Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index
#ONOKAD smo prošli utorak mislili da ćemo svi ZAUVIJEK pričat o Josipu Kataleniću i onda je Tina rekla: "Bitch, please!" Taj čovjek jadan nikad ne može pogodit tajming za PR, al baš nikad. Uglavnom, Tina.
Fejs se opet podijelio i pretvorio u ratnu zonu za kakvu sam mislila da povod može bit samo i jedino Žac Markić. Nekima je grozno to što se događa (ja sam u toj kućici). Nekima je baš drago jer (ubacibilokojirazlogsvisuloši). Na žalost, ima i puno onih koji se baš naslađuju. Pa jebemu sve - na stranu kakva je Tina ili kakva nije, s kim je, s kim nije, što ti misliš o njoj jer si jednom čuo od jednog lika da je bla bla, zašto je Tina uopće bila gola u nečijem stanu na tematskom tulumpartyu "Nezainteresirani penisi " i di je bila '91. - ona je ljudsko biće, a ovo je na popisu groznih stvari koje ti se mogu dogodit kao ljudskom bićetu (novariječ, superje) poprilično visoko rangirano. Ne najviše, jer je Josip zauzeo hrvatski tron užasnosti, ali jebemu sunce, zamisli da sutra izađe tvoj seks video. Zamisli da izađe moj. Ne može, jer bi to značilo da imam seksualni život, ali zamisli. To nije za smijanje, ni naslađivanje - to je za sjest i plakat. Kakva god bila - ta cura ima mamu i tatu, možda ima brata, možda sestru, možda ima baku koju viđa samo za Božić i koju će ovog Božića poljubit s takvom boli u očima kakvu većina nas ne može ni zamislit. "Sama si je kriva" - možda nije, vjerojatno je, al ovo je baš grdo. To su stvari koje razaraju živote, a stvari koje razaraju živote nikad nisu nešto čemu bi se trebali smijat, bez obzira o kontekstu. Haha tri u jedan, kretenu glupi. Zamisli da ti je to sestra. Znam, tvojoj sestri se to nikad ne bi dogodilo. To i je najčešći zaključak cijele priče, samodopadan i s visoka: "MENI se to nikad ne bi dogodilo…" Vjerojatno ne bi, al ono, nikad ne znaš - život je nepredvidiv ko HŽ-ov vozni red. Najčešće je benignije nepredvidiv u smislu da si planirao danas ručat bolonjez doma ali si sreo Marka u gradu i pojeli ste burek pa je bolonjez ostao za sutra, ali nikad ne znaš kaj ti se može dogodit. Ja sam si isto pomislila "meni se nikad neće dogodit da plešem zamaskirana u Majkl Đeksona na televiziji" kad sam gledala spot za pjesmu "Bad" pa eto - bum, tras, ananas, dogodilo se 15 godina kasnije jer je život nepredvidiv. Ovo je čudna paralela, ali je nepredvidiva pa ima smisla.
Koji put se "meni se to nikad neće dogodit" manifestira na lijep način, kao meni, koji put na nelijep način, kao Tini, ali "meni se to nikad ne bi dogodilo" je glupi start za hipotetičko moraliziranje jer pod broj A (znam da A nije broj), tko si ti da ono što se tebi može ili ne može dogodit predstavlja ikakav standard, i pod broj B (znam još uvijek), MOŽE ti se dogodit svašta jer je Svemir šašava loptica nepredvidivih situacija. Jedino što je sigurno u ovom životu uz smrt i poreze je to da Slovenija nikad neće dobro proć na Eurosongu - sve ostalo je varijabilno. Može ti se dogodit. Ne isto kao Tini, naravno, to je hard core verzija života koju mi koji subotom navečer čitamo knjigu i jedemo čips ne možemo ni zamislit, ali može ti se dogodit neko sranje zbog kojeg ćeš htjet živjet u društvu koje se ne naslađuje nad tvojom nevoljom. Nikad ne znaš, možda jedno ljeto ti i dečko unajmite apartman u Poreču, vlasnik apartmana je poremećeni bolesnik koji snima goste dok se seksualiziraju prije plaže i bum, tras, ananas - TI imaš seks snimku koja kruži po portalima iako se TEBI to nikad ne bi dogodilo. Znam, nije isto kad te slučajno snime u apartmanu u Poreču i kad si na tematskom tulumpartyu " Jel Jozo peder?" na kojem ima droge, al naslađivanje je naslađivanje, a kontekst brzo pada u drugi plan kad su u pitanju sekstejpovi jer nikog ne zanima kak je do čega došlo - bitan je rezultat.
