Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
JOŠ uvijek sam u Londonu (što je čudno, jer sam se neki dan toliko izgubila u gradu da sam mogla bit i u Liverpoolu. Ili u bijelom roblju). Enivej, London je super. Hrana je jeftina i najljepša (imaju steak pie, to je kao bog, samo ga vidiš i košta 2 funte), muškarci su toliko lijepi da zaboraviš na sve što si ikad vidio u životu, i sve je organizirano do ibera. Prvi dan sam zakasnila na jedan vlak, jer sam došla 30 sekundi nakon planiranog polaska. Trideset sekundi! Jbg, nisi došao na vrijeme - nisi u vlaku. U Hrvatskoj bi imala vremena još bit doma, oprat i osušit kosu, laganim korakom krenut na kolodvor i svejedno doć prije vlaka. Kad mi je kontrolor u vlaku išao pregledati kartu, rekao je: “Thank you love, that’s perfect, absolutely lovely!” - u tom trenutku sam se osjećala uspješnije nego kad mi je dekan uručivao diplomu na faksu.
Ponedjeljak
Stigla - sve je veliko, možeš kupit apsolutno bilo što što ti padne na pamet, i svi su simpatični ko političari u predizbornoj kampanji (e da, btw, na Twitteru me počela pratiti Vlada RH, ne znam zašto, ali je). Prvih par dana sam prespavala kod frendice koja živi u centru. Stan košta 800 funti tjedno. Zgrada ima recepciju. U obližnjem hotelu je baš tad bila Kim Kardashian. Ovo je slika predvorja:
Uglavnom da, golubovi u ovoj zgradi se hrane bolje od većine Hrvata.
Utorak
Dan za shopping i sreću. Napokon sam otišla u taj njihov čuveni Primark, koji je kombinacija našeg H&M-a i Pakistana. Žene tamo su lude. Grabe odjeću ko da je zadnja na svijetu, guraju se, muškarci traže oštar predmet da si okončaju život… I da, ako ti je netko na putu i želiš da pomakne da prođeš jer se raskravio po cijelom dućanu, samo moraš reć: “Možeš se molim te maknut?” - jer je iz Hrvatske. Uglavnom, kupila sam si pig suit (jer je haute couture precijenjen).
Srijeda
Četvrtak
Znaš kaj je bolje od ustajanja u 3 ujutro u Londonu? Ustajanje u 3 ujutro u Budimpešti! Osjećaj kad u pola 4 ujutro čekaš taksi nasred ceste je divan, i nije ti dosadno jer uvijek možeš razmišljat koje organe će ti netko možda ukrast. Let za London, i najvažniji nastup - Comedy international showcase (tamo gdje dolaze agenti i gledaju tko valja, a tko ne). Bila sam u backstageu u kojem je nedavno bio Russell Brand, što je super, jer je.
Petak
Vrijeme za selidbu. Iz zgrade u kojoj wc-i mirišu na orhideju i anđele, sa mjesta na kojem sam tijekom 3 dana imala uslugu privatnog vozača, u malo drugačiju zgradu. Istok Londona, blizu tržnice, u zgradi gdje sam među rijetkim bjelkinjama, što znači da sam i ja napokon egzotična. Možda će sad mene tamnoputi muškarci gledati sa divljenjem: “Vidi tu ravnu guzicu… Ta tanka usta… Tu prekrasnu, prozirnu put” - nikad ne znaš. Kad sam ušla u stan, vlasnik mi je rekao: “Kaj ti nisam spomenuo da nemam tuš?” - ima kadu, s dvije pipe, i NEMA TUŠ. Ali super je - kosu sam prala tako da sam u vrč točila toplu i hladnu vodu, i polijevala se po glavi. Srećom tamo sam samo do ponedjeljka, jer bi poludjela. A ni wc nije baš… reprezentativan?
Svaki put kad uspješno operem kosu imam osjećaj da sam pametna i snalažljiva ko Bear Grylls.
Subota
Dan proveden u Camden townu, gdje mi je neki crnac uletio sa spikom: “Home made weed cake, get fucked up for 3 pounds!” - zaboravila sam uslikat sve. Osim sladoleda. Sladoled je super.
Nedjelja
Brick lane, nedjeljni sajam svega što možeš zamislit. Performeri, vintage dućani i šansa da se udebljaš na svakom koraku.
I naučila sam nešto novo: Kad jedeš nešto i u jelu pronađeš papriku zelene boje, reakcija: “Ovo sigurno nije tak ljuto” - nije dobra reakcija, jer je, i jer je to Jalapeno papričica. Toliko ljuta da sam dobila migrenu, koju je kasnije ubio crnac od 2 metra masažom za 5 funti.
Kao što rekoh, zanimljiv tjedan. Malo sam se bedirala na početku, ipak sam iz jedne od najelitnijih četvrti odselila u stan gdje nema tuša, ali onda sam se sjetila… Sanader.
Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.