Foto: 123rf, Vila Sunčica, Dolisa Made With Love, Baby Sara, Mamina Blaga
Kada govorimo o odgoju djece sve češće primjećujemo da se neke stvari vraćaju na staro što se apsolutno može reći i za sve češće korištenje platnenih pelena.
Statistika korištenja jednokratnih naspram platnenih trenutno je još uvijek dobro debelo na strani jednokratnih, no ako ćemo o pozitivnim i negativnim stranama jednih i drugih vaga se s velikim treskom spušta na stranu platnenih. Zašto? Zato što u gotovo svim aspektima (proizvodnja, korištenje, odlaganje, zdravlje) platnene pelene imaju višestruku pozitivnu korist. Jedina im je mini mana njihova praktičnost, ali i ona se s vremenom, kažu tako mame koje ih koriste, ispraksira.
Proizvodnja i utjecaj na okoliš
Prema podacima Roda brojke za jednokratne pelene malo su "ukakane" pa se tako samo u Hrvatskoj godišnje potroši oko 70 milijuna jednokratnih pelena čime su upravo pelene na trećem neslavnom mjestu rang liste najvećih otpadnih zagađivača, iza novina i plastične ambalaže. Za razgradnju jednokratne pelene potrebno je više od 500 godina (jer se zakopavaju, a ne ostavljaju na suncu da se brže razgrade). Za proizvodnju 5.000 pelena potrebno je posjeći nekoliko stabala te potrošiti 600 litara sirove nafte i 78.000 litara vode.
Takve podatke potkrepljuju i američki stručnjaci koji su napravili analizu na temelju prosječne potrošnje za jedno dijete prema kojima ono u roku od 30 mjeseci potroši od 6.500 do 10.000 pelena čime svako dijete stvori oko 1.200 kilograma otpada. I to toksičnog naravno jer osim kemijskih supstanci u samim pelenama koje u zrak otpuštaju, među ostalim, i čisti metan, s njima se odlažu i fekalije pune virusa i bakterija.
Sastav jednokratnih pelena i njihov utjecaj na zdravlje
Vjerujemo da se svi i bez znanstvenih studija možemo složiti da su jednokratne pelene štetnije za okoliš, no koristimo ih radi praktičnosti i ne želimo se zamarati svim tim eko pričama. No, idemo vidjeti što je još na stvari:
Za proizvodnju platnenih koristi se biorazgradivi pamuk te u manjoj mjeri plastičnije supstance koje sadrže vanjski, nepropuštajući sloj, a on se pere i ne baca u okoliš. Jednokratne se pak sastoje od nekoliko slojeva - izvana je "plastični, unutar superupijajući sloj krcat kemijom te unutarnji, meki sloj koji prianja uz guzu i genitalna područja. Najštetniji je onaj najpraktičniji - srednji nepropuštajući sloj u kojem se nalazi natrijev poliakrilat i dioksin (oni želatinozni kristalići), a o njima studije kažu sljedeće: mogu apsorbirati 100 puta više tekućine od svoje težine; mogu se prilijepiti za spolne organe i osim alergijskih reakcija mogu uzrokovati ozbiljan nadražaj kože, groznicu, povraćanje te stafilokokne infekcije kod novorođenčadi. Ako niste znali ( a vjerojatno niste) oni su nekada bili sastavni dijelovi tampona i nakon što je dokazano da su izazivali toksične šokove kod žena još su 1985. godine maknuti iz uporabe. A onda su se pojavili u pelenama. Unatoč tomu što su na štakorima u brojnim laboratorijskim pokusima izazivali zakazivanje srca i krvotoka, a stručnjaci kažu i to da ako bi dijete slučajno progutalo 5 grama kristalića (natrij poliakrilata) sigurno bi umrlo!
Pored toksičnih tvari poput dioksina i natrijevog poliakrilata mnoge dječje pelene za jednokratnu uporabu sadrže i tzv. Tributil Tin (TBT), koji se smatra visoko toksičnim zagađivačem okoliša. TBT se širi organizmom putem kože, a ima hormonu sličan učinak već u najmanjim koncentracijama. Štoviše, TBT oštećuje funkciju imunološkog i hormonalnog sustava, a sumnja se da uzrokuje i neplodnost kod osoba muškog spola. Dakle - to su studije koje zovu na uzbunu, posve različito od onoga što nam plasiraju promotivne poruke - superupijajuće, eco friendly...
