijom i svjesnošću.
Roditelji mogu pomoći djeci u usvajanju ovih vještina u bilo kojoj dobi, čime im omogućuju razvoj empatije, regulaciju emocija i socijalne vještine ključne za snalaženje u životu, piše Parents.com.
Istraživanja provedena tijekom posljednjih nekoliko desetljeća pokazala su da emocionalna inteligencija donosi brojne prednosti koje djetetu koriste tijekom cijelog života. S druge strane, nizak EQ može dovesti do poteškoća u budućnosti.
Visok kvocijent emocionalne inteligencije povezuje se s boljim odnosima jer djeci pomaže u upravljanju sukobima i razvijanju dubljih prijateljstava, a odrasli s visokim EQ-om često imaju kvalitetnije odnose u privatnom i poslovnom životu.
Devetnaestogodišnja studija objavljena u časopisu American Journal of Public Health pokazala je da socijalne i emocionalne vještine u vrtićkoj dobi mogu predvidjeti uspjeh u životu. Djeca koja su s pet godina znala dijeliti, surađivati i slijediti upute imala su veću vjerojatnost da će steći fakultetsku diplomu i pronaći posao s punim radnim vremenom do 25. godine.
Uz to, viša razina emocionalne inteligencije pruža zaštitu od mentalnih poremećaja poput depresije. Logično je da će se dijete koje se zna smiriti kad je ljuto bolje snaći u teškim okolnostima, a ono koje izražava osjećaje na zdrav način vjerojatnije će održavati zdrave odnose. Dobra je vijest da sva djeca mogu naučiti ove vještine uz podršku odraslih.
Djeca moraju naučiti prepoznati kako se osjećaju, a roditelji im u tome mogu pomoći imenovanjem njihovih emocija. Koristite riječi koje opisuju različite osjećaje, poput povrijeđen, ljut, sretan, uzbuđen, razočaran ili uplašen. Možete djetetu objasniti i na temelju čega ste prepoznali kako se osjeća.
Primjerice, ako je dijete uzrujano jer je izgubilo u igri, možete reći: "Primijetila sam da su ti šake stisnute i da lupaš nogama. Izgleda da si jako ljut. Je li tako?"
Ako izgleda tužno, recite: "Vidim da se mrštiš i da su ti oči pune suza. Jesi li razočaran što danas nećemo ići kod bake i djeda?" Korištenje riječi poput "ljutit", "uzrujan", "sramežljiv" i "povrijeđen" gradi rječnik za izražavanje osjećaja, a važno je uključiti i pozitivne emocije poput "radostan", "uzbuđen" i "pun nade".
Kada je dijete uzrujano, čak i ako vam se njegove emocije čine pretjeranima, važno je ne umanjivati ono što osjeća. Omalovažavajući komentari mogu djetetu poslati poruku da s njegovim osjećajima nešto nije u redu i smanjiti vjerojatnost da će vam se sljedeći put povjeriti.
Bolji pristup je potvrditi njegove osjećaje i pokazati empatiju, čak i ako ne razumijete zašto je toliko uzrujano. Ako dijete plače jer ne može u park prije nego što pospremi sobu, recite nešto poput: "I ja se uzrujam kad ne mogu raditi ono što želim. Ponekad je teško obavljati zadatke kad ti se ne da." Kada pokažete djetetu da razumijete kako se osjeća, smanjujete potrebu da velike emocije izražava kroz neprimjereno ponašanje.
Djeca moraju naučiti izražavati emocije na društveno prihvatljiv način. Reći "Povrijeđen sam" je korisno, ali vikanje na nekoga ili uništavanje stvari nije. Najbolji način da dijete to nauči jest da mu sami budete primjer. Koristite riječi za osjećaje u svakodnevnom razgovoru.
Recite, primjerice: "Ljut/a sam kad vidim da su djeca zlobna na igralištu" ili "Sretan/na sam kad nam prijatelji dođu na večeru." Istraživanja pokazuju da emocionalno inteligentni roditelji češće odgajaju emocionalno inteligentnu djecu, stoga rad na vlastitim vještinama pomaže da budete učinkovitiji uzor.
Nakon što djeca nauče prepoznati svoje emocije, trebaju naučiti kako se s njima nositi na zdrav način. Naučiti kako se smiriti, razveseliti ili suočiti sa strahovima može biti složeno za najmlađe. Podučite ih konkretnim vještinama.
Primjerice, djetetu može pomoći da nauči duboko disati kada je ljuto kako bi smirilo tijelo. Možete mu reći da udahne kroz nos i izdahne kroz usta, kao da puše mjehuriće od sapunice.
Također možete napraviti "kutiju za smirivanje" koja sadrži bojanku, omiljenu knjigu viceva, umirujuću glazbu ili losione ugodnog mirisa. Stavite predmete u kutiju koju dijete može ukrasiti, a kad je uzrujano, podsjetite ga da upotrijebi svoj pribor za upravljanje emocijama.
Dio emocionalne inteligencije je i učenje rješavanja problema. Nakon što se osjećaji imenuju i obrade, vrijeme je za rješavanje uzroka problema. Primjerice, ako je dijete ljuto jer ga brat ili sestra stalno prekidaju dok igra videoigru, pomozite mu da smisli barem pet mogućih rješenja.
U početku nije važno jesu li rješenja dobra; cilj je potaknuti razmišljanje. Zatim mu pomozite da procijeni prednosti i nedostatke svake opcije i odabere najbolju. Kada dijete pogriješi, razgovarajte o tome što se moglo učiniti drugačije i kako može popraviti situaciju. Pritom budite trener, a ne onaj tko rješava problem umjesto njega.
Bez obzira na to koliko se dijete čini emocionalno inteligentnim, uvijek ima prostora za napredak. Tijekom odrastanja suočavat će se s novim izazovima koji će testirati njegove vještine. Neka vam izgradnja tih vještina bude dio svakodnevice. Dok je dijete malo, svakodnevno razgovarajte o osjećajima.
Analizirajte emocije likova u knjigama ili filmovima i raspravljajte o tome kako su mogli bolje riješiti probleme. Koristite djetetove pogreške kao prilike za učenje. Kada se ponaša neprimjereno jer je ljuto ili povrijedi nečije osjećaje, razgovarajte o tome što se dogodilo i što bi moglo učiniti drugačije u budućnosti. Uz vašu stalnu podršku, dijete može razviti emocionalnu inteligenciju i mentalnu snagu potrebnu za uspjeh u životu.