ODLIČNOM tenisu pomoglo je i lanjsko iskustvo kad ga je Dolgopolov pobijedio u finalu. Marin Čilić ove godine u Umagu iskoristio je neke spoznaje o neugodnom Ukrajincu, koji je krenuo furiozno u meč, ali se i ispuhao. I to nema veze s tim što svaku noć uredno zaspi kad neki kreću na jutarnji trening.
Dva puta Muenchen, sutra i drugi put Umag. Pokušaji Čilića da se domogne titule na jedinoj podlozi na koja nedostaje.
Od 2008. godine, nakon New Havena, nije prošla sezona da Čila nije pospremio neki trofej. Umag je uvijek ostao po strani. Dugo je čekao bilo kakav rezultat, a onda je lani sve nadoknadio. Sve, osim finala. Njega je pokupio Dolgopolov.
"Lijep je osjećaj, ovo smo svi priželjkivali. Možemo li uzeti naslov? Reći ću vam sutra", nasmijao se na konstataciju da, ako ništa, Britanci uvijek čekaju duže.
Dolgopolov je bio žilav.
"Mislio sam da one reterne na moj prvi servis ne može pogoditi nitko na svijetu. Krenuo je agresivno, kako sam očekivao, ali pobijedio sam zbog taktičkih detalja"
Čilića čeka Granollers u finalu; "Neugodan je. Nema neki poseban udarac, ali je kao kameleon, prilagođava se i strašno je pametan."