Osobine roditelja čija djeca rijetko obolijevaju

SVAKI roditelj nastoji dijete bude dobro i zdravo. Osim poticanja na temeljito pranje ruku, učenja kako kašljati u lakat ili dodavanja zdravih namirnica u prehranu, postoji još jedan ključan faktor za dječje zdravlje.

Psiholozi ističu da su emocionalno i fizičko zdravlje neraskidivo povezani, što znači da briga o dječjim osjećajima izravno utječe na njihov imunitet. Psihologinja otkriva koje osobine krase roditelje čija djeca rijetko obolijevaju od prehlada, viroza ili gripe.

Kada izbjeći bolest?

Izbjegavanje bolesti kod djece nadilazi puko održavanje higijene. "Kada djeca rijetko obolijevaju, to je često odraz 'biološke sigurnosti' koju stvara njihovo okruženje", kaže dr. Golee Abrishami, psihologinja i potpredsjednica kliničke skrbi u ustanovi Octave. Biološka sigurnost obuhvaća niz alata i pristupa koji štite zdravlje, a uključuje nekoliko ključnih varijabli.

Jedna od njih je niska izloženost toksičnom stresu. "Kada se dijete osjeća emocionalno sigurno, njegov živčani sustav ostaje u stanju 'odmora i probave'", kaže dr. Abrishami. To je stanje parasimpatičkog živčanog sustava, koji pomaže tijelu da se opusti i oporavi. S druge strane, stresno okruženje opterećuje tijelo. "Kronični stres preplavljuje tijelo kortizolom, hormonom stresa, koji potiskuje imunološki sustav", nastavlja ona.

Važan je i princip ko-regulacije. Kada roditelj uspješno regulira i smiruje vlastite emocije, dijete uči činiti isto, što donosi zdravstvene prednosti. "Pružajući predvidljivu i brižnu prisutnost, djelujete kao biološka zaštita, štiteći njihov imunološki sustav u razvoju od upalnih učinaka emocionalnog stresa", objašnjava dr. Abrishami.

Istraživanja pokazuju da kronična upala može dovesti do niza bolesti, uključujući rak, kardiovaskularne poremećaje i autoimune bolesti. Naposljetku, tu je veza između privrženosti i živčanog sustava.

"Pozitivno roditeljstvo i sigurna privrženost stimuliraju živac vagus, koji djeluje kao izravna veza između mozga i imunološkog sustava", kaže dr. Abrishami. "Zdrav vagalni tonus pomaže tijelu regulirati upalu i učinkovitije se oporaviti od manjih patogena." Dodaje kako se živac vagus može aktivirati tehnikama dubokog disanja, što prirodno opušta tijelo.

Pet osobina roditelja čija djeca rijetko obolijevaju

Osim brige o čistoći, dr. Abrishami izdvaja pet ključnih emocionalnih osobina roditelja koji odgajaju zdravu djecu.

1. Emocionalno su predvidljivi

Kada dijete zna što može očekivati od roditelja, njegovo je tijelo manje sklono upalama uzrokovanim stresom. Primjerice, dijete vjeruje da roditelji neće vikati na njega čak i kada pogriješi, što povećava osjećaj sigurnosti. S druge strane, kako navodi dr. Abrishami, "kronična napetost preplavljuje tijelo kortizolom, koji suzbija imunološki odgovor".

2. Primjenjuju aktivnu ko-regulaciju

Djeca se ne mogu u potpunosti sama smiriti, ali roditelji im u tome mogu pomoći. "Roditelji koji primjenjuju ko-regulaciju, odnosno ostaju mirni kada je dijete uzrujano, pomažu smiriti djetetov puls i disanje", kaže dr. Abrishami. "Time se sprječavaju upalni skokovi povezani s toksičnim stresom, koji s vremenom mogu iscrpiti imunološku obranu."

3. Empatični su i postavljaju granice

Sposobnost empatičnog slušanja ključna je za zdrave odnose i opću dobrobit. "Ovi roditelji mogu suosjećati s djetetovom nevoljom, a da ih ona sama ne preplavi", navodi dr. Abrishami. "Održavajući vlastitu emocionalnu stabilnost, sprječavaju 'prijenos stresa' i osiguravaju da dom ostane mjesto oporavka, a ne izvor fiziološkog opterećenja."

4. Posvećeni su vlastitom iscjeljenju

Roditeljstvo podrazumijeva brigu ne samo o djetetu, već i o sebi. "Roditelji koji se kroz terapiju bave vlastitom međugeneracijskom traumom prekidaju ciklus naslijeđenog stresa", objašnjava dr. Abrishami. "Rješavanjem vlastitih okidača pružaju svojevrsnu biološku zaštitu koja imunološkom sustavu njihove djece omogućuje da se usredotoči na rast, a ne na obranu."

5. Dosljedni su i pouzdani

Dosljednost i pouzdanost u primjeni pozitivnih roditeljskih praksi također podržavaju dječje zdravlje. "Uspostavljena očekivanja i rutine šalju djeci poruku da su sigurna", kaže dr. Abrishami. "Taj osjećaj stabilnosti omogućuje djetetovom tijelu da manje vremena provodi u 'stanju pripravnosti', a više u drugim prirodnim stanjima, što podržava zdrav razvoj."

Kako dodatno ojačati dječje zdravlje

Dr. Abrishami nudi i dodatne preporuke za podršku fizičkom, socijalnom i emocionalnom zdravlju djece.

• Prednost dajte popravljanju odnosa, a ne savršenstvu: Sukobi su neizbježni i pružaju priliku za iscjeljenje. "Kada izgubite živce, ispričajte se i ponovno se povežite s djetetom", potiče dr. Abrishami. "To uči vaše dijete da odnosi mogu biti napeti, ali i dalje ostati sigurni i popravljivi, smanjujući socijalnu anksioznost."
• Okrenite se ljudima, a ne telefonu: "Roditelji koji su prisutni, a ne 'ometeno prisutni' - fizički tu, ali zaokupljeni ekranom - potiču dublju privrženost sa svojom djecom", objašnjava ona. "U našem hiper-digitalnom svijetu, 10 do 15 minuta nepodijeljene igre koju vodi dijete, bez ekrana, može biti moćan način povezivanja i držanja bolesti podalje."
• Budite model samoregulacije: Djeca vas promatraju i uče. Možete reći nešto poput: "Osjećam se malo pod stresom pa ću triput duboko udahnuti prije nego što krenemo." To je, prema dr. Abrishami, uputa za upravljanje živčanim sustavom u stvarnom vremenu. "Djeca tako uče da su emocije prolazni trenuci kojima se može upravljati, a ne trajna stanja", dodaje.
• Njegujte higijenu spavanja: Nedostatak sna povećava upale u tijelu. Stoga je važno pridržavati se savjeta poput ograničavanja ekrana i opuštajuće rutine prije spavanja. "Kada roditelji daju prioritet vlastitom odmoru i digitalnim granicama, oni modeliraju brigu o živčanom sustavu", kaže dr. Abrishami. "Time što pokazujete da cijenite san, učite svoje dijete da je odmor neupitan stup zdravlja, a ne obveza koju treba izbjegavati."