Na stranu to je li riječ o "silovanju" (stavljam pod navodnike jer u zemlji u kojoj smo imali rat NE MOŽEŠ izjednačit zlatnamladež party sa pravim hororom koji ta riječ predstavlja) ili dobrovoljno-pijano-nadrogiranom milovanju, to je u svakom slučaju posao policije, a ne zadatak Jadranke i Mirka koji se svađaju na relaciji Karlovac-Valpovo i naslađuju riječima "pa mala kurva je to i zaslužila". Ak se stvarno prostituira, to je posao policije, ak se drogira (možda je omamljena jer ima alergije pa pije tablete #worstexcuseever), i to je posao policije, ak je prisilno nadrogirana (ima na internetima gospođa koja kaže da su joj sipali marihuanu u piče, ne piće - piče) i to je posao policije. U svakom slučaju, kad na internete iscuri snimka nečijeg seksa, to je uvijek tužno (pogotovo ak si Jozo). Bez obzira na to tko je osoba na snimci i kakvo ti mišljenje imaš o njoj. To nitko ne zaslužuje, ma koliko si je možda sam posložio život da pomisliš da ne zaslužuje bolje. To su stvari koje ruše živote, to su potresi nezamislive magnitude u kojima žrtve nisu samo ljudi u videu, lako za njih, nego i ljudi koji vole te ljude iz videa - mame, tate, bake, nećaci i slično… To su stvari koje nikad ne bi trebale bit ni smiješne, ni predmet sprdnje jer se to sutra može dogodit možda baš TEBI. Meni ne jer nemam seksualni život, al imam nachose s umakom od sira što je praktički isto. Ni tebi jer vjerojatno nisi u prilici ić šmrkat po tematskim tulumpartyima "Mislim da je Jozi umro pimpek" al opet, to ne znači da se možemo naslađivat ko stoka koja je jedva dočekala. A ovim dječacima koji su sudjelovali u snimanju videa… rekla bi da im želim sve najgore ali neću, jer kad si u posjedu opuštenog mikro visuljka koji bi se u najboljem slučaju mogao opisat kao malo veći klitoris, sve najgore već imaš. Kak uopće pristaneš da te snimaju kad među nogama imaš nešto što bi na pornhubu bilo u kategoriji "recesijski penis"? Fuj. A sad, Petar Grašo!
Kaj?!
