POJAM "trudnički mozak" možda je više od mita. Novo istraživanje otkriva da trudnoća mijenja mozak, a posebno smanjuje takozvano "pamćenje straha". Znanstvenici sa Sveučilišta Northeastern otkrili su da trudnoća prigušuje naučenu reakciju mozga na prijeteća ili stresna iskustva.
Pamćenje straha ima ključnu ulogu u preživljavanju jer pomaže pojedincima da zapamte i izbjegnu opasnost, no povezano je i s anksioznim poremećajima te posttraumatskim stresom. Ova otkrića nude novu perspektivu o tome kako trudnoća preoblikuje mozak, nadilazeći dobro poznatu zaboravljivost ili moždanu maglu na koju se žale mnoge buduće majke, prenosi Newsweek.
Iako se "trudnički mozak" često odbacivao kao anegdota, sve je više dokaza koji upućuju na to da trudnoća pokreće značajne neurološke promjene. U novoj studiji znanstvenici su ispitali kako trudnoća utječe na stvaranje i prisjećanje pamćenja straha. Koristili su ustaljene eksperimentalne modele koji mjere kako mozak uči i reagira na percipirane prijetnje.
Rezultati su pokazali da je trudnoća povezana sa smanjenim zadržavanjem sjećanja na strah, što znači da su se asocijacije povezane sa strahom slabije pamtile u usporedbi sa stanjima izvan trudnoće.
Znanstvenici smatraju da su hormonalne promjene vjerojatno ključne za ovaj učinak. Tijekom trudnoće dolazi do dramatičnog porasta hormona poput estrogena i progesterona, za koje je poznato da utječu na regije mozga uključene u pamćenje i emocionalnu obradu, uključujući amigdalu i hipokampus. Upravo te regije mozga igraju ključnu ulogu u tome kako se strah uči, pohranjuje i kako ga se kasnije prisjećamo.
Važno je naglasiti da smanjenje pamćenja straha nije nužno negativna promjena. Zapravo, znanstvenici sugeriraju da bi ono moglo služiti prilagodbi na novo stanje. Trudnoća je razdoblje povećane ranjivosti i stresa, a prigušivanje reakcija na strah moglo bi pomoći u zaštiti mentalnog zdravlja majke tijekom vremena dubokih fizičkih i emocionalnih promjena.
Smanjeno pamćenje straha također može podržati ponašanje vezano uz brigu o djetetu nakon rođenja smanjenjem tjeskobe i poticanjem povezivanja s novorođenčetom.
Ovi nalazi pridonose sve većem broju istraživanja koja pokazuju da je trudnoća razdoblje intenzivne plastičnosti mozga. Prethodne studije već su dokumentirale strukturne i funkcionalne promjene u mozgu tijekom trudnoće, osporavajući ideju da su kognitivne promjene isključivo subjektivne ili privremeni propusti u pažnji.
Iako studija ne sugerira da trudnice gube sposobnost prepoznavanja opasnosti, ističe da mozak tijekom trudnoće može drugačije postavljati prioritete kada je u pitanju emocionalna regulacija. Znanstvenici su napomenuli da su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo koliko dugo te promjene traju nakon poroda i utječu li na osjetljivost na anksiozne poremećaje ili poremećaje raspoloženja nakon poroda.