Foto: 123rf
FACEBOOK je prepun inspirativnih citata koji govore samo o jednom - život je prekratak da bi ga trošili na ljude koji nam uzimaju energiju, koji nas truju, od kojih nemam baš nikakve pozitivne koristi. Citati se dijele i šire kao kuge, jer, očito je, svi mi imamo nekoga na koga mislimo kada i sami podijelimo jedan takav citat. No pitanje je, jesmo li svjesno da smo i mi sami prilično toksični, i kao ljudi, i kao roditelji? Ne mislite li da je netko možda jedan takav citat postavio misleći baš na vas?
Mislite li da vi nikako ne spadate u isti koš s toksičnim ljudima/roditeljima koji vam često idu na živce jer su baš takvi?
Da bi vidjeli spadate li uopće u tu groznu kategoriju ili imate potencijala takvim postati, donosimo nekoliko primjera roditeljskog ponašanja koji se danas poimaju kao uobičajena među roditeljima širom svijeta.
No, prvo razlučimo što ta definicija toksičnog roditelja uopće znači. "To su roditelji koji svojim ponašanjem direktno ili indirektno nanose štetu svojoj djeci.", krenula je objašnjavati bračna i obiteljska savjetnica Kingsley Grant.
"Svi mi znamo da su roditelji ogledalo svoje djece te da je ponašanje djece preslika roditeljskih navika u ponašanju. Kada mame i tate izgube kontrolu nad svojim osjećajima te ih ispolje na najgori mogući način - pred svojom djecom - to je taj toksični element koji će vašu djecu zatrovati do kraja života.
>>>Prelkinjem vas, nemojte živjeti za djecu<<<
Djeca vide prije nego što će poslušati. Koliko se god trudili s djecom razgovarati o lijepom ponašanju, koliko ih god pokušavali naučiti da se u svakoj situaciji ponesu kako to knjige nalažu, budite svjesni da će sve to pasti u vodu onoga trenutka kada vi poludite u blizini svog djeteta. Možda šizite zbog šefa, možda vam je netko na Dnevniku digao živce, možda vam je ručak zagorio... sve su to svakodnevne stvari u kojima roditelji gube kontrolu nad sobom pa takvo ponašanje projiciraju pred najboljom publikom na svijetu. Pred publikom koja upija kao spužva i što treba, a pogotovo ono što ne treba.
I tako ljutnja postaje emocija koja se rješava ljutim reakcijama, koje će vaše dijete sigurno primijeniti i u svom okruženju te na takav način naučiti rješavati svoje konflikte.
No, ljutnja i vikanje samo su jedan vid očite "toksičnosti".
>>>Znate li za što su vaša djeca sve sposobna<<<
"Kako djeca rastu tako se roditelji počinju sve više oslanjati na njih i nemali broj mama (pogotovo) u svojoj djeci vide "rame za plakanje". Djeca će učiniti sve da pomognu svojoj mami/tati, no oni ne bi smjeli biti u toj ulozi. Djeca ne samo da neće znati riješiti vaš problem već će se toliko opteretiti da vam nikada neće ni priznati koliko im to teško pada. Pogotovo ako od njih tražite da riješe bračni problem između mame i tate s obzirom da sustavno ogovarate jedan drugog baš pred djecom.
Da bi uopće spoznali jeste li ili niste toksičan roditelj, možda bi bilo dobro da probate razlučiti osnovno - smatrate li vi svoju djecu velikima ili malima, odnosno, smatrate li da ste u svojoj obitelji dobro postavili pravila ponašanja koja će na prvu odrediti tko je u vašoj obitelji mali, a tko veliki. Jer tu i leži najveća zamka kao i najbolji lijek da ne budete toksični, da se kod vas zna što se pred djecom može, a što ne - jer odnos se ne gradi na knjigama već na praksi. Svakodnevnoj praksi sa stotinama svakodnevnih situacija.
Toksičnost je dakle projiciranje određenog ponašanja na djecu bez da su ta djeca tijekom svog života uopće imali priliku naučiti drugačije.
