BROJNE poznate osobe progovorile su o tome gdje su bile kada je Hrvatsku jučer pogodio snažan potres. Svoju priču podijelila je i Lucija Lugomer koja u trenutku razornog potresa nije bila uz sina Leona i supruga Danijela Grlića.
"Jučer sam bila sama, pribrana, nasred hodnika, a Leon i Danijel puno predaleko od mene. Sve dok nisam shvatila koliko dugo potres traje i da su stvari uistinu počele nekontrolirano padati posvuda. Pojurila sam po mobitel nazvati Danijela i samo mu rekla: ‘Samo dođi doma, molim te, samo mi dođite doma!!’ Mreže su pale. Vise ga nisam mogla dobiti. Ni njega ni nikoga drugoga svoga. Osjećala sam se kao Pale sam na svijetu i tu je krenula panika. I uistinu, čovjek u životu treba samo drugog čovjeka. Susjedi su svi već bili vani, svi smo pomagali jedni drugima, držali se i fizički i psihički", napisala je.
Kaže da joj je najveća podrška upravo suprug.
"Pokušavam biti okej koliko god je to moguće, srećom pa imam Danijela koji je po struci pilot i spreman je na svakojake situacije, inače bih se vrlo vjerojatno raspala. Ali moram biti jaka zbog Leona. Zbog Danijela. Zbog sebe. Zbog svog tate. Zbog drugih", dodaje.
Jucer sam bila sama, pribrana, nasred hodnika a Leon i Danijel puno predaleko od mene. Sve dok nisam shvatila koliko...
Objavljuje Lucija Lugomer u Srijeda, 30. prosinca 2020.
Na prizore iz potresom pogođenih područja slama joj se srce.
"Gledam slike ljudi i svih tih ruševina na cijelom području Siska i Petrinje i srce mi se slama. Nemam nikoga tamo osim jedne jako drage kolegice iz srednje škole do koje sam, srećom, uspjela doći i dobro su. A opet, osjećam kao da su svi moji i suosjećam koliko god je to moguće. Netko nema krov nad glavom, topli obrok, netko je izgubio voljenu osobu. Dijete. Svoje uspomene. Ne mogu si to zamisliti. Naš dnevni boravak danas izgleda ovako i ne mogu riječima opisati zahvalu zbog toga. Njih dvoje i ništa mi više u životu ne treba. Hvala svim državama, volonterima, zdravstvenim djelatnicima, ma svim drugim ljudima koji na ovaj ili onaj način pomažu. Uspomene su u nama samima. I to nam nitko i ništa ne može i ne smije oduzeti! Uz vas smo! Molimo za vas! Proći će i ovo. Sve će proći. I mi ćemo proći. Ali za djecu moramo biti jaki. Na njima uistinu sve ovo ostaje. Oni najmanje ovo zaslužuju", zaključila je Lugomer.