Naravno, svi znamo da se pelene raznih proizvođača prije stavljanja na police laboratorijski testiraju, pa ako su prošle sve silne testove pitanje je koliko ovakve studije imaju prođu, odnosno - tko tu koga? Jer, naime, ono što mi znamo jest do su sve pelene koje su stavljene na tržište prethodno prošle razna testiranja i da neće proći samo one koje imaju previše nedozvoljenih supstanci, no to ne znači da ih u malim količinama ipak nema? Zato ćemo malo otvoreno konstatirati da svako dijete u takvim pelenama "živi" minimalno 2,5 godine bez imalo pauze, pa samo zamislite drage majke kako bi vama bilo da toliki period morate nositi sintetičke uloške!?
Pelenski osip i pregrijavanje
Superupijajuće pelene s praktične strane gledišta izuzetna su prednost, no valja obratiti pozornost na još tri negativna efekta:
1. superupijaju pa radi osjećaja suhoće rjeđe mijenjamo pelenu čime se kristalići rastvaraju i rastvaraju na bebinim iznimno osjetljivim mjestima.
2. zbog slabije cirkulacije zraka u peleni (platnene imaju onaj sloj koji daje koži da bolje diše), češće nastaje pelenski osip (dodir s fekalijama i mokraćom, kristalići usput izvlače vlažnost i iz kože...)
3. zbog nedisanja kože jednokratne pelene povećavaju temperaturu u peleni za 1 stupanj (dakle oko 38,5) što može dovesti do smanjenja plodnosti. Taj podatak doduše još uvijek nije dovoljno "provjeren" no ostaje činjenica da jednokratna pelena ne daje ni guzi ni testisima da dišu, a samim time, povećanjem temperature mogu utjecati i na brže razvijanje bakterija pri urinarnim infekcijama koje još češće napadaju male curice.
Cijena
Kako stoji na Rodinim stranicama, prema vrlo jednostavnom izračunu po kojem bebač za mjesec dana potroši 166 jednokratnih pelena, a jedna u prosjeku košta 1,85 kn - jednokratne mjesečno dođu 307 kuna, odnosno za period od 2,5 godine - 9.250 kuna. Platnene pelene u startu su skuplje (cijena im danas varira od-do pa prosječno za njih treba izdvojiti od 1.500-2.000 kuna), dok im za mjesečno održavanje treba 31 kuna (uračunata struja, voda, deterdžent, ocat, papirići). To za isti period od 2,5 godine iznosi npr. 2.000 kuna za pelene te 744 kuna za održavanje (ukupno 2.744 kuna). S time da platnene može naslijediti svako naredno dijete pa će trošak za mlađu braću i sestre biti doista neznatan.
Moderni modeli
Za razliku od nekadašnjih običnih platnenih tetra pelena danas na tržištu imamo čitav niz modernih, nepropusnih, šarenih i jako slatkih varijanti. Nekoliko je osnovnih modela, a svi oni imaju mogućnost stavljanja nepropusnog covera (gaćica) koji zadržava mokraću i čini platnenu pelenu toliko različitom od onih nekadašnjih. Dakle, tu su takozvane pocket pelene - koje imaju džep u koji se umetne "uložak" te split pelene - klasične koje se sastoje od dva dijela - uložak uz guzu pa običan platneni sloj koji guzi daje da diše, a preko kojeg se može staviti jači nepropusni dio.
Postoje i još praktičnije varijante znane kao All in One pelene u kojoj su svi upojni slojevi spojeni s vanjskim nepropusnim slojem te All in Two - nepropusna pelena u jednom sloju u koju se umeću ulošci, tertra pelena ili bilo koji drugi pamučni materijal.
Inače, ulošci se također rade od nekoliko različitih biorazgradivih materijala poput bambusa i konoplje, a ima naravno i onih jeftinijih varijanti koji su jednako dobro perivi te zdravi za guzu. Tu su, ako niste znali i papirići - takozvani lineri koji se stavljaju na uložak, kupuju se po povoljnoj cijeni, a oni ustvari kriju onu famoznu tajnu koju mnoge majke ne znaju (kada se zapitaju kamo sa sadržajem iz pelene)...
E pa kad se beba pokaka, većina ostane upravo na tom lineru pa se on jednostavno otkloni, zamota i baci u wc školjku.
Iskustva s platnenim pelenama
Već smo spomenuli da se najvećim minusom platnenih pelena smatra upravo njihova (ne)praktičnost, pa slijedi iskustvo jedne majke koja i svoje drugo dijete mota upravo u platnenu pelenu.
Prema podacima Roda brojke za jednokratne pelene malo su "ukakane" pa se tako samo u Hrvatskoj godišnje potroši oko 70 milijuna jednokratnih pelena čime su upravo pelene na trećem neslavnom mjestu rang liste najvećih otpadnih zagađivača, iza novina i plastične ambalaže. Za razgradnju jednokratne pelene potrebno je više od 500 godina (jer se zakopavaju, a ne ostavljaju na suncu da se brže razgrade). Za proizvodnju 5.000 pelena potrebno je posjeći nekoliko stabala te potrošiti 600 litara sirove nafte i 78.000 litara vode.
