Pismo Mamiću

SAD SVI nešto pljuju Mamića, a nije on taj koji odlučuje. Obzirom na neargumentiranu hajku na njega, odlučio sam mu napisati pismo podrške, obzirom da su svi protiv njega.

 

Dragi Zdravko Mamić,

 

Pišem Ti ovo otvoreno pismo kao znak podrške, obzirom da vidim da Te napadaju sa svih strana, da patiš i da Ti nije lako obraniti se od svih tih neosnovanih optužbi. Želim da znaš da osim Davora Šukera, postoji još jedna osoba na svijetu koja je obožavatelj Tvoga lika i dijela, zato Ti se i javljam. Napadaju Te uglavnom neupućeni, primitivni i priglupi ljudi, koji ne vide dalje od svog nosa i zato ja želim ovdje ljudima otvoriti oči i ukazati im na stvari kakve zapravo jesu.

 

Ne znam od kuda da krenem uopće. Jako puno Ti spočitavaju da je Dinamo Tvoja „privatna prćija“. Ljudi ne shvaćaju da je GNK Dinamo najuspješnije trgovačko društvo u državi, a sve iz neznanja, te ga poistovjećuju sa nekadašnjim Zagrebačkim nogometnim klubom koji se zvao vrlo slično i bio na istoj adresi. Tvoj istančan osjećaj za kupovinu kvalitetnog igrača je nerazumljiv običnom primitivnom puku koji sve gleda kroz golove i igru na terenu, a ne razumije logiku i brojke iza toga. Njima je to jednostavno teško objasniti, pa neću ni probati. Ta priglupa šačica primitivaca, IQ-a sobne temperature, očekuje da se Ti razumiješ u nogomet. I Tvoj brat također. I da na tim osnovama kupujete igrače, no oni se ni malo ne razumiju u osnove ekonomije i trgovine, no oni su nebitni, zanemari njih i prestani se zbog njih buditi noću u znoju i grču.

 

Naravno, bilo je i grešaka, no tko savjesno radi, i u interesu kolektiva, normalno da i griješi. Evo, dat ću samo 2 primjera koja vjerujem da primitivan narod može shvatiti. Prvo – Wilson – zaista nije neka kvalitetna roba, no to je greška koju bi napravio svaki pravi navijač Dinama. Naime, većina navijača zna da je vjerojatno najbolje pojačanje koje je ikada došlo u Dinamo bio Wilson Đoni, i kada čuješ da bi Wilson mogao doći, ne razmišljaš puno dalje. Što bi rekli Ameri – honest mistake.

 

Druga stvar – Kramarić. Njemu sam osobno već napisao otvoreno pismo i što mislim o njemu. Međutim, ono što ljudi ne kuže – on nikada ne bi bio tako dobar igrač da mu to nisi Ti omogućio dovevši svojevremeno u firmu Slepičku i Papadopulosa čije je poteze, istančan osjećaj za gol i finu tehniku mladi Kramarić upijao nakon svakog treninga juniora. Još jedna stvar koju nezahvalni purgeri ne cijene – nekada smo se dizali u sitne sate da bi pratili južno-američki nogomet. Sada kremu, najbolje od toga imamo u svom dvorištu, opet ne valja. Osim toga, neka se ljudi malo raspitaju u školama stranih jezika o cijenama tečajeva. A Ti si im omogućio gotovo pa besplatno učenje portugalskog par puta tjedno i to u prirodi i zelenilu, od izvornih govornika, a ne u zagušljivoj učionici sa priučenom profesoricom.

 

Dalje, spočitavaju Ti da radiš protuzakonito i da si zamračio hrpu novaca. Opet laži, insinuacije i čisti Hrvatski jal. Svi glume velike moralne vertikale, a ja kažem – neka baci kamen svaki punoljetni Hrvat koji nije zamračio barem milijun eura u životu. Osim toga, institucije su u Hrvatskoj poštene, brze i efikasne i da nešto postoji, sigurno bi Ti svojim savjesnim djelovanjem to već dokazali. Iako, moram priznati od kada nam je Milan pao, sa strahom svako jutro čitam portale. Ne, krivo si shvatio, nije me strah da su ga pustili, nego se bojim da je propjevao i da bi najuspješniji poduzetnik u HR mogao u njegovo društvo. Sad ćemo vidjeti jel ti stvarno bio pravi prijatelj.

