Foto: Guliver Image/Getty Images; mytampabayrowdies.blogspot.com; nasljerseys.com
OTIŠAO je veliki Eusebio. Velikan svjetskog nogometa, koji je nemali trag ostavio i na hrvatski nogomet, posebno onaj izvan Lijepe naše.
Bivši hrvatski nogometaš i izbornik mladih selekcija Ivica Grnja posebno je tužan zbog smrti sjajnog Portugalca i nekadašnjeg suigrača iz Metros-Croatije Toronto, u čijem su dresu davne 1976. zajedno osvojili naslov prvaka Sjeverne Amerike. Hrvatski stručnjak u intervjuu za Index prisjetio se svojih dana s Eusebijem i otkrio dosad nepoznate detalje.
"Sa takvim igračem rijetko se dobije prilika igrati"
"Tužan sam. Bio je istinski velikan. Sa takvim igračem rijetko se dobije prilika igrati. Pored svega što sam već znao o nogometu, uz Eusebija sam mogao postići duplo više. Igrajući s njim i pokojnim Josipom Lukačevićem postao sam netko i nešto. Zahvaljujući tom naslovu smo primljeni i u kanadsku Kuću slavnih".
Eusebio je na kraju svoje briljantne karijere sa hrvatskom šahovnicom na srcu pokorio još jedan kontinent na oduševljenje brojne hrvatske emigracije koja je financijski podupirala klub. Grnja je bio samo jedan u nizu hrvatskih nogometaša koji su nosili dres Croatije iz Toronta, no on se tamo našao u pravo vrijeme, da zaigra s jednim od najvećih.
"Uz tako velikog igrača događaju se razno razne anegdote, koje nama malima ostaju u velikom sjećanju", dodao je Grnja i podijelio s nama nekoliko njemu dragih uspomena.
"Ševa" za umrijeti
"Zajedno smo stanovali u Torontu u jako lijepom hotelu, imali smo svoje apartmane Lukačević, Eusebio, ja i ostali stranci. Zajedno smo išli na treninge i na bazen na šestom katu gdje smo se oporavljali od treninga i utakmica. Bio je izuzetno draga osoba i prihvatio je nas, tada Jugoslavene. Zavolio nas je jer smo mi kroz igru njemu omogućili da pred kraj karijere ostvari jedan od velikih uspjeha. Čini mi se da je živio za to da se osvoji ta liga, posebno zbog velikih igrača koji su u njoj igrali poput Pelea, Cruijffa i drugih".
"Ne mogu zaboraviti kada smo na treninzima igrali `ševe` s onim znalcima, Brazilcima i Nijemcima koji nikada ne žele pogriješiti. Umreš u ševi, a Lukačević, Blašković i ja, gledali smo da prvog do sebe uvalimo jer inače nikada ne bismo izašli van. Drugi to nisu shvaćali. Eusebio je jednom pukao i viknuo na hrvatskom: Piciku mater, Osijek, ševa! Toliko je hrvatskog naučio", priča Grnja uz smijeh.
S Eusebijem uz bocu viskija
Kanađani nisu baš voljeli Metro Croatia, pa su tek 35 godina kasnije priznali povijesni uspjeh slavne generacije `76. i primili nas u kuću slavnih, priča Grnja i dodaje:
"Posebno pamtim susret nakon 35 godina u Torontu.Saznao sam da je društvom u golemom restoranu, mislim da se zvao `Benfica`, u kojem je bilo 500 ljudi. Kad sam se pojavio na vratima, Eusebio me ugledao, digao se, krenuo prema meni, zagrlili smo se nasred sale, a svi Portugalci ostali su zapanjeni. Pitali su se tko je ovaj, nikad vidili ni čuli za mene, što mene veliki Eusebio ima grliti. Tada smo se razveselili, držao je litru viskija za stolom, prvi put sam vidio da se tako zna proveseliti. A onda smo išli na ceremoniju pred tri tisuće ljudi i na rastanku se dogovorili da ćemo se ponovo naći. Bilo je nekoliko izuzetnih prigoda da se okupimo, obnovimo kontakte, no nitko u Hrvatskoj nije bio zainteresiran da ostvarimo kontakt".
Grnja je vodio čak jedanaest generacija hrvatske juniorske reprezentacije. Ona Luke Modrića imala je čast upoznati portugalskog velikana.
