Foto: Screenshot You Tube, UEFA
NA DANAŠNJI dan, 19. ožujka 1980., Hajduk je na Poljudu u uzvratnoj utakmici četvrtfinala Kupa prvaka pobijedio HSV s 3:2, no unatoč pobjedi, zbog pravila gola u gostima, ispao je iz daljnjeg natjecanja. Mnogi će reći da je baš ta utakmica najveća od svih koje je Hajduk ikad odigrao.
Možda je Hajduk u svojoj slavnoj povijesti i odigrao većih i važnijih utakmica od ove, protiv tada strašnog Zebecovog, Buljanovog i Keeganovog HSV-a. Zapravo, sigurno je. U povijesnim almanasima Hajduka postoji nekoliko utakmica koje neupitno imaju veću, kako povijesnu, rezultatsku, a i simboličku težinu.
U prvom redu bila bi to pobjeda 9:0, ostvarena 11. lipnja 1911. protiv Calcio Spalata, kluba talijanskih autonomaša iz Splita. Bila je to prva službena utakmica koju je Hajduk ikad odigrao, no osim činjenice da je bila prva, ta visoka pobjeda protiv gradskog, sportskog i političkog protivnika bila je značajna upravo zbog političkog značaja i prestiža. Pobjeda Hajduka bila je još jedan oblik trijumfa hrvatskog narodnog pokreta u Splitu.
Također, Hajdukovi navijači, posebno starije generacije, izvlačit će i utakmicu posljednjeg kola prvenstva Jugoslavije 1950., kada je Hajduk na igralištu kraj Stare plinare golovima Vukasa i Brokete preokrenuo vodstvo Zvezde, pobijedio 2:1 te osvojio naslov prvaka Jugoslavije bez izgubljene utakmice.
Šezdesete su bile godina muka za splitski klub. Malo je nedostajalo da Hajduk ispadne iz lige, no 1967. protiv jakog Sarajeva golovima Ferića i Obradova osvojen je prvi Kup maršala Tita.
Kad smo već kod tog pokala, onaj posljednji uopće i dodijeljen te ratne 1991. pripao je baš Hajduku, a osvojen je usred Beograda protiv moćne Zvezde, koja će samo mjesec dana poslije osvojiti naslov prvaka Europe. Značaj te utakmice i tog trijumfa ne moramo posebno isticati.
Ipak, iz nekog pomalo neobjašnjivog razloga, u kolektivnoj svijesti generacija i generacija navijača Bijelih, posebno mjesto pripada ''pirovoj pobjedi'' ostvarenoj prije točno 35 godina protiv HSV-a.
Prokletstvo poljudske ljepotice
Hajduk se te 1979., kao prvak Jugoslavije s mitskog Starog placa preselio na tek izgrađenu poljudsku ljepoticu. Arhitektonsko čudo genijalnog Borisa Magaša sagrađeno za potrebe Mediteranskih igara u to vrijeme važilo je za najljepši stadion na svijetu, međutim, mnogi su bili skeptični oko preseljena na Poljud.
Poljudska školjka, koliko god bila čarobna, bila je pomalo hladna, a atletska staza koja je odvajala publiku od terena stvarala je dodatnu distanciranost i odvajala je navijače od igrača. Jednostavno, Poljud nije bio Stari plac. Nije imao dušu igrališta pod Starom murvom.
Hajduk je te sezone dobio najljepši dom na svijetu, no kao da se nije naučio živjeti na njemu. Izgledao je kao gost u vlastitoj kući. ''Prokletstvo Poljuda'', govorili su mnogi. Ako i ne vjerujemo u tričarije i ezoteriju, činjenica je Hajduk nakon preseljenja na Poljud nikad više nije bio prvak Jugoslavije.
Boro Primorac, prvi igrač koji je zabio na Poljudu
Prvu službenu utakmicu na Poljudu, Bijeli su odigrali 19. listopada protiv turskog Trabzonspora u sklopu prvog kola Kupa prvaka, a kao prvi strijelac na tek izgrađenom stadionu u povijesnu knjigu Hajduka upisao se Boro Primorac. Hajduk je slavio s 1:0, a identičnim rezultatom prolaz je potvrdio i u Turskoj.
Drugo kolo za protivnika Splićanima donijelo je danski Vejle, a Bijeli su već u prvoj utakmici riješili pitanje četvrtfinalista. Golovima Šurjaka, Krstičevića i Šalova, Hajduk je osigurao nastup među najboljih osam klubova u Europi, tako da je domaći 1:2 poraz u uzvratu bio posve bezbolan.
Ondašnji Zebecov HSV moćan kao danas Guardiolin Bayern
Hajduk je ušao u četvrtfinale Kupa prvaka, a za protivnika je dobio vjerojatno i najtežeg mogućeg protivnika. HSV je u tadašnjim okvirima bio jednako moćan kao danas Bayern, Branko Zebec bio je čak i možda veći trenerski autoritet od Pepa Guardiole, a Keegan, Hrubesch, Magath, Kaltz i Buljan, nisu bili ništa manje zvijezde od Mullera, Robbena, Riberyja ili Lewandowskog danas.
