Foto: 123rf
DRUGIM riječima - koliki šupak moraš biti da sustavno zagorčavaš život svima svojim glupim komentarima? Toliko je jednu mamu (a vjerujemo da i same imate pregršt vlastitih iskustava) naljutio jedan jedini komentar.
Vjerujmo da bi ovu priču mogli ispričati na milijun načina s milijun primjera, ali vam donosimo iskreno, bolno i iritirajuće iskustvo Vikki Ghandi koja je sav svoj bijes istresla na portalu Scary Mommy.
"Hvala ti kokoško što si me natjerala da se osjećam kao usrana mama koja ne zna što radi i to u pet ujutro. Ja znam zašto sam bila budna u taj sat - ne znam koji je tvoj problem tada bio, ali čestitam - baš si se pokazala u pravom svjetlu.
Ja sam cijelu noć bila budna sa svojom bebom, prolazimo očajnu fazu zubića i kako više nisam znala kako da si pomognem, objavila sam svoju tugaljku na Facebooku ne očekujući da će mi itko doista moći pomoći, ali sam se jednostavno htjela malo pojadati. Ustvari, htjela sam da me netko utješi. Neću lagati da nisam. Zato i jesmo članice svih tih silnih grupa i grupica na kojima ne znam gotovo nikoga osobno, ali mjesecima pratimo jedna drugu i moram priznati da mi je uz takvu vrstu zajednice nekako lakše prebroditi sve poteškoće kroz koje ja i druge mame prolazimo.
Ali dok je većina žena na tim grupa normalna, dok žele pomoći, utješiti, ispričati svoja iskustva, biti tu jedna uz drugu, čemu onda neki šupak poput tebe koji osjeća neodoljivi poriv da bude još veći šupak.
Svakakvih smo primjera imale u tim grupama, od onih koji vrijeđaju naše tematike kao da smo pitanja o dojenju postavile na stranicama za automehaničare, ali ovakvi upadi kao što je tvoj nisu samo šupački - oni su štetni za naše mentalno zdravlje.
Da se vratim na svoju priču - da, pojadala sam se kako već noćima nisam spavala, kako smo zbog bebinih zubića svi nervozni jer što god da smo probali jednostavno nije upalilo. zato sam i napisala što smo već sve prošli i probali, da vidim ima li neka mama još koji savjet, ali kada sam napisala da sam je ostavila da malo plače sama stvarno nisam očekivala takvo osuđivanje.
Tko si ti da me nakon svega što sam napisala pozivaš na red optužujući me da sam loša mama jer sam ostavila svoje dijete da malo plače. samo da znaš, baš mi je u taj rani sat trebalo tvoje baš takvo mišljenje. Hvala ti se osjećam još posranije nego prije.
Ja ne znam što si ti točno mislila da sam ja radila dok je moje dijete zavijalo od umora, nervoze, bolova. Misliš li da sam se zavalila ispred kamina i pila jeftini konjak? Da sam se guštala dok je moje dijete vrištalo iz petnih žila? Ili možda misliš da sam zalupila vratima i otišla malo prošetati van?
Da te prosvijetlim. Nisam radila ništa od navedenog. Sjedila sam beživotna, s podočnjacima do koljena i uplakanim licem slušala kako moja beba plače jer više nisam imala snage ni da je držim, a iskreno ni da je slušam. Sjedila sam prazna i slomljena i skupljala snagu za novu rundu. U to sam se sjetila da bi možda mogla potražiti neku utješnu riječ od mama s grupe, ali nisam se nadala tebi.
Koja je tvoja namjera bila? Da me osramotiš? Da me poniziš? Da se uz sve što proživljavam osjećam još gore, još jadnije? Pa čestitam ti - uspjela si u tome. Na kratko sam čak i zaboravila da sam umorna kao pas i da moje dijete i dalje ne spava.
Nije mi jasna tvoja namjera. promisli malo, molim te, jer po meni ti si jedna stvarno odvratna duša kojoj nije mjesto u ovakvim i sličnim grupama. Ma nije ti mjesto ni među ljudima, da se razumijemo, ali na to ne mogu utjecati. Ali molim te, probaj shvatiti da mlade mame kao što sam ja stalno traže potvrdu da ono što čini sa svojim bebama činimo dobro. zato i jesmo dio Facebook grupa. Jer trebamo savjet. Jer trebamo tuđa iskustva, a nipošto, ali nipošto ne trebamo osobe kao što si ti.
Naši dani trenutno prolaze u sustavnom grču zbog svega novog što prolazimo i stvarno nam ne treba još neka kokoš skrivena iza ekrana koja će nam dodatno otežavati situaciju i činiti nas još nesigurnijima.
I zato za tebe i tebi sličnima imam samo jednu poruku - odlogiraj se. Učini svima nama uslugu.