Ćiro i Štimac prisjećaju se velikih utakmica s Ukrajinom i Turskom

Foto: Guliver Image/Getty Images

HRVATSKA nogometna reprezentacija svoj će put na Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. u kvalifikacijama tražiti preko reprezentacija Turske, Ukrajine, Islanda i Finske.

> Mečevi protiv Turske i Ukrajine obilježili su povijest hrvatskog nogometa
 
> Hrvatskoj neugodna skupina sa Islandom, Ukrajinom, Turskom i Finskom

> Kovač: Skupina je teška, manje je prostora za kiks, ali Hrvatska je favorit
 
I dok s Fincima nikad nismo igrali, Island je bio reprezentacija s kojom su se ''Vatreni'' lako obračunali u kvalifikacijama za SP u Njemačkoj 2006., a preko njih se momčad Nike Kovača  u baražu probila i do Brazila lani.
 
Međutim, Turska i Ukrajina, dvije su reprezentacije s kojima je Hrvatska odigrala nekoliko utakmica, koje volimo nazvati povijesnima.
 
Da prokomentiraju ždrijeb, ali i da se prisjete nekih od tih utakmica iz slavne hrvatske povijesti, nazvali smo Igora Štimca, igrača koji je igrao protiv Turske na otvaranju EP 1996. u Engleskoj te legendarnog Ćiru Blaževića, trenera svih trenera, čovjeka koji je stavio potpis i na pobjedu protiv Turske u Nottinghamu, a i na prolaz na Mundijal u Francusku preko nikad jače Ševčenkove Ukrajine.
 
I Štimac i Ćiro slažu se u jednom – Hrvatska je dobila grupu kakvu je samo poželjeti mogla.
 
''Zar nešto zbilja trebamo komentirati? Grupa je po nas izvanredna i uvjeren sam da nam niti jedna reprezentacija s kojom ćemo igrati neće predstavljati težu prepreku. Turci su već godinama u nezapamćenoj krizi, a znate li tko ih je gurnuo u bunar iz kojeg se nikako ne mogu izvući? Hrvatska, onim demoliranjem u Istanbulu u baražu za EURO u Poljskoj i Ukrajini.
 

Njih se ne bi trebali plašiti, nije to više ona momčad koja je ne tako davno bila treća na svijetu. Finska spada u donji dom europskog nogometa i ako naš pristup bude na visini, njih lako pobjeđujemo. Naravno, gledajući kroz povijest, nije nam se jednom znalo dogoditi da protiv najjačih igramo najbolje, a kiksamo protiv lošijih. Zbog toga treba biti ipak oprezan. Istina, jest frazetina, ali zaista danas svi igraju nogomet, a lošije momčadi teško mogu naučiti igrati prema naprijed, puno im je lakše prihvatiti igru u defenzivi.
 
Nemamo mi samo taj problem. I ostale momčadi iz samog vrha svjetskog i europskog nogometa često teško izlaze na kraj sa kvalitetom limitiranim momčadima jer je danas jako teško probijati duple barijere. Međutim, ponavljam, sve ovisi o nama, ako pristup bude pravi, prolazimo dalje bez problema'', rekao nam je Štimac odmah na početku.
 
Postoji li reprezentacija protiv koje možda trebamo strahovati?
 
''Ukrajina je dobra momčad i protiv njih uvijek treba biti oprezan.  Oprez da, ali strah ne. Puno smo bolji od njih.''

Island? Možda zvuči nevjerojatno, ali Island drži čelo skupine u kojoj su Nizozemska, Turska i Češka. Također, Islanđani su pobijedili u strašnu Nizozemsku.
 
''Ma dobro, to je bio sam početak kvalifikacija, Nizozemska je prolazila krizu, smjenu generacija i mislim da je samo ta činjenica isključivi razlog tog iznenađenja. Naravno da protiv svakog protivnika treba postojati respekt i doza opreza, ali ne vidim način kako bi nam Island mogao ozbiljnije zaprijetiti.''
 