 

Naime, ako su njemu čistom i poštenom nakalemili hrpu toga, bojim se da ne naprave slično i tebi. Na stranu što svi znamo da si kao i Milan i ti čist i pošten (i tvoj brat također), život nije uvijek fer i zna biti nepošten, pa razno-razni likovi haraju i vladaju, a poštenjačine kao ti uvijek najebu u životu (oprosti na psovci, znam da to prezireš, ali pod stresom sam, strahujem za Tebe). A moram priznati da se bojim i za sebe, imam i ja putra na glavi. Evo da ti ispričam svoju anegdotu od prije par godina. Vraćao sam se avionom sa puta u Zagreb i u pretincu na mom sjedalu je neko dijete na letu prije ostavilo čokoladne zlatnike. Htio sam ih vratiti stjuardesi jer je to pošten čin, no nisam djeci ništa kupio i odlučio sam ih zadržati. Znam, ponio sam se ko zadnje smeće, no lopov i prevarant u meni je u tom trenutku bio jači. Nadam se da nećeš misliti loše o meni zbog toga, sramim se i danas. Ono što je najgore, par dana kasnije se u novinama pojavila priča o nekim nestalim zlatnicima u avionu koje je neki lik pokupio. Smrznuo sam se i već krenuo opraštati sa obitelji na par godina. Srećom, kasnije se ispostavilo da je u pitanju nešto drugo, navodno su tipa otkrili. Nisam dalje pratio, samo sam čuo da se tip uspio izvući jer je drag i simpatičan i nije nikad prije bio uhvaćen, a zlatnici su postali pravi brend. 

 

Sljedeća stvar su treneri. Tu si potpuno u pravu. Svi oni tvrde za sebe da su super treneri, jedino to nitko ne dokaže. Svakih 6 mjeseci im dovedeš hrpu nove robe, daš im preko mjesec dana za obradu, a rezultata nigdje. Normalno da onda odu i dođu novi. Zamjeraju Ti dovođenje sumnjivih igrača. I Tvom bratu također. Opet, čista ljubomora i jal. Ako malo pogledamo van HR, vidjet ćemo da se planiranje na duge staze i kontinuitet ne isplati. Evo recimo primjer Manchester Uniteda. Ferguson je došao i godinama nije imao rezultata. Onda je ostao 30 godina, ko fol nešto postigao, no to je samo bilo mazanje očiju javnosti i navijačima. Pitam ja njih – gdje je taj MU danas. Da su ga smijenili odmah nakon prve sezone, danas bi stvar izgledale bitno drugačije. Zato Zdravko, ne slušaj te priče, imaš moju punu podršku. I tvoj brat također.

 

Kad smo već kod brace – njegovo dovođenje, a posebno zadržavanje nakon, naoko, loših rezultata (što je opet samo privid neukog puka) je možda i najbolji potez u zadnjih par godina. Zamisli da si doveo pravog trenera (uf, ovo sad loše zvuči, ali potrgala mi se backspace tipka – ali kužiš šta mislim, jel?) – taj bi poput većine primitivaca gledao sve kroz golove i igru i postoji realna opasnost da padne likvidnost firme, prihodi, zarada, čime bi Ti direktno ugrozio egzistenciju sebe, svoje djece i svog brata također. Zato je Tvoj potez jedini razuman i racionalan i u najboljem interesu opstanka firme.

 

Nego, kad sam spomenuo egzistenciju Tvoje djece, sjetio sam se onog smrada od prije par godina. Sve si mu dobro rekao, i ja sam zapravo fasciniran Tvojom samokontrolom i kako si se uspio iskontrolirati da mu ne kažeš sve što Ti je bilo na duši. Ostao si gospodin, sve si mu lijepo rekao u rukavicama i zamotano u celofan, a opet da je mogao shvatiti što mu želiš reći. Ja isto imam djecu, i pita li me netko za njih, ja eksplodiram, kažem im svašta. Ti si čak bio obazriv, pa si ga prokleo baš na Božić, jer znaš da je to vrijeme praštanja i da će mu bez obzira na tvoju kletvu sve biti oprošteno par dana kasnije. Ja bi ga prokleo, pa sve da je i 1. maj. A Drug Tito je takve slao na Goli otok. Nego Zdravko, kad smo već kod toga, već godinama Te hoću pitati – kako znaš da se taj provokator ne pere i da smrdi – to me živo zanima.

