RODITELJSKA podrška važna je za emocionalni razvoj djeteta i način na koji će se kasnije odnositi prema sebi i drugima. Kada djeca odrastaju uz roditelje koji ne priznaju njihove osjećaje, ne pružaju im dovoljno razumijevanja ili reagiraju pretjerano strogo, neke obrasce ponašanja mogu prenijeti i u odraslu dob. Djeca koja su odrastala bez dovoljno mentalne i emocionalne podrške roditelja često razvijaju šest navika koje ih mogu pratiti i kasnije u životu.

Povlače se i šute

Djeca koja su često bila kritizirana, ismijavana ili kažnjavana mogu naučiti da je sigurnije prešutjeti vlastite osjećaje i potrebe. Ako su šutnjom izbjegavala negativne reakcije roditelja, isti obrazac mogu nastaviti koristiti i kao odrasli. Zbog toga im može biti teško jasno reći što žele ili otvoreno govoriti o svojim osjećajima, piše YourTango.

Pretjerano su samokritični

Nedostatak pohvala i podrške može pridonijeti osjećaju da ono što rade nikada nije dovoljno dobro. Studija iz 2022. godine navodi da loši roditeljski postupci mogu biti povezani s depresijom, traumama i problemima u ponašanju te naglašava važnost roditeljske ljubavi i podrške. Zbog toga neki ljudi i u odrasloj dobi teško priznaju vlastite uspjehe te mogu osjećati krivnju čak i kada postignu nešto što ih čini sretnima.

Imaju nisko samopoštovanje

Emocionalna nedostupnost roditelja može utjecati na način na koji dijete doživljava vlastitu vrijednost. Darius Cikanavicius, koji se bavi mentalnim zdravljem, navodi da su za razvoj zdravog samopoštovanja važni priznavanje djetetovih osjećaja, usklađenost s njegovim potrebama i odgovarajuća emocionalna reakcija roditelja.

Ako toga nema dovoljno, dijete može imati poteškoća s razvojem zdrave slike o sebi, što se može nastaviti i u odrasloj dobi.

Skloni su nestabilnim vezama

Odnos koji dijete ima s roditeljima može utjecati na njegove kasnije odnose. Odvjetnica i terapeutkinja Marianna S. Klebanov objašnjava da odnos djeteta i roditelja predstavlja temelj za njegove buduće odnose te ističe važnost ljubavi i pozitivne privrženosti u najranijoj dobi. Ako takva iskustva izostanu, osoba kasnije može ponavljati poznate obrasce te biti pretjerano ovisna o drugima, kritična ili povučena.

Društvene interakcije doživljavaju kao napor

Djeca koja nisu mogla slobodno izražavati mišljenje ili osjećaje pred roditeljima mogu sličnu nesigurnost osjećati i u drugim odnosima. Kao odrasli mogu se pretvarati da se slažu s drugima ili skrivati dijelove svoje osobnosti kako bi se lakše uklopili. Zbog stalnog opreza i razmišljanja o tome kako će drugi reagirati, druženja im mogu postati emocionalno iscrpljujuća.

Ponavljaju naučene obrasce

Ponašanja koja su djeca godinama promatrala kod roditelja mogu postati obrasci koje kasnije nesvjesno ponavljaju. Osoba koja je odrasla uz emocionalno nedostupne roditelje tako i sama može imati poteškoća s pružanjem emocionalne podrške ili reagiranjem na tuđe osjećaje. Ne mora postojati namjera da povrijedi druge, već može biti riječ o ponašanju koje je tijekom odrastanja naučila smatrati uobičajenim.