Foto: Jozo Čabraja/HRS
Prvo o reprezentaciji...
Više od dva mjeseca su prošla od Svjetskog prvenstva u Kataru. U međuvremenu, reprezentacija se suočila s brojim kritikama i promjenom izbornika. Kako sada gledaš na sve ono što se dogodilo na svjetskoj smotri na kojoj ste ostvarili najlošiji plasman u posljednjih 13 godina.
"Nisam znao za taj podatak. Moje je mišljenje, i na tome bih se zadržao, da smo mogli bolje. To što nismo, to je naša krivica i možda nedostatak sreće. Bitno je da smo dobili Njemačku i da smo izborili kvalifikacije za Olimpijske igre. Naravno, svi smo htjeli ostvariti svoj maksimum, htjeli smo pobijediti Poljsku, ali sve u svemu - trebalo je to biti bolje", rekao je Ivić.
Protiv Poljske smo gledali vrlo neobičnu utakmicu. Hrvatska je početkom drugog poluvremena imala sigurno vodstvo, svi su već počeli razmišljati o polufinalu, kad ono...
"U drugom poluvremenu sam krenuo na golu, tad smo se digli i nadao sam se da ćemo ih prelomiti. Ali, eto, ne znam što se dogodilo. Primili smo nekoliko glupih golova, imali smo igrača više, onda smo primili gol koji nismo trebali, tu je bila možda moja krivica", skromno će Ivić.
Meni je osobno smetalo što je Goluža u tim trenucima vikao na tebe. Ne bih baš rekao da je to mudar potez, bez obzira na to što si pogriješio.
"A gledaj, nema tu.. to je bila bliža strana, reakcija s dvije ruke umjesto s jednom. Taj gol je li presudio ili nije, to nije bitno, trebali smo to dobiti i mirno ući u polufinale. Poljaci su zasluženo osvojili treće mjesto. Što je tu je, život ide dalje"
A što tebi prolazi kroz glavu kad primiš takav gol, koji je možda i odlučujući?
"Moram ga što prije zaboraviti. Bilo da je u pitanju neka greška suca ili igrača, to se više ne može vratiti. Idemo dalje! Što prije zaboraviš, to bolje. Tek nakon utakmice analiziram i gledam gdje sam pogriješio"
Dobro, Goluža je sada povijest. Hrvatsku je preuzeo Željko Babić. Javnost nije baš upoznata s njegovim trenerskim opusom, što ti očekuješ od njega?
"Siguran sam da će biti promjena. Imao sam prilike raditi s njime u reprezentaciji i klubu kada je bio Golužin pomoćnik. Uopće ne sumnjam u njega da će napraviti dobar rezultat".
U hrvatski rukomet se vraćaju Balić i Metličić...
"To jednostavno ne može biti loše!"
Zagreb je profitirao dolaskom Veselina Vujovića. Čovjek vam je usadio agresivnost, postali ste pravi fakini s kojima više nema šale. Kako je to kada ti je Vujo trener?
"On je jedan od najboljih igrača svih vremena. Ima rukometno znanje, one sportske fore i imam samo riječi hvale. Poboljšali smo obranu, napad smo uštimali, smanjili smo broj tehničkih pogrešaka. Svi ga gledamo s poštovanjem, super se slažemo. Često nam je znao uputiti neku kritiku, što mi je, bit ću iskren, na početku malo i smetalo, ali sada smo se digli na viši razinu. Obično je trener golmana bio taj koji je objašnjavao kako si trebao reagirati, a sada i Vujović zna dati savjet, korigira te. Naravno, nikada bez razloga, nego kad, recimo, primim glup gol. Poanta je da je na početku bilo malo neobično, a sada je sve normalno, upijam svaki savjet. Mi smo već tri godine na okupu, morali smo negdje eksplodirati. Ovo je sjajan rezultat, bez obzira kako bude s Barcelonom. Nećemo se predati! Svi sanjamo Final Four. Nadam se da će tako ostati, a ne da smo sada u uzletu pa da nas iduće godine nema nigdje. Primjer je Flensburg, prošle godine su osvojili Ligu prvaka, a sada su ispali u osmini finala i koliko znam ne idem dobro ni u domaćem prvenstvu. To se odnosi i na mene. Nije mi cilj jednu utakmicu imati 20 obrana, a iduću da me nema nigdje. Bolje je imati deset obrana, da imaš konstantu".
A što bi posebno izdvojio da je Vujović popravio?
"Više mi odgovara ova obrana koju je Vujo posložio. Bilo da je 5-1, 3-2-1, 4-2, 6-0. Eto, podatak da smo Kiel smanjili na 25-26 golova dovoljno govori. Teško je igrati blokersku obranu, jer sada je sve modernije. Meni je kao golmanu draže kad se ide na čvrsti faul"
Drago mi je da si to spomenuo. Bivšem sam izborniku uvijek zamjerao na njegovoj blokerskoj obrani, zašto je on inzistirao na tome?
"To morate njega pitati", diplomatski će Ivić.
"Ja se kao igrač moram svemu prilagoditi".
Sigurno se moraš prilagoditi i na to da se na tebe više ne gleda kao na klinca. Postao si reprezentativac, prvi golman Zagreba, javnost dosta očekuje od tebe.