Bili ste član one legendarne prve, originalne momčadi ''Vatrenih'', koja je u Nottinghamu debitirala na velikoj sceni upravo pobjedom protiv Turske. Sjećamo se da je bilo teško, izgledalo je da igrate u grču, kao da je postojala trema od prvog nastupa na velikim natjecanjima.
 
''Ne bih se u potpunosti složio s vama. Niti smo igrali u grču, niti smo imali tremu. Mnogi podcjenjuju tadašnju momčad Turske, no bila je to jedna odlična i rekao bih fanatična momčad protiv koje nije bilo lako igrati. Kažete trema? Nije to bila trema, koliko smo bili svjesni da je u pitanju prva utakmica i znali smo koliko bi pobjeda značila za dizanje samopouzdanja za nastavak turnira. Nakon što smo dobili Tursku i sami znate kako su Danci, prvaci Europe prošli u sljedećem kolu.
 
E sad, to što si mnogi dozvoljavaju pametovati i nuditi nekakva paušalna mišljenja, druga je stvar. Pobjeda protiv Turske te večeri u Nottinghamu bila je velika pobjeda hrvatskog nogometa.
 
 
Ćiro se u puno toga slaže sa svojim bivšim učenikom.
 
''Grupa je takva da sam ju sam birao, ne bih bolje izabrao. Istina, nema više slabih reprezentacija, no nemojmo se zavaravati, uz pravi pristup prošetat ćemo se kroz ovu grupu.
 
Nisu to ni izbliza one Ukrajina i Turska kakve su bile dok sam ja morao igrati protiv njih. Stvarno moramo biti zadovoljni ždrijebom. Izbjegli smo nezgodne protivnike, ne po sportskom aspektu, već po onome drugom, Srbiju i BiH, a opet smo dobili zemlje koje nam nisu strane, koje jako dobro poznajemo, ali koje su inferiorne u odnosu prema nama. Zato već sad mogu reći da će Hrvatska otići na još jednu najveću nogometnu svjetsku smotru'', prokomentirao je Ćiro ždrijeb, a kako se Štimac prisjetio Turske 1996., red je da nam Ćiro evocira sjećanja na Ukrajinu 1997.
 
''Sine moj, kakva je to momčad bila. Onaj Ševčenko bio je pravi zmaj. Pa je li ti znaš što je on sam napravio jednoj Barceloni? Ponizio ih je na njihovom travnjaku. U to vrijeme bio je najbolji napadač na svijetu. I sad ću ti reći nešto. Mediji su na račun te dvije utakmice Kijeva protiv Barcelone plebiscitarno stali na stranu Ukrajinaca. Meni to nije smetalo, štoviše, odgovaralo mi je to. Znao sam da su moji sinovi najbolji na svijetu, ali oni će to pokazati tek kad ih se na to prisili. Podcjenjivanje od strane naših medija u njima je probudilo zvijeri i znao sam da daj Ševčenko nema nikakve šanse. Možda je on bio najbolji na svijetu, ali ja sam imao najbolju momčad na svijetu.''

Već je legendarna izjava Goce Jurića u svlačionici, neposredno prije početka uzvratne utakmice u Kijevu?
 
''Da, da. Ja sam održao kratki sastanak, podijelio svima zadatke, rekao svakome od njih što i kako treba odigrati i rekao im da odu na zagrijavanje. Odjednom Goce ustane i pita me:
 
''Šefe, mogu li ja nešto reći?''
 
Kažem mu ja da može, mada me to iznenadilo jer nije bio običaj da itko traži riječ nakon sastanaka prije utakmice. Ustane Goce i zaurla:
 
''Šefe, ma jebat ćemo im majku''!
 
Cijela svlačionica je umrla od smijeha. Istina, to što je pokraj Ševčenka izgledao kao medvjed pokraj geparda, druga je priča. Međutim, najvažnije je da smo mi to prošli, otišli u Francusku, a svi znamo što se tamo dogodilo'', za kraj će Ćiro.
 

Pročitajte više