Foto: Davor Pongračić/Cropix
ZAŠTO je Zoran Milanović otišao na skijanje? Zato što voli nizbrdice.
Na nizbrdici su hrvatski BDP, životni standard, zaposlenost, izvoz, potrošnja, kupovna moć, državni proračun, kao i gospodarstvo u cjelini, pa je sasvim logično da i predsjednik Vlade vozi spust ravno do dna.
Nakon što se žičarom lagodno uspeo do vrha.
U Hrvatskoj izvanredno stanje, premijer otišao na skijanje
Ova metafora sigurno bi se dopala i samom Milanoviću. Dobro bi se uklopila u njegove prispodobe s avionima i brodovima, veslanjima i plivanjima, s gradnjom civilizacija na kiši...
Pa stoga evo još jedna prigodna. Na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. godine jedan slogan je glasio: "Na Trebeviću redovno stanje, bob i sanjkanje". Danas to izgleda ovako: "U Hrvatskoj izvanredno stanje, premijer otišao na skijanje".
Puno buke, a za što?
Puno se buke, možda i previše, diglo oko odlaska Zorana Milanovića na skijaški vikend u Austriju, u navodno luksuzni Obertauren. Nije to nikakva novost, odlazio on na "skijaču" i ranije, primjerice kad se vraćao Ivo Sanader ili kad je pobjeđivao Ivo Josipović. To je očito nešto čega se on neće odreći, već očekuje da se mi na to naviknemo.
S jednom bitnom razlikom: Milanović je tada bio šef oporbene stranke, a sada je predsjednik Vlade.
I kao takav, ne samo da je dužan dati neke odgovore javnosti, nego se mora pomiriti sa činjenicom da javnosti koju je upravo on uvalio u izvanredno stanje teško pada ono što se u ovoj situaciji smatra luksuzom.
Koliko to košta?
Informacija o tome nema, što je također nešto sa čime se javnost očito mora pomiriti. Cijeli vikend Indexovi novinari bezuspješno su kontaktirali Vladu kako bi doznali koliko je stajalo Milanovićevo skijanje, tko ga je platio, tko je podmirio troškove prijevoza, koliko je koštalo osiguranje i slične stvari.
To je nešto što građani moraju znati. Kao što su morali znati koliko je stajao Sanaderov odlazak o državnom trošku u Austriju na probu svečanog fraka. Istog onog Sanadera koji je prvo izjavio da smo "u banani", pa onda zbrisao na Malo vitra.
Ali odgovora i dalje nema.
Tko plaća slobodno vrijeme premijera?
Odnosno, iz Banskih dvora poručuju kako "ne komuniciraju slobodno vrijeme premijera". Što je u redu, dokle god se to slobodno vrijeme ne financira iz šupljih džepova poreznih obveznika.
No, čak i ako se taj aspekt priče za trenutak ostavi po strani, sama činjenica da hrvatski premijer odlazi na skijanje, pa još u Austriju, i to samo dva dana nakon štrajka prosvjetara i medicinskih sestara, i dan nakon objave da je BDP pao za dodatnih 1,9 posto, izaziva negativne reakcije u javnosti.
Zapravo, za mnoge zvuči uvredljivo.
Oni drugi, pak, postavljaju pitanje zašto premijer ne bi išao na skijanje.
Ne bi pomoglo da sjedi doma
Milanović radi za plaću, i to sigurnu plaću, onu koju si neće sam smanjiti, niti će mu kasniti, niti će je dobiti u bonovima za Konzum. On je dobro plaćeni državni dužnosnik. Ima pozamašan stambeni kredit (barem ga je donedavno imao), ima obitelj i pravo na slobodno vrijeme. Ima pravo trošiti svoj novac kako hoće.
Sigurno ne bi pomoglo da sjedi doma zabrinut. Kao što ne pomaže ni što sjedi u Vladi zabrinut.
Ako je već proveo vikend u vili Emila Tedeschija, ako je cijeli godišnji proveo u Bakarićevoj vili na Hvaru, ako može obilaziti najskuplje restorane o trošku države ili stranke, onda valjda može provesti i skijaški vikend u Austriji.
Što ga briga što misle građani
Kao premijer i najmoćniji političar u zemlji ima pravo pokazati da ga nije briga što hrvatski građani o tome misle. Kao što građani imaju pravo o tome misliti sve najgore.
Dok je Vladina Facebook stranica zatrpana žalopojkama, prosvjedima i pričama o svakodnevnim ljudskim sudbinama, dok se iz Vlade prijeti rezanjem plaća učiteljima, liječnicima i drugim javnim i državnim službenicima, dok premijer proglašava izvanredno stanje i nabija nove poreze, a njegovi stranački kolege za sve neuspjehe krive poslodavce, sindikate, koalicijske partnere, građane, novinare i svjetsku krizu, Milanović na vlastitom primjeru pokazuje da za njega krize nema.
One poruke o štednji i racionalnosti na njega se očito ne odnose.
Solidarnost i mudrost
Time ne samo da iskazuje tragičan manjak političke mudrosti, možda čak i lukavosti, već pokazuje da odbija dijeliti sudbinu onih koji sve teže pune državnu kasu kako bi premijer redovito primao plaću plaću i o skijanju mogu samo sanjati, kao što odbija dijeliti sudbinu ostalih korisnika državnog proračuna kojima upravo on prijeti otkazima, rezovima i štednjom.
Opet se pokazuje kao elitist odan lagodnom životu, koji je, eto, slučajno zapeo na poziciji najodgovornije osobe u državi koja petu godinu propada.
U redu, ne treba sve to dramatizirati. Hrvatsku vjerojatno neće uništiti jedno Milanovićevo skijanje. Ali bi skijanje, i to tek prvo ove sezone, moglo uništiti Milanovićevu političku karijeru.
U zemlji u kojoj pada sve što ne smije pasti, i predsjednik Vlade bi morao paziti da ne padne.
Skijanje je, naime, opasna zanimacija.