Kada se čini da vas dijete ignorira, to ne znači nužno da vam namjerno iskazuje nepoštovanje. Takvo ponašanje često može biti posljedica rastresenosti, emocionalnog stanja ili potrebe za samostalnošću i kontrolom, no roditeljima pritom može biti vrlo frustrirajuće.
Kažnjavanje šutnjom djetetu daje osjećaj moći i kontrole nad vama, piše Empowering Parents. To je način na koji vas pokušava izbaciti iz takta i natjerati da ga pustite na miru. Imajte na umu da je takvo ponašanje vjerojatno najbolja vještina rješavanja problema kojom vaše dijete u tom trenutku raspolaže.
Uskraćivanjem informacija ili misli, dijete je pronašlo način da preuzme glavnu riječ. Što više od toga radite dramu, manja je vjerojatnost da će dijete razviti prikladnije načine rješavanja problema. Ovakvo pasivno-agresivno ponašanje vrlo je destruktivno u kasnijim životnim odnosima i obrazac je kojem ne želite popustiti.
Zašto djeca ignoriraju roditelje
Roditelji često djetetovo neodgovaranje tumače kao nepoštovanje, no takvo ponašanje nije uvijek namjerno, izvještava Metro Parent. Stephanie Wright, savjetnica i osnivačica centra "The Wright Counseling", potiče roditelje da prvo provjere je li dijete uopće čulo zahtjev.
Dječja znatiželja je njihova supermoć, a odrasli je često pogrešno smatraju rastresenošću ili prkosom. Mozak, naime, nije stvoren za obavljanje više zadataka istovremeno. Dok odrasli pokušavaju žonglirati s više obveza, djeci pažnju lako odvuku ekrani, aktivnosti ili vlastite misli.
"Jesu li vas čuli? Je li im nešto odvuklo pažnju? Djeci nije uvijek lako usmjeriti pažnju na dvije stvari istovremeno", kaže Wright. Prije nego što zaključite da je riječ o prkosu, zatražite od djeteta da ponovi što ste ga zamolili kako biste potvrdili da je čulo i razumjelo uputu.
Ako je dijete jasno čulo zahtjev, ali i dalje ne odgovara, to može signalizirati dublji problem. Ponekad su djeca uzrujana zbog nečeg sasvim drugog, a ignoriranje postaje način izražavanja frustracije ili pokušaj da povrate osjećaj kontrole. Djeca imaju relativno malo kontrole u svakodnevnom životu, stoga otpor može postati jedan od rijetkih načina na koji osjećaju da imaju moć.
Kako upravljati vlastitom reakcijom
Jedan od najvažnijih koraka je zastati i analizirati ne samo djetetovo ponašanje, već i vlastitu reakciju. "Ponekad nam nedostaje prepoznavanje uloge koju mi kao roditelji igramo u onome što se manifestira kod naše djece", kaže Wright.
Ako roditelj više puta nešto traži, a dijete ne odgovara, reakcija može proizaći iz osjećaja da nas se ignorira ili ne poštuje. Wright potiče roditelje da se zapitaju koje emocije ta situacija budi u njima prije nego što odgovore. Pristupanje situaciji sa znatiželjom umjesto s frustracijom može promijeniti borbu za moć u konstruktivan razgovor.
Mnogi roditelji kažnjavanje šutnjom shvaćaju osobno, no to je pogreška. Ako to shvatite osobno, mogli biste se na kraju posvađati s djetetom iz čiste frustracije, čime se spuštate na njegovu emocionalnu razinu i poručujete mu da kontrolira vaše emocije.
Također, mogli biste popustiti djetetu samo da bi ono opet razgovaralo s vama, čime ga učite da je pasivno-agresivno ponašanje učinkovit način da dobije što želi. Ne dajte djetetovoj šutnji nikakvu moć. Vaša uloga kao roditelja je reći: "Pomoći ćemo ti koliko god možemo, ali nemoj se istresati na nama".
Dajte djetetu vremena, ali jasno odredite granice
Ako vas dijete kažnjava šutnjom, ključno je ne spuštati se na njegovu razinu i ne uzvraćati istom mjerom. Ostavite kanale komunikacije otvorenima, ali pošaljite jasnu poruku. Recite: "To što mi ne odgovaraš neće riješiti tvoj problem. Kad budeš spreman razgovarati o tome, ja sam tu".
Zatim slijedi ključni dio - postavite granice s posljedicama. Na primjer: "Do tada nema mobitela" ili "Dok ne porazgovaramo, nema mobitela". Na taj način dijete ima motivaciju za rješavanje problema, a vi ne vršite pritisak. Nakon toga, nastavite sa svojim poslom i ne dopustite da to postane velika stvar.
Pokušajte uspostaviti kontakt jednom, ali nemojte preklinjati dijete da progovori jer mu time dajete preveliku moć. Ako je šutnja kroničan problem, samo ga podsjetite da ste tu za razgovor kada bude spremno i da će do tada vrijediti dogovorene posljedice.
James Lehman, savjetnik za ponašanje djece, predlaže: "U redu, kad budeš spreman, razgovarat ćemo. Do tada nema mobitela. To će ti dati malo vremena za razmišljanje". Zatim se udaljite i pustite dijete da samo odluči kada je spremno. Na taj način vi zadržavate kontrolu, ali ono donosi odluku.
Sudjelovanje u obiteljskom životu mora biti obavezno. Ako imate pravilo zajedničkih obroka, zahtijevajte da adolescent bude prisutan, čak i ako koluta očima ili odaje dojam da mu je svejedno. Ignorirajte takva sitna, iritantna ponašanja.
Ako ponašanje postane neugodnije, razgovarajte s djetetom nasamo i primijenite posljedice ako se pravila i dalje ne poštuju. Vaša je odgovornost kao roditelja zahtijevati primjereno ponašanje.
Budite dosljedni
Kada prestanete reagirati na šutnju, ona će s vremenom nestati jer više ne postiže cilj. Djeca će prestati s ignoriranjem ako im to ne donosi nikakvu korist. Kada to pokušaju iskoristiti, poučite ih govoreći: "Odbijanje razgovora neće riješiti tvoje probleme". Oduzimanje moći neprimjerenim ponašanjima prvi je i najvažniji korak u pomaganju djetetu da pronađe ona prikladnija.