Pokušala sam smislit logični prijelaz s jedne teme na drugu, ali nema logičnog prijelaza pa sam viknula PETARGRAŠO i sad pričamo o njemu. O Tini sam ionako napisala i više nego što sam planirala a mislila sam da mi se to nikad ne bi dogodilo) - moram ti ispričat nešto puno važnije, nešto što ima konkretnu vrijednost u svijetu i što će možda promijenit sve što znaš i sve što si ikad mislio o Svemiru. Možda neće, al ja znam jednu Paulu kojoj se sve promijenilo i sad izgubljeno lunja i ne zna kako dalje. Uglavnom, bila sam na tulumpartyu prošli četvrtak i srela sam Petra Grašu. Kaj ti znaš Petra Grašu, Andrea? Ja OSOBNO ne znam Petra Grašu, ali moj prijatelj Jegermajster je reko GLEPETARGRAŠOAJMOMUSEJAVITTOLTALNOAJMO! I onda smo mu se javili jer kao što sam rekla, Svemir je nepredvidiv. "Bok Petar Grašo!" - kažem ja i guram ruku u ruku od Petra Graše, jer je Jegermajster mali pokvareni bezobraznik. "Ja sam Andrea!" - kažem jer je to istina. "Znam ja da si ti Andrea" - kaže meni PETARGRAŠOOOOZAMISLIIIISUSEBOŽEEEWOW (sutradan sam bila manje entuzijastična oko svega ali eto). "Eee super PETARGRAŠO" (ljudi full vole kad ih cijelo vrijeme oslovljavaš punim imenom i prezimenom jer to nije čudno), "sad kad smo bliski" (bliski - hvala ti Jegermajster), "imam jedno važno pitanje koje je možda glupo ali je važno." "Reci" - kaže PETARGRAŠO, sav simpatičan i dalmatinski misteriozan. "Ona tvoja pjesma PetarGrašo, znaš ona Gooodine prooolaze" (četvrtak navečer, stojim u lijepoj haljini na partyu na kojem je sve fino i krasno i pjevam Petru Graši pjesmu od Petra Graše jer je to najpametniji odabir socijalne interakcije) "eee, znaš, super, jel to ide godine prolaze dvadeset i dvje, kao 22, ili dvadeseti vijek, kao stoljeće, reci mi PetarGrašo, važno mi je?" "Dvadeseti vijek" - kaže PetarGrašo, "ali puno ljudi misli 22 tako da nije glupo pitanje." "Hvala ti PetarGrašo, javit ću svima" (Jegermajster pederu), "idem sad, bilo mi je drago!" A šta si ti radio u četvrtak navečer? (Vjerojatno SVE pametnije od ovog).
Znam da postoji hrpa ljudi koja nije ni znala za problematiku 22/dvadesetivijek, ali postoji i puno ljudi koji su znali za problematiku i nikad nisu bili sigurni dal dobro pjevaju, i sad znaju! Meni je ovo jedno od najvećih dostignuća u životu, jer od malena ne znam kak ide pjesma i uvijek smo se svađali tko je u pravu.
Organizirale su se rasprave, stvarali su se klanovi, lomila su se prijateljstva jer nije bilo točne informacije i sad ju imamo! Sad znamo! Osjećam kao da sam možda pomogla nečijem Svemiru da sjedne na pravo mjesto. Vjerojatno ne al eto, sad znaš pravu istinu o pjesmi od PetraGraše i ak ikad čuješ ikog da krivo pjeva, možeš mu doć i reć da je PetarGrašo potvrdio da ide "dvadeseti vijek" i bit siguran da govoriš istinu. Ja se ne drogiram, obećajem. P.S. ima neka žena koja misli da Rozgina pjesma Nirvana ide "Mirjanaaaa" a ona se zove Mirjana i misli da je to njena pjesma. To sam već rekla jednom ali ponavljanje je majka znanja ponavljanje je majka znanja.
Uglavnom, gotova sam. Ovo je bila čudna kolumna, ali iza nas je i full čudan tjedan. Ovaj će valjda bit bolji i manje čudan. A do tad - nemoj se veselit Tininoj nevolji, nije ti to lijepo. Imaš pametnijih stvari za radit, na primjer, na Youtubeu možeš slušat Grašu i napokon bit siguran da dobro pjevaš. Ak ti to nije gušt, znaš kaj možeš? Možeš otić u dućan i kupit tortilja čips. To staviš u vatrostalnu zdjelu i posipaš ribanim sirom, tipa gouda je ok. Onda to staviš u pećnicu na 200 i držiš tipa 10 minuta dok se sir ne otopi. I onda imaš ovo:
E, to je pornić. Volim i pooooostojiiiiim!
Pssst! Ostale kolumne naše Andree Andrassy pročitajte ovdje!