Ždrijeb je odlučio da će se prvi meč igrati u Hamburgu, a Hajduk je u tu utakmicu ušao kao totalni autsajder. Bilo je pitanje tek s koliko će razlike HSV pobijediti u prvoj utakmici. Naime, dok je HSV bio stroj koji je činio savršeni spoj tehnike i njemačke siline i discipline, a predvodio ga je tada najbolji europski igrač Kevin Keegan, Hajduk je imao jednu sasvim prosječnu momčad, koja se po ničemu nije mogla suprotstaviti njemačkom prvaku.
U Hamburgu Hajduk napadao, a HSV slavio neregularnim golom
Taj dojam je još bio pojačan jer je Hajduk u tu utakmicu ušao s dva neiskusna juniora, Pudarom na golu te Ivanom Gudeljem na mjestu stopera. Međutim, po hladnom i kišovitom danu, sasvim tipičnim za lučke gradove na sjeveru Europe, posve neočekivano Hajduk je velikog favorita ugurao u njegov šesnaesterac. Šanse su redale kao na traci, no Zlatko Vujović nije mogao pogoditi ništa, a u 45. minuti Reimann, nakon više nego očitog faula na Pudaru, zabija jedini gol na utakmici. Nezaslužena pobjeda HSV-a.
Uoči uzvratne utakmice, stvorila se klima da Hajduk može proći te strašne Nijemce, a na valovima euforije Hajdukovi navijači očekivali su osvetu za sve one bolne poraze protiv PSV-a ili St Etiennea iz nedavne prošlosti. Karte su se na crno prodavale za neviđene svote, a tog 19. ožujka cijela Hrvatska, cijela tadašnja Jugoslavija bili su ujedinjeni. Te večeri su svi bili Hajduk.
Šekspirijanski tragičar Boro Primorac
Na stadionu na Poljudu natiskalo se čak 52 tisuće ljudi, a legenda kaže da se od silnih decibela s tribina konstrukcija tek izgrađenog stadiona opasno ljuljala. Međutim, antijunak splitske utakmice bio je Mostarac Boro Primorac. Primorac tih 90 minuta i nije odigrao loše, štoviše, no što to vrijedi kad se već u drugoj minuti poskliznuo te je tako omogućio Hrubeschu da zabije, a onda je kod rezultata 1:1 (u međuvremenu je izjednačio Zlatko Vujović u 22. minuti) u 24. minuti promašio i penal.
Navodno, Primorac, inače nepogrešivi izvođač jedanaesteraca nije ni želio pucati, a Gudelj je već uzeo loptu. Ipak, Tomislav Ivić je s klupe naredio Primorcu da preuzme odgovornost. Loš šut Kargus brani, a da nevolja bude veća, a Primorčeva tragedija poprimi šekspirijanske obrise, iz kontre Hieronymus zabija za 1:2.
Hajduk se u nastavku nije predavao. Natjerani gromoglasnom podrškom s tribina, Bijeli su uraganski napadali gol HSV-a i njemački se prvak grčevito branio. Borislav Đorđević je najprije u 50. minuti izjednačio, da bi baš nesretni Primorac u 86. minuti glavom zabio za 3:2. Posljednjih nekoliko minuta Hajduk je pokušao sve, no do četvrtog gola, koji bi im omogućio prolaz u polufinale nisu došli.
Nakon posljednjeg sučevog zvižduka, cijeli Poljud je bio na nogama. Pljesak i jednoj i drugoj momčadi nije prestajao, a unatoč tome što je cijela Europa slavila i proglasila Hajduk moralnim pobjednikom, Splićani su ispali, a HSV se preko Reala (pobjeda u Hamburgu 5:1) plasirao u finale u kojem će izgubiti od Nottingham Foresta...
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Stadion u Poljudu. Gledatelja oko 50. 000. Teren i vrijeme dobri za igru. Uzvratna utakmica četvrt-finala europskog nogometnog Kupa prvaka: Hajduk – Hamburger 3:2 (1:2). Sudac: Dorflinger (Švicarska). Žuti karton: Primorac
HAJDUK: Pudar, Primorac, Krstičević, Čop (62. Šalov), Zo. Vujović, Rožić, Zl. Vujović, Mužinić, Gudelj (62. Maričić), Đorđević, Šurjak.
HAMBURGER: Kargus, Kaltz, Hidien, Hartwig, Buljan, Hieronymus (62. Bluemeister), Keegan, Memering, Hrubesch, Magath, Milewski.
STRIJELCI: 0:1 – Hrubesch (2), 1:1 – Zlatko Vujović (21), 1:2 – Hieronymus (24), 2:2 – Đorđević (49), 3:2 - Primorac (86). Promašen jedanaesterec u 23. minuti – Boro Primorac.