Pri kreiranju rubrike Index Shopping nastojimo izdvajati odlične proizvode koji se i nama sviđaju te odlične akcije i popuste. Ne objavljujemo proizvode koje i sami ne bismo kupili ili smatramo da njihova promocija nije u skladu s profesionalnim standardima. Neki proizvodi u rubrici Index Shopping mogu biti sponzorirani. Svaki sadržaj ili proizvod koji je sponzoriran će biti i posebno označen kao takav.
KAO i svakog siječnja, krenuo je Veganuary, mjesec u kojem mnogi nakon teških blagdanskih obroka odluče napraviti malu pauzu od mesa i iskušati vegansku ili vegetarijansku prehranu. Za neke je to pitanje zdravlja, za druge znatiželje, a često i pokušaj da se nakon prosinca jede jednostavnije i lakše.
Ovaj nas je koncept zaintrigirao, ali iz drugačijeg razloga.
Umjesto klasičnog veganskog izazova, odlučili smo provjeriti nešto vrlo konkretno i svima razumljivo: koliko je zapravo moguće uštedjeti ako se barem tjedan dana jede bez mesa. Nismo ciljali na veganizam, već na realan scenarij u kojem se meso jednostavno izbacuje iz svakodnevnih obroka, onako kako bi to napravila većina ljudi.
Meso se sve češće spominje kao jedna od skupljih stavki u kućnom budžetu, a mnogi se žale da mu cijena raste, a kvaliteta pada. Stoga smo odlučili provjeriti je li prehrana bez mesa doista dobar način uštede.
Kako bi rezultat bio što realniji, fokusirali smo se isključivo na namirnice koje su dostupne u gotovo svakoj trgovini, bez odlazaka u specijalizirane dućane i bez "egzotičnih" sastojaka. Drugim riječima, polazili smo od onoga što većina ljudi inače kupuje ili barem bez problema može pronaći u svakom supermarketu.
Cilj nije bio jesti savršeno ili trendovski, nego jednostavno, zasitno i cjenovno prihvatljivo, uz što realniju sliku svakodnevne prehrane bez mesa. Evo kako je sve skupa izgledalo.
Doručak je, ako mene pitate, obrok u kojem je najjednostavnije izbaciti meso. Dodati jaje ili sir umjesto šunke nešto je što će mnogi napraviti barem ponekad, tako da sam uz klasičnu kajganu s povrćem jela posni ili zrnati sir te, naravno, krišku miješanog kukuruznog kruha.
Osim kajgane, odlučila sam se i za pohani kruh, nešto što obožavam još od djetinjstva, a vjerujem da nisam jedina u kojoj ovaj miris i okus bude nostalgiju za nekim jednostavnijim vremenima. Još jedan nostalgičan doručak bio je i kruh s maslacem i džemom od marelice.
Konačno, rado sam si kuhala zobenu kašu u koju sam ubacila voće (jabuku ili bananu), a tjedan sam završila skyrom s bananom.
No je li ovakav doručak jeftiniji nego da sam koristila meso?
Na 200 g skyra potrošila sam 1,35 €, na 200 g zrnatog sira 1,39 €, a na 500 g posnog sira (kojeg još imam u hladnjaku) 1,69 €. Teglica džema od marelice (375 g) koštala je 3,99 €. Da sam sireve i džem zamijenila mesnim narescima, platila bih otprilike 2,50 eura za 100 g, ovisno o proizvođaču i vrsti mesa.
Što se tiče kave, odlučila sam se za vegansku varijantu, pa sam je umjesto s kravljim pila sa zobenim mlijekom, tj. napitkom od zobi, što je skuplja varijanta. Dok je litru kravljeg mlijeka moguće naći za manje od 1 €, litru zobenog je teško pronaći ispod 2 €.
U tablici možete vidjeti okvirni pregled troškova.
Napominjem da sam jaja, kruh i zob kupila jednom i koristila cijeli tjedan. Kruh bih također koristila i za mesnu varijantu, stoga nisam posebno isticala njegovu cijenu. Što se tiče maslaca i džema, istaknula sam cijene cijelog pakiranja budući da sam istaknula i cijene cijelog nareska (odnosno, pakiranja salame koja bi mi bila mesna alternativa).
Najjednostavniji ovotjedni ručak svakako su bili njoki s kupovnim pestom s gljivama. Ostale dane sam se odlučila za nešto malo složenije, pa sam izradila sebi prilagođeno wok jelo od kineskih rezanaca, umaka od soje, sweet chilli umaka i povrća, varivo i tortillu s povrćem. Od povrća su dominirali kupus, mrkva, luk, češnjak i paprika. Isprobala sam i veganski odrezak od povrća kojeg sam jela uz grašak i mrkvu.
Najdraži ručak ovog tjedna bio mi je slanutak u domaćem umaku od rajčica, pa sam ga jedan dan ponovila i za večeru. Umak sam radila od pasirane rajčice, nasjeckane cherry rajčice, češnjaka, luka, mrkve, paprike, kopra i malo maslinovog ulja.