Takve podatke potkrepljuju i američki stručnjaci koji su napravili analizu na temelju prosječne potrošnje za jedno dijete prema kojima ono u roku od 30 mjeseci potroši od 6.500 do 10.000 pelena čime svako dijete stvori oko 1.200 kilograma otpada. I to toksičnog naravno jer osim kemijskih supstanci u samim pelenama koje u zrak otpuštaju, među ostalim, i čisti metan, s njima se odlažu i fekalije pune virusa i bakterija.
Sastav jednokratnih pelena i njihov utjecaj na zdravlje
Vjerujemo da se svi i bez znanstvenih studija možemo složiti da su jednokratne pelene štetnije za okoliš, no koristimo ih radi praktičnosti i ne želimo se zamarati svim tim eko pričama. No, idemo vidjeti što je još na stvari:
Za proizvodnju platnenih koristi se biorazgradivi pamuk te u manjoj mjeri plastičnije supstance koje sadrže vanjski, nepropuštajući sloj, a on se pere i ne baca u okoliš. Jednokratne se pak sastoje od nekoliko slojeva - izvana je "plastični, unutar superupijajući sloj krcat kemijom te unutarnji, meki sloj koji prianja uz guzu i genitalna područja. Najštetniji je onaj najpraktičniji - srednji nepropuštajući sloj u kojem se nalazi natrijev poliakrilat i dioksin (oni želatinozni kristalići), a o njima studije kažu sljedeće: mogu apsorbirati 100 puta više tekućine od svoje težine; mogu se prilijepiti za spolne organe i osim alergijskih reakcija mogu uzrokovati ozbiljan nadražaj kože, groznicu, povraćanje te stafilokokne infekcije kod novorođenčadi. Ako niste znali ( a vjerojatno niste) oni su nekada bili sastavni dijelovi tampona i nakon što je dokazano da su izazivali toksične šokove kod žena još su 1985. godine maknuti iz uporabe. A onda su se pojavili u pelenama. Unatoč tomu što su na štakorima u brojnim laboratorijskim pokusima izazivali zakazivanje srca i krvotoka, a stručnjaci kažu i to da ako bi dijete slučajno progutalo 5 grama kristalića (natrij poliakrilata) sigurno bi umrlo!
Pored toksičnih tvari poput dioksina i natrijevog poliakrilata mnoge dječje pelene za jednokratnu uporabu sadrže i tzv. Tributil Tin (TBT), koji se smatra visoko toksičnim zagađivačem okoliša. TBT se širi organizmom putem kože, a ima hormonu sličan učinak već u najmanjim koncentracijama. Štoviše, TBT oštećuje funkciju imunološkog i hormonalnog sustava, a sumnja se da uzrokuje i neplodnost kod osoba muškog spola. Dakle - to su studije koje zovu na uzbunu, posve različito od onoga što nam plasiraju promotivne poruke - superupijajuće, eco friendly...
Naravno, svi znamo da se pelene raznih proizvođača prije stavljanja na police laboratorijski testiraju, pa ako su prošle sve silne testove pitanje je koliko ovakve studije imaju prođu, odnosno - tko tu koga? Jer, naime, ono što mi znamo jest do su sve pelene koje su stavljene na tržište prethodno prošle razna testiranja i da neće proći samo one koje imaju previše nedozvoljenih supstanci, no to ne znači da ih u malim količinama ipak nema? Zato ćemo malo otvoreno konstatirati da svako dijete u takvim pelenama "živi" minimalno 2,5 godine bez imalo pauze, pa samo zamislite drage majke kako bi vama bilo da toliki period morate nositi sintetičke uloške!?
Pelenski osip i pregrijavanje
Superupijajuće pelene s praktične strane gledišta izuzetna su prednost, no valja obratiti pozornost na još tri negativna efekta:
1. superupijaju pa radi osjećaja suhoće rjeđe mijenjamo pelenu čime se kristalići rastvaraju i rastvaraju na bebinim iznimno osjetljivim mjestima.
2. zbog slabije cirkulacije zraka u peleni (platnene imaju onaj sloj koji daje koži da bolje diše), češće nastaje pelenski osip (dodir s fekalijama i mokraćom, kristalići usput izvlače vlažnost i iz kože...)
3. zbog nedisanja kože jednokratne pelene povećavaju temperaturu u peleni za 1 stupanj (dakle oko 38,5) što može dovesti do smanjenja plodnosti. Taj podatak doduše još uvijek nije dovoljno "provjeren" no ostaje činjenica da jednokratna pelena ne daje ni guzi ni testisima da dišu, a samim time, povećanjem temperature mogu utjecati i na brže razvijanje bakterija pri urinarnim infekcijama koje još češće napadaju male curice.