"Pa sigurno, ovo mi je treća godina u Ligi prvaka. Trebam si zacrtati cilj da branim na vrhunskoj razini, da branim konstantno, samo tamo mogu biti među najboljim golmanima. To je moj cilj. Puno je tu očekivanja i stresa, ali to je sport"
Kako se nosiš s medijima? Kritikama? Recimo, dok smo bili u Kataru, mi novinari smo osjetili kako se stvara ta negativna energija, a sve je krenulo od onog teksta Nikše Kaleba. Kako je moguće da se zbog jednog teksta tako naruši atmosfera? Koliko to utječe na vas igrače?
"Lijepo je pročitati pozitivne kritike, ali ima i onih loših, naravno, to je tako u sportu. Ne treba razmišljati o tome. Došao si na SP igrati dobro, a ne razmišljati o medijima. Po meni bi se to trebalo zabraniti, da igrači ne čitaju takve stvari. To je više za javnost u Hrvatskoj da zna što se događa. Lijepo je pročitati dobar tekst o sebi, a kad vidiš da te netko pljuje misliš si što ovaj piše... Ali kažem, ne treba se zamarati tim stvarima. To ne utječe na mene. Pisanje je vaš posao, moj je posao da igram. Profesionalci se ne bi trebali zamarati tim stvarima."
Vujović je u jednom intervjuu otkrio kako se za tebe zanima "pola Europe", a mene zanima gdje se ti vidiš nakon Zagreba?
"A ne znam, lijepo mi je u Zagrebu. Tu sam odrastao, lijepo mi je braniti pred domaćom publikom. Lijepo je čuti da te traži pola Europe, to mi je kao da sanjam. Sigurno da ima ponuda, ali na tome bih se zadržao. Svima je cilj igrati u Barceloni, Kielu i da sada ne nabrajam. Vidim se u vrhu svjetskog rukometa za pet, šest godina. Sigurno je jedino da bih volio igrati Ligu prvaka, to je posebno natjecanje"
Kako bi opisao svoju tehniku branjenja?
"Učim taj balkanski stil. Mirnoća, reagiranje s jednom rukom, bez špaga... Eksplozivnost mi je jača strana, trebam raditi na tome da budem mirniji, da reagiram s jednom rukom, a ne dvije. To je i Omeyerova škola, a to znači pravilno postavljanje, izlazak na šut, ne dizati nogu, nego pola noge i slično. S Kelentrićem sam na dobrom putu. Prve dvije godine kad sam počeo braniti u Ligi prvaka, bio sam euforičan. A sada polako ulazim u utakmice na način da sam siguran da znam braniti. Uglavnom, osjećam da sam napredovao, a tko zna što će biti za godinu dvije".
Drago mi je da si spomenuo Omeyera, znam da si često znao istaknuti kako ti je upravo on uzor.
"Takvi kao što su Karabatić, Hansen, Omeyer rađaju se jednom. Kada bi me netko pitao od koga da uči braniti, rekao bih mu gledaj Omeyera. Ta brzina, to postavljanje, reakcija, nevjerojatno je koliko je brz i eksplozivan. Nije tu samo talent, nego i koliko uložiš u sebe. On puno trenira, analizira, gleda snimke, živi sportski.. Ima, koliko, 38-39 godina, a brani na svjetskoj razini. Zato mi je uzor"
Evo, ne znam jesi li znao za taj podatak, ali Lino Červar je u svom komentaru za Index otkrio kako je Omeyer redoviti posjetitelj Casina. Kaže da takvo čudo od sportaša nikada nije vidio. Da ga citiram; "On nije ovisnik, ovisnici gube jer se ne znaju kontrolirati. Omeyer pobjeđuje i kockarnice. Nitko protiv kockarnica ne može, Omeyer može".
"Ne zna za to, ali Kopljar mi je pričao da čovjek prati sve sportove od nogometa, košarke... kaže da je čovjek sportska enciklopedija. Sport je njegov život."
Je li, po tvom mišljenju, Omeyer najbolji vratar svih vremena? Vujović kaže da je za njega najbolji - Mirko Bašić.
"Dobro, mi smo ta mlađa generacija. Omeyera pratim unazad deset godina, rekao bih da su on i Svensson povijesne legende. Naravno, ne smijem izostaviti Mirka Bašića. Njegova reakcija s krila pa po tome se pišu knjige i po tome se uče djeca"
I za kraj, je li ti žao možda što nisi i što vjerojatno nećeš u dresu Zagreba doživjeti onu atmosferu u kakvoj je igrao Badel Zagreb? Bad Blue Boysi na tribinama, protivnici strahuju od paklene atmosfere...
"Bio sam na tim utakmicama kada je bilo puno Boysa, bio sam protiv Partizana, sigurno da mi je žao što to neću doživjeti. Možete i Dinamo pitati, nije ista atmosfera kao što je bila prije nekoliko godina kada je sjever bio pun Boysa. Međutim, ne mogu se požaliti, bilo bi mi žao da nije puna dvorana, a nama na utakmice dolazi 13-14 tisuća navijača. Tako da se ne mogu požaliti, već sam zahvalan svima koji nas podržavaju. Evo, meni bi za utakmicu protiv Barcelone trebalo 300 ulaznica koliko me ljudi zovu. Mislim da bih sam mogao napuniti Arenu", za kraj će Ivić.