OSIJEK je jučer u Gradskom vrtu u 12. kolu HNL-a pobijedio Dinamo 2:0 golovima Pilja u 53. i Žapera u 89. minuti.
Momčad Nenada Bjelice nije odigrala nezaboravnu utakmicu, Dinamo je imao bolje šanse, ali Osijek je svoje dvije iskoristio i potpuno zasluženo došao do tri boda s kojima se lideru prvenstva i branitelju naslova približio na samo tri boda.
I prije ove utakmice među pratiteljima HNL-a povela se rasprava može li Nenad Bjelica s Osijekom već ove sezone zakuhati borbu za titulu. Mišljenja su bila različita, ali nakon ove utakmice i potpunog povratka Osijeka u utrku s Dinamom to je rasplet koji se sve više mora početi uzimati u obzir.
Naravno, odigrano je tek 12 kola i do kraja sezone ostalo je još jako puno utakmica, a veliko je pitanje kako će i pandemija koronavirusa utjecati na ishod HNL-a i svih ostalih liga. Iz ove perspektive ne možemo znati hoće li se prvenstva uopće normalno završiti, ali za potrebe rasprave pretpostavimo da će se HNL ipak odigrati do kraja.
Dinamovi plusevi
Kao prvo, Dinamo i dalje ima tri boda prednosti ispred Osijeka što nije puno, ali nije ni malo i u trenutačnim odnosima snaga u HNL-u je sasvim solidna prednost.
Puno važnije od toga je da Dinamo individualno ima puno jači igrački kadar od Osijeka koji već dosta dugo igra zajedno i čija kvaliteta nikad nije bila upitna. Iako je potpuno izvan forme, Bruno Petković je po svojim kvalitetama i dalje najbolji igrač u ligi, Livaković je sigurno najbolji golman, a o kvaliteti Joška Gvardiola ili Ademija ne treba pričati. I izvan udarne jedanaestorice Dinamo ima dovoljno igrača da sastavi dvije momčadi, a golemi kadar omogućava Dinamu da čitavu sezonu igra na visokom nivou i relativno lako dobiva utakmice.
Iskustvo također igra veliku ulogu, a Dinamo je navikao na pobjeđivanje u HNL-u. Mamićeva momčad zna kako se osvajaju trofeji i jedan ili dva loša rezultata ne mogu previše uzdrmati samopouzdanje Dinamovih igrača.
Treba istaknuti i Marija Gavranovića koji je po povratku u Dinamo postao njegov najbolji igrač ove sezone. U odličnoj je formi, puno zabija, a prva utakmica na kojoj je zaštekao bila je jučerašnja u Gradskom vrtu. Gavranović spada u najbolje igrače HNL-a i ove sezone bi Dinamu mogao biti možda i presudan.
Dinamovi minusi
Hrvatski prvak ne igra dobro i to se sve više vidi iz utakmice u utakmicu. Dinamova kriza traje još od utakmice s CSKA-om u kojoj je Dinamo doslovno preživljavao. Nije dobro igrao ni protiv Lokomotive, nije bio uvjerljiv ni protiv Wolfsbergera i nakon lagane utakmice s Istrom je doživio poraz u Osijeku. Osim što mu rezultati nisu onakvi kakve navijači očekuju, Dinamo jednostavno nema igru.
Sve akcije svode se na individualnu igru i organiziranu improvizaciju. Nema jasnog plana igre, a pristup većine igrača je u najmanju ruku upitan. Osim toga, ključni su Dinamovi igrači, odnosno Bruno Petković, potpuno van forme, a oko njega se vrti Dinamova igra. Kad ne igra Petković ne igra ni Oršić jer je on kod Bjelice "živio" od Petkovićeve igre leđima. Petković je odlično razigravao Dinamova krila, a osobito Oršića s kojim se razumio bez gledanja.
