Foto: 123rf
AKO primjećujete da vaše dijete nije nimalo motivirano, bez obzira radilo se o druženju s vršnjacima, učenju ili čak i igri, osim utjecaja roditelja i odgajatelja, odnosno učitelja, utjecaj je možda i malo drugačije prirode. Naime, nova istraživanja na Ohio State University-u upućuju na to da bi djetetova spremnost za učenje mogla biti genetski naslijeđena.
Istraživanje je prikupljalo podatke od više od trinaest tisuća dvojajčanih i jednojajčanih blizanaca u dobi od devet do šesnaest godina diljem SAD-a, Kanade, Velike Britanije, Njemačke, Rusije i Japana. Blizanci su bili upitani koliko su uživali u raznim akademskim aktivnostima (čitanje, pisanje i pravopis), odnosno pojedinim predmetima. Prikupljene informacije analiziralo se kako bi se vidjeli koliko se odgovori blizanaca podudaraju, te kako bi se na kraju usporedili odgovori jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca.
U prosjeku 40-50 % razlike u motivaciji doista može biti uzrokovano genetikom, prenosi Science Daily. Najviše su iznenadili rezultati da je samo 3% razlike u motivaciji vezano uz zajedničko okruženje i zajednička obiteljska iskustva.
Naravno, ovo istraživanje ne znači da bi sada genetika trebala biti izlika za djetetov manjak motivacije i želje za obrazovanjem, štoviše, trebalo bi samo značiti da se roditelji i institucije trebaju još više truditi oko takve djece. Prisjetimo se, dokazano je da su djeca koja su odrastala u zdravom okruženju i sretnoj obitelji prosječno inteligentnija, pa neće biti problem nadoknaditi genetski manjak motivacije.