Foto: 123f
JEDNOM kada se razvije veza između bebe i njezine majke, javlja se novi oblik komunikacije. Plakanje može natjerati roditelja na trk, ali tada beba mora naći način da roditelj ostane blizu. Evolucijom se razvilo posebno oružje, jedinstveno za našu vrstu – osmijeh. Beba ovaj znak koristi kao nagradu odraslima što ostaju uz nju.
Ljudske su bebe jedini primati koji se osmjehuju svojim roditeljima i to stoga što su fizički toliko bespomoćne. Majka ima urođenu reakciju na takav izraz lica i ne može se ne osjećati dobro kada vidi kako joj se beba smiješi. Za godinu dana će mališan moći govoriti sa svojom majkom i upotrebljavati potpuno nov sustav komunikacije, ali čak i kada se to dogodi, ne znači da će osmijeh nestati – taj osnovni ljudski simbol ostaje cijeloga života.
Prirodni instinkt
Bebi je smijanje urođeno. Nekome se može činiti da beba, gledajući svoju majku koja joj se osmjehuje, daje sve od sebe kako bi oponašala njezin izraz lica. Međutim, na temelju pažljivog promatranja poznato je da takvo oponašanje nije potrebno. Djecu koja su nažalost rođena gluha i slijepa također se osmjehuju kada ih majka s ljubavlju drži u zagrljaju. Jedino bi promatrača moglo lagano zasmetati što bebin osmijeh nije usmjeren k majčinom licu. Time se ističe osebujna kvaliteta osmijeha djeteta koje vidi svoju majku – prati ga kontakt očiju. Nije dovoljno samo da se usta smiju, za potpun učinak svog vizualnog signala bebino lice također mora biti usmjereno prema majci te pažljivo „piljiti“ u nju dok se smije. Beba se ne smije s njom, već njoj i to joj je ono što osmijeh čini tako moćnom nagradom.
Vrste smijeha
Tri su vrste osmijeha u djece – refleksni, općeniti i određeni smijeh.
Refleksni osmijeh ili predosmijeh javlja se već oko trećeg dana i može ga se vidjeti, tu i tamo, tijekom prvog mjeseca života. Brzo iščezava i jedva se može prepoznati kao osmijeh, ali budno ga roditeljsko oko spazi. Obično se pojavljuje kada beba koja tone u san doživi neuralni grč, slušajući majčin umirujući glas. Može se dogoditi i nakon iznenadnog priljeva energije u živčani sustav, nastalog tokom nježnog škakljanja. Iako refleks povremeno stvara osmijeh, to je ipak mišićni refleks i beba se od takve stimulacije u ovoj dobi jednako može i namrštiti.
Kada je beba stara oko četiri tjedna, počinje se javljati pravi, posve oblikovani osmijeh kao znak pozdrava. Cijelo se bebino lice ozari i oči blistaju. Na takav način odgovara kada vidi lice odrasloga blizu sebe. Ovaj općeniti osmijeh nije selektivan – može ga izazvati svaka odrasla osoba. Zahvaljujući iskustvu i očekivanju, beba je naučila davati puni signal. Međutim, on još nije selektivan pa stranci, baš kao i roditelji i članovi obitelji, dobivaju pri dolasku potpun osmijeh.
Negdje oko šestog mjeseca sve se to mijenja i javlja se selektivan osmijeh, određen osmijeh. Beba se više ne osmjehuje strancima, koji se mogu uvrijediti ako su prije koji mjesec izmamili širok osmijeh, a ona ih sada ignorira. Beba je naučila razlikovati lica voljenih i čuva svoj pozdravljajući osmijeh isključivo za njih. Dječji komunikacijski sustav napokon postaje osoban.