Cijena
Kako stoji na Rodinim stranicama, prema vrlo jednostavnom izračunu po kojem bebač za mjesec dana potroši 166 jednokratnih pelena, a jedna u prosjeku košta 1,85 kn - jednokratne mjesečno dođu 307 kuna, odnosno za period od 2,5 godine - 9.250 kuna. Platnene pelene u startu su skuplje (cijena im danas varira od-do pa prosječno za njih treba izdvojiti od 1.500-2.000 kuna), dok im za mjesečno održavanje treba 31 kuna (uračunata struja, voda, deterdžent, ocat, papirići). To za isti period od 2,5 godine iznosi npr. 2.000 kuna za pelene te 744 kuna za održavanje (ukupno 2.744 kuna). S time da platnene može naslijediti svako naredno dijete pa će trošak za mlađu braću i sestre biti doista neznatan.
Moderni modeli
Za razliku od nekadašnjih običnih platnenih tetra pelena danas na tržištu imamo čitav niz modernih, nepropusnih, šarenih i jako slatkih varijanti. Nekoliko je osnovnih modela, a svi oni imaju mogućnost stavljanja nepropusnog covera (gaćica) koji zadržava mokraću i čini platnenu pelenu toliko različitom od onih nekadašnjih. Dakle, tu su takozvane pocket pelene - koje imaju džep u koji se umetne "uložak" te split pelene - klasične koje se sastoje od dva dijela - uložak uz guzu pa običan platneni sloj koji guzi daje da diše, a preko kojeg se može staviti jači nepropusni dio.
Postoje i još praktičnije varijante znane kao All in One pelene u kojoj su svi upojni slojevi spojeni s vanjskim nepropusnim slojem te All in Two - nepropusna pelena u jednom sloju u koju se umeću ulošci, tertra pelena ili bilo koji drugi pamučni materijal.
Inače, ulošci se također rade od nekoliko različitih biorazgradivih materijala poput bambusa i konoplje, a ima naravno i onih jeftinijih varijanti koji su jednako dobro perivi te zdravi za guzu. Tu su, ako niste znali i papirići - takozvani lineri koji se stavljaju na uložak, kupuju se po povoljnoj cijeni, a oni ustvari kriju onu famoznu tajnu koju mnoge majke ne znaju (kada se zapitaju kamo sa sadržajem iz pelene)...
E pa kad se beba pokaka, većina ostane upravo na tom lineru pa se on jednostavno otkloni, zamota i baci u wc školjku.
Iskustva s platnenim pelenama
Već smo spomenuli da se najvećim minusom platnenih pelena smatra upravo njihova (ne)praktičnost, pa slijedi iskustvo jedne majke koja i svoje drugo dijete mota upravo u platnenu pelenu.
"Kad god se "uneredi", sadržaj zajedno s papirom jednostavno zamotam i bacim u wc. Pranje isto tako uopće nije komplicirano jer se i ulošci i same pelene lako isperu, preperu i stave na sunce da izađe eventualna fleka. Pelene jednostavno isperem prije pranja u mašini, a dotad skladištim u posebnoj kanti s tim da ih obavezno malo pošpricam nekim antibakterijskim i antigljivičnim eteričnim uljem. Količinski imam jednu do dvije mašine veša više od "običnih" mama, a velika je prednost i ta što pelene ne perem s omekšivačem već dodam malo octa i vrlo malo deterdženta. Perem ih na 60 stupnjeva i ne peglam, nema potrebe. Dakle, stvarno nema posla oko toga,samo se u početku treba malo upoznati s cijelom procedurom. I ne trebaju se koristiti nikakve kremice jer realno, platnene pelene mijenjate češće nego jednokratne superupijajuće pa rijetko kada dođe do osipa od samih fekalija. Što se pak tiče noćnog propuštanja, osobno nismo imali takvih neprilika jer koristimo covere. I to je to", ispričala je naša sugovornica te se osvrnula i na cijenu samih pelena. "S drugim djetetom piškimo i kakimo gotovo besplatno, dok smo za prvog pelene nabavljali sistematski. Otkako sam saznala za trudnoću počeli smo svaki mjesec ulagati u jednu-dvije-tri pelene te smo ih već prije rođenja prvog sina imali čisto dovoljno za cijeli njegov pelenaški period. Poslije smo jedino znali tu i tamo kupiti po jednu novu samo zato što su nam se jako svidjele, a i izbor je danas sve veći s obzirom da na tržištu ima sve više mama šivalica koje su od platnenih pelena odlučile napraviti domaći biznis."
Informacije su dakle tu, a vi odlučite na kojoj ćete strani vage biti!