Pesto s gljivama (185 g) platila sam 3,39 €. Da sam umjesto njega koristila bolognese umak, prošla bih gotovo euro jeftinije. S druge strane, povrtni odrezak me iznenadio cijenom: 400 g platila sam 2,71 €, što je manje od pilećeg filea, koji za istu količinu nisam uspjela pronaći ispod 4 €. Pileći file bio bi i dobra mesna zamjena za slanutak, koji sam za 400 g platila 1,59 € i osjetno uštedjela.
Kod jela iz woka i za tortille nisam koristila zamjenu za meso, pa je trošak ostao niži. Dodavanjem mesa cijena bi automatski porasla, npr. pola kg svinjskog vrata bez kosti može se pronaći za oko 4 €, što je opet više nego da sam u ta jela ubacila i komade spomenutog povrtnog odreska.
Napominjem da sam jedan dan ručala vani, pa taj ručak nije u tablici. Kao i kod doručka, rezance za wok i tortille sam kupila jednom i nisam iskoristila cijelo pakiranje za ručak, a mogu se koristiti za biljnu i mesnu verziju, stoga njihova cijena nije u tablici.
Što se tiče mesa, s obzirom na to da je ručak bio zasitniji obrok u danu računala sam cijele porcije mesa, kao i činjenicu da bih u wok ili tortillu i uz meso dodala povrće, što dodatno diže cijenu obroka s mesom.
Večere su bile jednostavnije i više usmjerene na to da budu lagane, ali dovoljno konkretne da ne idem spavati gladna. Najčešće se radilo o povrtnoj salati uz jogurt ili sir (mozzarella ili feta), kombinaciji koja ne traži puno pripreme, a dobro funkcionira nakon dužeg dana. Uključila sam papriku, luk, cherry rajčicu, krastavce, maslinovo ulje, balsamico i začine prema raspoloženju.
Bilo je i večera koje su više podsjećale na doručak, što i inače često radim. Čokolino sa zobenim mlijekom pokazao se kao brzo rješenje, kao i kruh sa svježim sirom uz porciju grožđa.
Slanutak u umaku od rajčica sam, kako sam spomenula i ranije, ponovila i za večeru jer je, osim što je ukusan, i vrlo zasitan, a lagan. Tjedan sam završila zapečenom zobi s bananom, praktičnom opcijom koja se lako pripremi unaprijed i dobro funkcionira kao lagana večera kada želite nešto toplo i zasitno.
Kako sam već navela, cijene 400 g pilećeg filea kreću od otprilike 4 €, što čak i ne diže pretjerano cijenu večera u kojima sam kao izvor proteina koristila mliječne proizvode. Primjerice, kugla mozzarelle (100 g) koštala me 1,19 €, a feta sir (150 g) 4,19 €, tako da trošak ovisi i o tome koji sir odaberete.
Vratimo se i na slanutak. Da sam za večeru slanutak od 1,59 € zamijenila purećim fileom ili medaljonima, potrošila bih minimalno 5 €, što znači da sam još jednom uštedjela. Da sam zadržala slanutak, ali svoj umak zamijenila mesnim umakom, opet bih prošla skuplje - kupovni mesni umak bi me koštao minimalno 3 €, dok je 500 g pasirane rajčice moguće naći i za ispod 1 €.
Unutar ovih tjedan dana, jedan sam večerala vani, a to jelo nisam uključila u tablicu. Čokolino je nešto što mnogi jedu bez obzira na to hrane li se biljno ili mesno, stoga ni njegovu cijenu nisam izdvajala.
S obzirom na to da su večere bile "laganije", pileći file sam preračunala iz većeg pakiranja, dakle umjesto 400 g mesa, jela bih oko 200 g mesa te sam te cijene navela i u tablici.
Na kraju bezmesnog tjedna, ukupna ušteda je okvirno 17,36 eura. Da sam cijeli tjedan jela meso, potrošila bih 56,50 eura, a bezmesne alternative su me koštale 39,14 eura.
No je li bezmesna prehrana doista jeftinija primarno ovisi o namirnicama koje odaberete, kao i, naravno, o količini.
S jedne strane, povećanjem unosa povrća i izbacivanjem mesa moguće je itekako uštedjeti, osobito ako se iz prehrane maknu naresci, filei i drugi mesni proizvodi koji često čine skuplji dio računa. Najveće uštede dolaze iz jednostavnih, kuhanih jela i mahunarki poput slanutka. S druge strane, biljna mlijeka i neki sirevi nisu nužno povoljniji, a često su i skuplji.
Ključ uštede nije etiketa prehrane, nego izbor namirnica. Hoćete li izbacivanjem mesa uštedjeti ili ne na kraju ipak ovisi o namirnicama koje birate, bile one "obične" ili "egzotične".