Majčinstvo mnogim ženama potpuno promijeni pogled na život. Dolaskom djeteta prioriteti se mijenjaju, a ono što je nekoć bilo važno često pada u drugi plan. Posebno je snažan odnos majke i kćeri, koji se s godinama razvija, mijenja i produbljuje. Iako svakodnevica lako preuzme primat, upravo su takvi odnosi među najvrjednijima u životu. Postavljanjem pravih pitanja majke mogu bolje razumjeti svoje kćeri, ali i same sebe.
U ranijoj dobi neka djeca mogu djelovati izrazito tvrdoglavo, zahtjevno i svojeglavo, zbog čega roditeljima nije uvijek lako nositi se s njima. No, osobine koje u djetinjstvu mogu biti izazovne kasnije se često pokažu kao znakovi snage, odlučnosti i samostalnosti.
Istraživanja pokazuju da je adolescencija razdoblje intenzivnog oblikovanja identiteta. Što više prostora roditelji ostave tom procesu, umjesto da ga pokušavaju ubrzati ili kontrolirati, veća je vjerojatnost da će njihova djeca izrasti u samopouzdane i autentične osobe.
Dobri odnosi temelje se na slušanju i razumijevanju onoga što druga osoba zaista osjeća i treba. Psihoterapeuti često ističu da je istinsko slušanje djeteta jedan od najvažnijih načina na koji roditelj pokazuje ljubav.
Kad se kći osjeća saslušano i prihvaćeno, lakše će izraziti svoje želje, potrebe i granice. Zato je važno da se roditelji ne pitaju samo što oni žele od tog odnosa nego i što treba njihovu djetetu. Ponekad upravo potreba za distancom i većom samostalnošću može biti zdrava i korisna za odnos.
Odnos između roditelja i djeteta nije jednosmjeran. U njemu ne uče samo djeca od roditelja, nego i roditelji od djece. Kćeri često svojim ponašanjem, riječima i pogledom na svijet majkama otkrivaju stvari koje su možda zaboravile o sebi - poput vlastitih potreba, granica ili prava na izbor. Stručnjaci za obiteljsku dinamiku ističu da upravo otvorenost prema toj vrsti učenja može dodatno produbiti odnos između majke i kćeri.
Roditelji često snažno reagiraju na dječje ponašanje, no takve reakcije ponekad više govore o njima samima nego o djetetu. Kad nešto kod kćeri izazove jaku ljutnju, frustraciju ili nelagodu, moguće je da to u majci pokreće neke vlastite nerazriješene obrasce.
Istraživanja su pokazala da se emocionalni obrasci i reakcije na stres često prenose s roditelja na djecu kroz svakodnevno promatranje i oponašanje. Zato prepoznavanje vlastitih obrazaca može biti prvi korak prema zdravijem odnosu.
Odnos s kćeri ne mora uvijek biti jednostavan. U nekim fazama može biti iscrpljujuć, napet i pun izazova. Ipak, upravo se u takvim trenucima često otvara prostor za osobni rast i dublje razumijevanje. Stručnjaci ističu da svjesno usmjeravanje pažnje na ono što je dobro može pomoći da odnos ostane živ, topao i blizak. Zahvalnost ne mora postojati samo u lijepim trenucima - može biti važna i onda kad odnos prolazi kroz težak period.
Potreba da zaštiti dijete prirodna je svakom roditelju. No s vremenom postaje jasno da djecu nije moguće, niti korisno, zaštititi od svake neugode, boli ili razočaranja. Suočavanje s poteškoćama važan je dio odrastanja jer upravo tako djeca razvijaju otpornost, sigurnost i sposobnost nošenja sa životnim izazovima. Stručnjaci upozoravaju da je dugoročno korisnije biti djetetu podrška kroz teškoće nego stalno uklanjati prepreke ispred njega.
Manjak samopouzdanja jedan je od problema s kojima se suočavaju mnoge žene, a osjećaj vlastite vrijednosti velikim se dijelom oblikuje još u djetinjstvu. Istraživanja sugeriraju da djeca koja imaju prostor za donošenje vlastitih odluka razvijaju jače samopoštovanje i više vjeruju vlastitoj procjeni.
Zato je važno da roditelji ne nameću uvijek svoje odgovore, nego da djetetu daju priliku da griješi, bira i uči. Jednako je važno i da svojim primjerom pokazuju zdravo samopouzdanje.
U bliskim odnosima lako je tuđe riječi i postupke doživjeti kao osobni napad, a odnos majke i kćeri posebno je osjetljiv jer uključuje snažne emocije. No, stručnjaci ističu da ono što druga osoba govori često više govori o njezinu unutarnjem stanju i perspektivi nego o onome kome je upućeno. Kad se između emocije i reakcije stvori barem mali odmak, lakše je izbjeći nepotrebne sukobe i sačuvati bliskost.
Jedan od najvažnijih načina na koji majka može biti uzor svojoj kćeri jest da i sama živi ispunjeno, hrabro i autentično. Kad dijete vidi da roditelj ulaže u vlastiti razvoj, slijedi ono što mu je važno i ne odustaje od sebe, iz toga uči više nego iz bilo kakvih savjeta. Djeca ne usvajaju samo ono što im se govori - još više upijaju ono što svakodnevno vide. Zato odnos s kćeri ne oblikuju samo riječi, nego i primjer koji majka živi.