Mama, ja želim biti baš kao ti! - Draga, nemoj to željeti!

ŠTO ŽELIŠ biti kada odrasteš? Želim biti ti mama. Koliko god svaka majka koja ima kćer u dubini svoje duši želi čuti upravo takve riječi, međutim, koliko nam se god tope srca od toga, želimo li doista da postanu, one ili oni, baš kao mi. Pita se to i Regan Long, majka četvero djece, odreda mlađe od sedam godina, blogerica, odvjetnica, autorica mnogih tekstova i kreatorica Facebook stranice The Real Deal of Parenting na kojoj redovno objavljuje svoja brojna obiteljska iskustva. 

 

"Možemo li biti toliko samokritični i pak reći, ja bih ipak da ste možda malo bolji, da možda ipak ne ponavljate moje greške jer realno, iako sam u vaši očima uglavnom savršena mama jer sam vaša, možda da ipak poslušate moje argumente. 

 

Znam, divna sam prema vama kada me trebate, kada je sve super, kada vas hranim, kada vas dižem s poda nakon što padnete, kada va stavlja spavati i budim vas uz milijun pusa i zagrljaja. I znam da ja jesam vaša heroina jer ne znate mnogo ni o svijetu ni o ljudima - jednostavno, ja sam vaša mama, a mame se vole najviše? 
 

Ali isto tako znam da sam ponekad stvarno grozna. Da imam milijun trenutaka slabosti, da vičem na djecu jer se u datom trenutku jednostavno ne mogu smiriti, da sam sebična jer i ja imam svoje potrebe. Možda vi od te slijepe ljubavi prebrzo zaboravljate sve moje mane, pogotovo kada vas stisnem uz sebe, ali realno - ne - ne želim da budete baš skroz iste kao ja.  

 

I kao mama i kao žena mogu biti toliko samokritična i reći - nisam savršena. Nitko nije savršen. Netko je samo bliže tom savršenstvu, a netko malo dalje. Ja ne znam jesam li bliže ili dalje - odnosno, sve ovisi kako koji dan i kako koji trenutak. Često moram raditi na sebi i svom strpljenju, često mogu djelovati "kako bude - bit će", ali kad se sjetim da sam, otkako sam postala mama, postala i apsolutan uzor tim svojim malim budućim ljudima,  i to uzor 24 sata na dan, 365 dana u godini te mnogo nadolazećih godina, moram priznati, pomalo me hvata čak i panika. 

>>>Kćeri moja, želim da zauvijek znaš<<<

 

Jer divno je čuti da netko želi biti "vi", ali to nijedna mama zapravo ne bi trebala željeti svom djetetu. 

 

Ne samo zbog maminih šiza, loših trenutaka i loših odluka, jer svaka ih mama u svom životopisu ima, već i zbog toga što bi svojoj djeci zapravo trebali željeti da budu "oni", da izrastu u ljude koji mogu biti slični ovom ili onom, mami ili tati, ali da prije svega to budu oni. 

 

I zato svojoj djeci želim biti samo djelomičan uzor - da od mene uče dobro, da ponavljaju dobre stvari te da sami mogu procijeniti što je to što od mene zaista ne bi trebali kopirati. Ne zato što sam ja loša, ili zato što sam često grozna, već zato da znaju da je mama ljudsko biće koje radi i koje griješi. To je lekcija koju želim da znaju kako bi mogli izrasti u ljude koji će biti svoji i samo svoji, koji će znati razlučiti što je dobro, a što ne, tko je dobar, a tko ne. 

 

I zato ne želim da slijepo slijede mene i da žele biti ja - hvala na pitanju, ja sebe smatram dobrom osobom, ali znam da često mogu biti puno bolja. A to želim svojoj djeci - da ne budu buduća verzija mene, već bolja verzija mene. 

<<<Roditelji su odgovorni za svoju djecu - to je najštetnija laž koju možete čuti o roditeljstvu<<<

 

I zato ih moram učiti da njihova mama nije najbolja na svijetu. Toliko ih volim da im to moram dati do znanja."