 

Sljedeća bolna stvar je reprezentacija i HNS. Ja stvarno ne razumijem šta ljudi žele. Zahvaljujući Tvom predanom radu i trudu, kao i tvog tima, naša je reprezentacija stalno na velikim natjecanjima. Ljudi ne razumiju tvoju ulogu i zaslugu u tome i naivno i površno sve pripisuju igračima i selektoru. A realno – oni su krivi samo za podbačaje na velikim natjecanjima, a zasluga za odlazak pripada primarno Tebi.

 

Evo, svi koji prate znaju da su Španjolci bili prvaci svijeta i Europe. Gledao sam izjave nakon tih finala i Iniesta se ponaosob zahvalio svakom djelatniku Španjolskog HNS-a, objašnjavajući njihovu presudnu ulogu u tim velikim uspjesima i objašnjavajući kako je svaki od tih djelatnika doprinio njegovom osobnom sazrijevanju kao igrača i osobe. Slično su napravili i Xavi i Casillas, a mislim i Pique, samo je ova njegova nešto plesala oko njega pa je bio smotan malo. Valjda naši priglupi navijači ne znaju Španjolski pa nisu shvatili, ili su već otišli spavati kada su igrači davali izjave, jer su finala bila dosta kasno, a neki su radili idući dan. Dalje – spočitavaju ti da si ti pravi gazda HNS-a, no ja znam da to nije istina. Vidio sam u novinama da je glavni Brend, a odmah do njega Tužna Vrba (to mi je super kako ste si svi dali indijanska imena – pretpostavljam da si ti Dida Zdravac).

 

No, opet ću ja pojasniti ljudima ono što ne kuže, a to je kako jedna takva organizacija kao HNS funkcionira. Evo, uzmimo za primjer cirkus (svaka slučajnost je slučajna – to je samo zato jer su sigurno svi bili u cirkusu pa im je to malo bliže i jasno). Dakle – cirkus ima svog gazdu – vlasnika – on je šef i odlučuje o svemu. Pa normalno, ne može 100 ljudi odlučivati, mora jedan. Dalje, tu su životinje. Zbog njih ljudi zapravo dolaze u cirkus, no one su nebitne. Samo sredstvo za funkcioniranje cirkusa. Ako neka životinja ne radi što se od nje očekuje, gazda ju miče i stavlja drugu koju on odabere. Dalje, tu je krotitelj životinja koji upravlja tim živinama i brine se da one imaju minimum životnih uvjeta zadovoljen i da ne zanovijetaju previše. On ima daje hranu i pazi na njihovo spavanje i slično. Gazda može zamijeniti krotitelja novim ako mu ovaj nije po volji, što je i normalno.

 

I na kraju, ono što je najbitnije za svaki cirkus, to su klaunovi. Oni ne moraju znati ništa o cirkusu niti samom radu cirkusa, bitno je da slušaju gazdu i da rade kako on kaže. S klaunovima je najlakše, jer ne moraju biti niti pametni, niti inteligentni, niti moraju razmišljati o ičemu. Njihova je jedina uloga da samo glume budale i to je jedino što oni ionako znaju raditi u životu. Ako neki klaun ne radi gazdi po volji, njega je lako zamijeniti drugim, jer gazda uvijek ima u rukave puno rezervnih klaunova. I najbitnije – gazda određuje gdje će se odvijati predstave, a isto tako može zabraniti predstave negdje gdje nije zadovoljan primitivnom publikom koja ne razumije predstavu. Evo, slučajno sam uzeo cirkus, mogao sam uzeti i kazalište, televiziju, Česmu iz Bjelovara, ili bilo koju uređenu organizaciju. Eto, tako funkcioniraju uređene organizacije, normalno da mora biti jedan šef, samo ljudi to ne kuže. Ljudi su glupi. I tvoj brat također (joooooj, krivo, ne ide to ovdje, shit…..a i dalje mi ne radi backspace tipka….sorry….undo, undo….fu*k…).