Petković je postao glavna tema u hrvatskim nogometnim krugovima. Svi analiziraju njegovu igru i rijetko viđeni pad forme, a to se odražava i na ostatak momčadi. Petković nije ni sjena igrača od prošle sezone. Fizički je nespreman zbog čega gubi previše duela, a duel-igra mu je bio jedan od glavnih aduta. Gubi se u pretjeranim driblinzima, bezopasan je pred golom i njegov streloviti pad najveći je Dinamov problem.
Dinamova obrana primila je ove sezone u HNL-u već 11 golova, a u prošloj sezoni je u 36 utakmica primila 20.
Osijekovi plusevi
Nenad Bjelica sigurno je najveći Osijekov dobitak. Bivši Dinamov trener preko noći je preporodio Osijekovu momčad te je od poraza protiv Basela upisao osam pobjeda i remi s Hajdukom na Poljudu. Kao što je radio u Dinamu, Bjelica u Osijeku izvlači maksimum iz svakog igrača kojeg ima na raspolaganju, a atmosfera u Osijekovoj svlačionici je fantastična.
Prva Bjeličina utakmica bilo je ispadanje od Basela u play-offu Europa lige što bi se dugoročno moglo pokazati kao dobra stvar. Naime, Osijek igra samo HNL i nije opterećen napornim ritmom od dvije utakmice tjedno kao što ima Dinamo u EL-u. Bjelica je koncentriran samo na prvenstvo i njegovi igrači imaju dovoljno vremena za odmor.
Za razliku od Dinama, Osijekovi ključni igrači su u sjajnoj formi. Ramon Mierez iz utakmice u utakmicu raste, Mile Škorić također igra odlično, a sve više pažnje na sebe skreće i golman Ivušić.
Što se igračkoga kadra tiče Osijek nema puno boljih igrača od Dinama, ali sigurno ima najbolja rješenja na bekovima u čitavoj ligi. Igor Silva spada u tri, četiri najbolja igrača u ligi, a na lijevom boku Talys je dobio veliku konkurenciju u liku Marija Jurčevića. Bjelici su bekovi jako bitni u organizaciji igre, a Talys i Igor Silva su najbolji bekovski par u ligi.
Bjeličin rukopis odmah se vidio na obrani koja prima jako malo golova baš kao što je bio slučaj dok je vodio Dinamo. Čitava momčad pomaže zadnjoj liniji i protivnici Osijeku teško ulaze u čiste zicere, Ivušić obrani sve što mora i ponešto što ne mora. Od Bjeličina dolaska Osijek je primio samo četiri gola, a to dovoljno govori. Uz sve to, atmosfera oko Osijeka je puno zdravija od one oko Dinama.
Osijekovi minusi
Trenutačno ih nema puno, ali su veliki.
Dojam je da Dinamo trenutačno igra na 50 posto svojih mogućnosti, a Osijek je blizu svojeg maksimuma. Koliko god Bjelica znao dozirati svoje igrače, Osijek nema široki kadar kao što ga ima Dinamo. Jedna ili dvije ozljede nekog od ključnih igrača mogle bi drastično smanjiti Osijekove šanse jer Bjelica zamjene za Miereza, Škorića ili Bohara jednostavno nema. Podigne li se Dinamo iz letargije u koju je upao i ako "doda gas", pitanje je koliko će ga Osijek moći pratiti.
Osijek trofej nije osvojio od 1999. godine, a ne bi ni tad da nije imao sudačku pomoć. Nije samo tako osvojiti neki trofej, a osobito prvenstvo. Iskustvo igra ogromnu ulogu, a Osijek je tu u velikom minusu. Laszlo Kleinheisler i Igor Silva jedini su koji su nešto u karijeri osvojili dok svi ostali igrači osim trenera Bjelice ne znaju kako je to osvojiti trofej.
Ako dođe do toga da se sezona i utrka za naslov lome na jednoj ili dvije utakmice, iskustvo bi moglo odigrati golemu ulogu, a Osijek ga jednostavno nema.