Foto: HINA / Screenshot B/R
ŠTO može Hrvatska na Svjetskom prvenstvu? Koliko god besmisleno bilo teoretizirati o tome dvjesto dana prije početka turnira i uopće prije ždrijeba skupina, već sada je jasno da je pred Hrvatskom puno posla da bi uopće mogla parirati najboljim svjetskim selekcijama.
U moru analiza hrvatske igre posljednjih dana, često se ističe kako je vezni red s Modrićem, Rakitićem i Kovačićem bio pun pogodak Nike Kovača za uzvratnu utakmicu s Islandom kojom je izboren SP. Neki idu tako daleko ga ovaj trojac uspoređuju s Bobanom, Prosinečkim i Asanovićem, a Kovačića s brazilskim velikanima, kao da se zaboravlja da je s druge strane bio Island, a ne mogući protivnici u Brazilu poput Argentine, Španjolske, Njemačke.
Američki website Bleacher Report napravio je vrlo zanimljivu taktičku analizu igre hrvatske nogometne reprezentacije u kojoj se ističe kako bi bilo samoubojstvo otići na Svjetsko prvenstvo u Brazil s Rakitićem i Modrićem na poziciji zadnjih veznjaka.
Hrvatskoj treba pravi zadnji vezni
Kolumnist ovog sportskog web-sitea smatra kako je dvojac Rakitić - Modrić mogao vrlo lako parirati veznim igrača Islanda, veteranu Gudjohnsenu, međutim kako neće moći iole kvalitetnijoj i ozbiljnoj reprezentaciji u Brazilu. Ističe kako je jedini logični potez povratak Ognjena Vukojevića u udarnu postavu te odlazak Ivana Rakitića na krilo, gdje će njegova kreativnost i sjajan udarac više doći do izražaja.
U priloženoj grafici sugerira se kako bi Vukojevićevim ulaskom Modrić dobio puno više slobode nego u tandemu s Rakitićem. Vukojević bi playmakeru Real Madrida čuvao leđa, a Luka bi imao nemjerljivo više vremena i prostora za organizaciju igre. Kao alternativa Vukojeviću, koji nije ni u približnoj formi od prije nekoliko godina, spominje se veznjak HSV-a Milan Badelj.
Treba dodati kako je osim spomenutih, Kovač već uzeo u obzir i Rijekinog Matu Maleša za tu poziciju, a iz kombinacija je ispao Dinamov Ademi. Štimac je ovdje zamislio bivšeg Hajdukovca Radoševića, no prema vijestima iz Italije, on će još pričekati sa seniorskim nogometom u Napoliju. Ako među ovim igračima nema onoga koji će donijeti čvrstinu u veznoj liniji, možda bi Kovač mogao biti taj koji će uručiti poziv Gregoryju Serticu, francuskom veznjaku kojem ovih dana stiže konačna potvrda FIFA-e da je nogometno - Hrvat. U Bordeauxu mu ove sezone ide sjajno, igra redovito, najčešće na zadnjem veznom, asistira i zabija, a tvrdi da ne može dočekati prvi nastup u hrvatskom dresu.
Srna mora igrati beka, lijeva strana mora biti defanzivnija
Osim upitnika u veznom redu, spominje se i golemi problem izbornika Kovača s pozicijom lijevog beka, gdje je iz naftalina izvadio Danijela Pranjića, koji je pak u posljednjih godinu dana odigrao svega desetak utakmica i to sve na mjestu lijevog veznjaka. Ove probleme Kovač mora što prije riješiti, a vremena nema puno, stoji u članku.
Kako se već Niko Kovač odlučio za Srnu na mjestu desnog beka, što je usput rečeno puni pogodak jer je kapetan Šahtara jedan od najboljih ofenzivnih braniča svijeta i sjajno se pridodaje iz drugog plana, lijevi bok ne smije biti toliko ofenzivan, jer bi u slučaju nekakvog kontranapada tromi stoperi Ćorluka i Šimunić ostali na debeloj vjetrometini.
Iz ovog razloga Danijel Pranjić zasigurno nije najbolje rješenje za tu poziciju. Puno bolja je opcija Ivan Strinić, iako i on oscilira u posljednje vrijeme. U svakom slučaju, u veznom redu još i postoje neka rješenja, dok je lijevi bek prava rak-rana. Ponavljamo, vremena je jako malo i Niko Kovač mora očajnički početi tražiti rješenja, dodaje se na kraju. Pored Strinića, koji se kod bivših izbornika nije pokazao kao najsigurnije rješenje, za tu je poziciju konkurirao i Manuel Pamić, ali u Chievu mu ne ide najbolje, dok za Mamićev projekt Pivarić više ne moramo brinuti barem neko vrijeme. Tu je i jedna dobra Štimčeva ostavština, Hrvoje Milić koji je prije nekoliko sati asistirao za Rostov u kojem igra odlično uz Stipu Pletikosu.
Nijemci se čude: Zašto Hrvatska igra s jednim napadačem pored Olića, Eduarda i Jelavića?
Dodajmo tome da bi Kovaču dodatne probleme mogle stvoriti i suspenzije Josipa Šimunića i Marija Mandžukića, prvome zbog "promicanja rasizma" (kako je njegov pozdrav tribinama okarakterizirao DORH), a drugome zbog grubog prekršaja.
Hrvatska je na stoperskim pozicijama dobro pokrivena, umjesto iskusnog Šimunića spreman je uskočiti Lovren, pa i Vida ili Schildenfeld dok iza favoriziranog dvojca i novopromoviranog Bubnjića svoju prvu priliku još uvijek strpljivo čeka nepravedno zapostavljeni bivši kapetan mlade vrste Renato Kelić.
Što se napada tiče, i tamo je gužva, a Njemački se komentatori čude da pored "živih" Eduarda, Olića i Jelavića Hrvatska i dalje igra samo s jednim napadačem. Dok se to ne promijeni, Mandži će netko teško oduzeti poziciju, no dok mu istekne suspenzija (vjerojatno 1-3 utakmice) svi se stignu nametnuti. Eduardo sanja golove na tlu svoje prve, a u dresu svoje druge domovine, no i njega i Olića Kovač radije vidi na krilu. Jelavić se bori za minutažu u Evertonu i daleko je od prave forme, kao i Fiorentinin Ante Rebić, koji je pravo osvježenje u napadu reprezentacije. Ne treba zaboraviti ni Leona Benka, kojem su vrata reprezentacije konačno otvorena.