Foto: 123rf
I bilo da ste jedna od onih koje se vesele povratku jer ćete se tako opet družiti s odraslim ljudima, imati prilike za ozbiljne razgovore, moći ćete si priuštiti obrok koji ćete konačno pojesti na miru - čak i takvim majkama potrebna je neka vrsta utjehe.
Donosimo vam stoga priču jedne mame koja će vas, nadamo se, utješiti i ublažiti tugu zato što ćete i vi uskoro, možda već i sutra, morati ostaviti svoju bebicu i vratiti se na puno radno vrijeme.
"Sjećam se toga dana", napisala je ova mama, "na poslu su me taj prvi dan dočekale nasmiješene kolege i cvijeće na stolu. Osjetila sam neopisivu sreću što sam se vratila u to poznato, meni prijateljsko okruženje, no istovremeno, osjećala sam i veliku tugu. Veliku prazninu. Nakon tolikih mjeseci druženja, maženja, brige i nerazdvojnog društva s mojim sinčićem, odjednom mi je strašno nedostajala njegova blizina. Nije to bila samo tuga. Bila je to doslovno rupa u mom srcu jer on nije bio pored mene. Kolege su mi pokušale ublažiti moju prazninu.
Smijali smo se. Dopustili su mi da neometano pričam o svom prvijencu. Pokazivala sam im slike. Bila dosadna, znam, ali u vrijeme pauze moja se tuga prelila. Nazvala sam svoju mamu i plakala. Jednostavno - nisam si mogla pomoći. Pitala sam se kako ću se ikada moći pomiriti s tim da neću biti svake sekunde pored njega. Jedva sam dočekala kraj radnog vremena i doslovno sam izjurila iz ureda trčeći svom sinu u zagrljaj.
Nakon nekoliko dana moja je tuga počela splašnjavati, počela sam se miriti s time da nisam pored njega, no, znajući da je on u sigurnim rukama, počela sam se opuštati.
Doduše, još danima nakon toga nisam mogla pronaći pravi balans u sebi. Volim svoj posao i kolege, ali volim i svoje dijete i nekako nisam mogla još spojiti te dvije ljubavi u jednu. Nisam se mogla opustiti na poslu. Osjećala sam se kao da ako dam cijelu sebe u posao nekako izdajem tu enormnu ljubav prema svojoj bebi.
Tih sam se dana našla na sastanku sa svojom šeficom koja je i majka troje djece. U nevezanom me razgovoru pitala kako sam, s obzirom na moj povratak na posao i tako to. Nisam nikada mogla sakriti svoje osjećaje pa joj tako ni tada nisam mogla reći - ma sve je ok. Vidjela je po meni da se borim i tada mi je rekla tu slavnu rečenicu koja me toliko utješila. Žena stvarno ima iskustva i zato sam joj povjerovala na riječ.
"Ne kažem da će ti biti lako, ali gledaj to s ove strane. Bit će dana kada će ti biti jako teško zato što si dijete ostavila kod kuće i došla raditi, a opet, bit će i dana kada ćeš puna poleta doći na posao sretna što se možeš na kratko odmoriti od majčinskih dužnosti. "
>>>Povratak na posao nakon porodiljnog<<<
I to je to. To zaista je tako.
Ne postoji čarobno rješenje koje će pomiriti posao i majčinstvo te mamama dati zlatnu formulu kako "preživjeti". Ali ta njena rečenica u tom mi je trenutku savršeno sjela, jer doista - što se prije pomirimo da naš život jest i i jedno i drugo, i da će tako biti svaki dan, tim ćemo se prije pomiriti sa cijelom situacijom.
Naravno da će postojati dani kada će nam se biti teško odvojiti od svog djeteta i da će biti dana kada ćemo s posla trčati ravno u djetetov zagrljaj, ali isto tako - postojat će i oni dani kada ćemo ujutro rado trčati na posao, a teško se s njega vraćati.
To je jednostavno normalno i zato drage nove majke, neka vam se ove riječi utjehe urežu u pamćenje u nadi da će vam pomoći da lakše steknete osjećaj kako ne izdajete svoju bebu jer je svaki dan napuštate. Vi ste jednostavno još jedna radna mama u moru drugih radnih mama koje mogu dati cijelu sebe i svom poslu i svojoj obitelji.
Naravno, ukoliko imate tu sreću da radite posao koji vas zadovoljava. No to je sada već jedan drugi par rukavica koji ima i nema veze s ovom temom".