Ako želite da djeca budu izvrsna u školi, pomozite im oko zadaće. Ako želite da budu otporna i da se lakše nose sa stresom, stvari nisu toliko jednostavne. U svojoj novoj knjizi The 5 Principles of Parenting: Your Essential Guide to Raising Good Humans, razvojna psihologinja Aliza Pressman pokušava učiniti putovanje do odgoja otporne djece malo jasnijim.
"Pokušavamo prekriti nebo baldahinom kako bismo zaštitili našu djecu od tuče, snijega, kiše i vjetra, umjesto da ih učimo kako se odijevati kada je vrijeme loše ili kada je u redu izaći", kaže Pressman.
Vaša će se djeca zajamčeno suočiti s poteškoćama. Vaš posao nije zaštititi ih od toga, već im pokazati kako to riješiti, tvrdi psihologinja te definira pet stvari koje pomažu u odgoju otporne djece.
Odnosi
Čvrsti odnosi mogu pomoći djetetu da se osjeća kao da se može nositi s problemima. Naime, sva će djeca doživjeti stres, a nije svaki stres loš. Postoje tri vrste stresa, prema Pressman.
Pozitivan stres sličan je uzbuđenju, poput leptirića u trbuhu prije prvog dana škole, i dobar je za razvoj.
Podnošljiv stres: Događa se kada dijete doživi nešto teže, poput gubitka voljene osobe, i s njim se može bolje nositi ako ima dobar odnos sa skrbnikom.
Toksični stres: Ovo je snažan odgovor na dugotrajnu nevolju, poput gledanja nasilja ili doživljavanja stalnih ekonomskih poteškoća. Toksični stres javlja se u nedostatku zaštitničkih odnosa.
"Imati jednog skrbnika s kojim se osjećate sigurno, zaštićeno i povezano, može promijeniti kategoriju stresa iz toksičnog na podnošljivog", tvrdi Pressman.
Odraz
Većina roditelja nema 20 minuta za meditaciju svako jutro.
"U redu je", govori Pressman.
"Pronađite trenutke tijekom dana za mikromeditacije. One će vam pomoći da jasnije sagledate što vama i vašem djetetu treba. Male meditacije, čak i ako su to samo tijekom dnevne šetnje do poštanskog sandučića, mogu vam pomoći da djelujete s namjerom. Djeca će primijetiti koliko se dobro samoregulirate i vjerojatnije je da će odražavati taj temperament", pojasnila je.
Izazov je uvjeriti djecu, osobito mlađu, da meditiraju. No, možete stvoriti male trenutke tišine koji bi djeci mogli pomoći da se nauče samoregulirati. Na primjer, uzmite svi po jedan bombon i stavite ga u usta. Šutite dok ga ne pojedete.
Regulacija
O čemu god se radi, djeca će slijediti vaš primjer. Pressman ističe da je regulacija važan čimbenik otpornosti jer uči djecu da smireno reagiraju na nelagodu, bez obzira na to koliko su snažni njihovi osjećaji.
"Djeci možete pomoći tako da im pristupate mirno, podsjetite ih da dišu i da mogu izraziti svoje osjećaje, ali njihovo ponašanje mora biti primjereno okruženju", navodi Pressman.
Pravila
Pressman razvrstava pravila u dvije kategorije, a to su:
- granice - ograničenja koja netko ima za sebe.
- ograničenja - ograničenja koja netko ima za svoje ponašanje.
"Primjena granica i ograničenja pomaže djeci da se osjećaju sigurno. Ako imamo jasna, dosljedna pravila koja imaju smisla, naša djeca znaju što se od njih očekuje i ne moraju stalno biti na oprezu. Ako postavimo granice s prijateljima ili članovima obitelji, djeca će se osjećati ohrabreno učiniti isto", rekla je.
Popravak
Na kraju, ovo je stavka koja se odnosi na jačanje važnosti odnosa. Primjerice, dijete vam priča o svom danu u školi, ali vi razmišljate o poslu i ne slušate ga. Ako dijete to shvati, moglo bi se osjećati odbačeno. Umjesto da ignorirate tu pojavu, recite djetetu da vam je žao, ali da ste o nečemu razmišljali i da ste sada spremni saslušati ga.