 

I za kraj imamo najosjetljiviju temu – navijače. E tu bi se dalo sada napisati puno toga, a tu je zapravo najveća zabluda. Ljudi donose paušalne zaključke bez da uopće analiziraju situaciju, pa ću ja sada ovdje to malo pojasniti. Zamjeraju Ti da na utakmicama u Maksimiru nema navijača i da si TI sve rastjerao. To nije istina. Napravio sam analizu i pouzdano mogu reći – u zadnjih 5 godina, Tvoja firma ima više gledatelja na svojim događanjima nego bilo koji nogometni klub u Zagrebu. Čak štoviše, kada sam gledao detaljnije, vidio sam da bi velika većina klubova u ZG dali sve na svijetu da imaju preko 700 ljudi na skoro svakoj domaćoj utakmici. Ti si u tome uspio i za to ti treba odati priznanje, a ne te kuditi. Čestitam Ti Zdravko na tom uspjehu. I Tvom bratu također. Doduše, ako ćemo iskreno jedne sezone su veterani NK Laduč imali u prosjeku više gledatelja, ali to je samo zato jer su igrali puno lokalnih derbija sa okolnim selima, pa je upitno da li je to fer usporedba (to je kao kad igraju Real-Atletico, pa svi dođu jer je blizu). A i sad vidim – to je bilo 2008, pa ne ulazi u zadnjih 5 godina…. Ma zaboravi, Ti si najuspješniji (sad bi najradije izbrisao sve to, ali mi ne radi backspace tipka).

 

Također mi je žao kada vidim da ljudi ne prepoznaju tvoj humani karakter. Evo, recimo nedavno si pozvao školarce na jednu Europsku utakmicu i unatoč rasprodanom stadionu, omogućio im da uživaju u izvedbi Dinamove djece i poslao im jasnu poruku da ako budu vrijedno trenirali i oni mogu jednog dana kao i njihovi idoli proći kroz Dinamove mlađe uzraste i dobiti priliku u seniorima. Čuo sam da su dječica bila oduševljena i ushićena.

 

Dragi Zdravko, moram Ti reći da ja ne idem već dugo na utakmice u Tvoju firmu, a nekada sam redovito išao na stadion. Probat ću Ti na svom primjeru objasniti razloge, a vjerujem da će to pojasniti i ponašanje većine drugih. Razlog je vrlo jednostavan – kao obožavatelj Tvog lika i djela, boli me skandiranje protiv tebe na stadionu i vrijeđanje Tebe kao dužnosnika i osobe koju duboko cijenim. Već sam par puta bio u napasti da se na stadionu potučem sa onima koju viču protiv Tebe, pa sam odlučio da ne idem na stadion sve dok ta skandiranja ne prestanu. Kada se steknu potrebni uvjeti da prestanu ružna skandiranja o Tebi, eto mene nazad na stadion da navijam opet za SVOJ klub. Vjerujem da tako razmišlja i još puno onih koji su iz sličnih razloga kao i ja prestali ići na stadion i da ćemo se svi vratiti kada Ti budeš na sigurnom (mislim – zaštićen od verbalnih napada onih koji ne razumiju tvoj genij).

 

Evo dragi Zdravko, nadam se da ti je sada lakše kada znaš da nisi sam, da osim Bandića, Brenda i Brace (BBB – a ima zlobnika koji tvrde da BBB nisu uz tebe) ima još netko tko je uz tebe. Veliki pozdrav ti šaljem. I tvom bratu također.

 

P.S. – sada sam sišao do placa po napolitanke i nove Borolete, pa sa i uzeo novu tipkovnicu (neka portugalska, najbolja koju sam imao u zadnjih 10 godina). Backspace tipka mi konačno radi. Na žalost ovo pismo sam već poslao, no budem ispravio lapsuse pa Ti poslao ispravljenu verziju.