Banalan primjer može biti šetnja parkom ili vožnja avionom. Primjerice - tata se strašno boji aviona što neće propustiti spomenuti svaki put kada u razgovoru dođe do teme aviona. I u tom trenutku neće misliti na nikoga doli na sebe pa će pričom o svojim strahovima, panici, mogućim scenarijima pričati nadugačko i naširoko, jer eto i njegov se tata bojao aviona, ali ti sine - ma ti se nemoj bojati ničega! Prekasno, jer sin je već naučio tu stranu priče koja se provlači već generacijama. Shvaćate pojam toksičnosti?
>>>Sedam vrtićkih tipova roditelja - koji ste vi?<<<
Ili kada s mamom šeću parkom i naiđu na pse kojih se mama panično boji i strah u toj mjeri projicira na svoje dijete da djetetu više jednostavno ne padne ni na pamet činjenica da su psi uglavnom slatki i umiljati. Sve što dijete vidi i čuje jest njegova mama, pas i panika.
No, toksičnost nije samo proizvod loših, negativnih navika poput panike.
Kada se beba rodi roditelji jednoglasno prisežu da će za to dijete učiniti sve kako bi imali bolji život od njihovog. I tako pomalo kreće obuka (ne odgoj) kako da dijete postigne više od roditelja, kako da bude bolje od svojih roditelja, kako da ostvare snove koje roditelji nisu mogli ostvariti. I od malih nogu djeca postaju predmet, a ne individue, postaju projekcija svojih roditelja, bez da imaju puno šanse jednom snimiti svoj film.
Primjera ima još, i dobro bi ih bilo pročitati s obzirom da svaki roditelj svom djetetu želi samo najbolje - to je normalno, ali rijetko tko može stati i stvarno dobro proanalizirati svoje postupke kako bi uvidio je li ta želja da se djetetu omogući najbolje zaista dobra za dijete ili nije. Pogotovo ako se u svakodnevnom životu čini da je baš sve dobro.
Znate li tko će vam zapravo reći da koliko ste ili niste toksični? Vaše dijete, i to na najiskreniji način - kada se krenu žaliti na vas. A žale se oni stalno, iako to roditelji najčešće ne čuju baš zbog toga što misle da sve rade kako treba
1. "Ali ti me mama uopće ne slušaš" - ako vam je vaše dijete nekada to reklo - stanite i zapitajte se nije li stvarno istina da ih ne slušate. (primjer može biti banalan - kćer više ne želi roze tenisice, ali vi ste u trgovini zapeli baš sam dva-tri para rozih).
2. Klinci se sustavno žale na jedno te istu stvar kod vas. Jeste li onda sigurni da znate odgovoriti na njihove prohtjeve/zahtjeve/želje/brige/nadanja.
3. Rijetko kada krivite sebe za nešto što se događa u vašoj obitelji jer uvijek mislite da je netko drugi kriv. - Možete li biti toliko iskreni prema sebi i ponekad preuzeti krivicu, ako ste dovoljno svjesni da niste savršeni? (Jednom će i vaše dijete preuzeti takav obrazac ponašanja, a onda ćete odjednom imati barem dvoje ukućana koji će sustavno kriviti druge...)
4. Ako već sad smatrate da nekad možda previše vičete, psujete i dramite, onda ste sigurno već svjesni svoje toksičnosti. U svakom slučaju, nije kasno da se promijenite.
Sve što je potrebno jest to da se češće stavite u cipele svoje djece i iz tog kuta gledišta ocijenite sebe, spoznate svoje slabe točke i drugi put pokušajte biti takvi da svojim primjerom pokažete djetetu da postoji i drugi način.
Uostalom, ako još uvijek ne vidite koliko slabih točaka imate, probajte malo okriviti svoje roditelje - sjetite se svega što vas je užasno živciralo kod vaših roditelja tijekom vašeg odrastanja i potom probajte otkoniti sve te njihove loše navike koje niste poprimili. I naravno, izbrojte i one koje ste ipak nesvjesno poprimili i sada ih primjenjujete na svojoj djeci.