"Eusebio me nosio na ramenima"
"Išli smo u Portugal odraditi dvije utakmice. Baš se igralo i rukometno SP i cijela moja momčad bila je na utakmici na kojoj smo zgazili Dansku. Modrić i ostali su sa Golužom, Gopcem i rukometašima uletili na teren i puzali po parketu. Tražio sam tada kontakt s Eusebijem, nisam znao kako će znati tko sam, ali kad sam mu spomenuo "Piciku ševa Osijek" odmah je rekao da će doći obići juniorsku reprezentaciju Hrvatske. Nismo vjerovali da će zaista doći, no nakon dva dana u hotelu ušao je Eusebio, rekao sam svojim igračima: dečki, svi ustanite, stanite mirno. Da li netko zna tko je to? Rekli su, pomalo uvrijeđeno: Naravno, Eusebio. A on je išao od jednog do drugog i rukovao se s njima".
"Rado se sjetim i kada smo pred 60 000 ljudi na stadionu u Seatlleu u osvojili naslov prvaka. Svi su redom dizali pehar, a kad je na mene došao red, Eusebio je digao i mene i pehar u zrak. Žao mi je što te fotografije nisam mogao sačuvati. Dresovi i fotografije s onim hrvatskih grbom (s prvim bijelim poljem, op.a.) nisam mogao donijeti sa sobom natrag u Jugoslaviju".
Može li se Eusebio uspoređivati s današnjim velikanima Ronaldom ili Messijem?
"Uh... razlika velika. Kad sam igrao s njim, znao sam da je dovoljno da krenem, makar bezveze utrčati, a lopta je dolazila sama, čak i kad ju ne očekuješ. Nije jednostavno doći do toga da te spominju nakon toliko godina. Majka priroda zaslužna je za njegov talent većim dijelom, ostalo je rad, no Eusebio je volio i živio nogomet".
Sjajni nogometni talenti se rađaju i u Hrvatskoj, Grnja ih se nagledao tijekom trenerske karijere. Trenutno su najtraženija imena Dinamovog dvojca Alena Halilovića i Roberta Murića koje traže veliki europski klubovi. Kakva nam je budućnost?
"Pratio sam ih obojicu, a posebno Murića koji je izuzetan talent. Gledao sam ga u Vukovaru gdje sam mu uručio nagradu za najboljeg igrača turnira, gledao sam ga i u Zagrebu protiv Osijeka, igra s toliko želje, nervira se, sam nosi igru, a i zabije".
Jesu li premladi za odlazak u inozemstvo i mogu li se mladi razvijati u HNL-u?
"Sigurno je prerano da odlaze vani. No, danas je drugačija situacija. Prije je bilo puno lakše raditi s mladima jer nisu bili toliko isforsirani. Talenta je bilo i onda, no do prije nekoliko godina mladi igrači su bili poslušniji. Danas su tu i roditelji i menadžeri, pa mediji. Mladi igrači već sami zarađuju strašne svote. Kako da vodim klinca koji zarađuje pet puta više nego ja? Drugačija su vremena i drugi su to dečki. Ovi danas znaju otići, kako bi se reklo, u život, a da se izborniku niti ne jave, i to pred kvalifikacijske utakmice. Olako shvaćaju to sve".
Kao bivši izbornik znate kakva je politika HNS-a prema mladim selekcijama, puno se izborničkih imena promijenilo posljednjih godina, pogotovo otkako je sve prepušteno Romeu Jozaku. Može li se tako do napretka?
"Malo je vremena prošlo, a na kraju se gledaju samo rezultati. Do promjena sigurno mora doći, nitko od nas nije pretplaćen na jednu funkciju cijeli život".
VIŠE O SMRTI EUSEBIJA ČITAJTE NA INDEXU:
> Preminuo legendarni napadač Eusebio, jedan od najboljih u povijesti
> Luda sedamdeseta: I Stari plac i Maksimir sjećaju se Eusebija
> Nogometni svijet o Eusebiju: Bio je Messi ili Ronaldo svog vremena
> Crni biser Eusebio, nogometaš koji je sam pobjeđivao
> Ovako je pričao Eusebio: Nekad je nogomet bio samo nogomet, danas je samo način za zaradu