Foto: Getty Images / Guliver image
HRVATSKA je pobijedila Grčku prvi i jedini put nakon 20 godina i poznate utakmice u Solunu. O njoj se i danas priča jer je bila jedna od najtežih u povijesti hrvatske reprezentacije (0:1, Davor Šuker, 74.)
Ćiri Blaževiću već su pronašli nasljednika, iako je bio na stalnoj vezi s predsjednikom Franjom Tuđmanom. Nakon dvaju remija u Splitu, protiv Slovenije i Grčke, Hrvatska je morala pobijediti da ostane u bilo kakvim kombinacijama za plasman na SP u Francusku 1998. godine. Generaciju koja će tamo napraviti čudo u play off je zapravo gurnuo Peter Schmeichel koji je u zadnjem kolu nemogućim obranama zaustavio Grke.
Hrvatska reprezentacija rijetko je na velike turnire odlazila bez drame. Jedna od najvećih odigrala s 30. travnja 1997. godine u Solunu.
Ćirina reprezentacija u Grčku ispraćena je nekrolozima. U njih više nisu vjerovali ni čelnici Saveza. Na terenu ništa nije išlo prema planu i desili su se mnogi promašaji i stative. Pogodak je konačno u 74. minuti zabio Davor Šuker. Jedan od golova po kojima je ostao upamćen u kolektivnoj memoriji. U pozadini, ključne uloge odigrali su Slaven Bilić, krađom, smirivanjem i dodavanjem lopte za gol i Ćiro Blažević, psihološkim drilom u svlačionici.
Sprovod im nije uspio
O Ćirinom govoru u svlačionici i unutarnjim neprijateljima oko reprezentacije u biografiji Vatreni lakat govorio je i Aljoša Asanović
"Grcima je bio dovoljan bod da zadrže dobre izglede za prva dva mjesta, dok je nama igrala samo pobjeda! U koju smo silno vjerovali. Tim više što su s nama krenuli neki ljudi koji su očekivali sprovod. S nama su bili i oni koji su se naslađivali našim neuspjesima. Ako mi izgubimo, oni bi došli na svoje i to se na njima vidjelo. Tko sve nije bio u tom avionu! U avionu je bio cijeli Izvršni odbor, potiho se pričalo da ćemo dobiti novog trenera. Ali sprovod im nije uspio. Kud ćeš bolji motiv za pobjedu od ekipe u avionu. Odigrali smo jaku zrelu utakmicu, skakali smo od sreće u svlačionici, a neki su čak dovikivali ovima koji su došli na naš sprovod: Gdje ste sada, grobari"
Iz Asanovićevih opisa dobro se može osjetiti nervoza s travnjaka u Solunu.
"Bili smo strpljivi i prepredeni u utakmici s Grcima, čak se i Ladara popravio. Ma što popravio, bio je sjajan, Grci nisu puno napadali, ali ono što su uputili prema nama Ladić je sigurno hvatao".
Prisjeća se Ćirinog govora. Pobjedom smo spasili život i njemu i nama, opisao je.
"Ćiro je prije utakmice izgledao slomljeno. Drhtavim glasom na kraju zadnjeg sastanka je rekao:
"Ako danas ne pobijedite, ja ću morati otići. Vi ostanite najbolji na svijetu. Vi to jeste. Ja to znam."
Znao je što treba reći kada je trema najveća. Stvorili smo gomilu prilika, Grci možda samo dvije. Šuker je mogao zabiti već dva puta u prvom dijelu, u nastavku je Boban majstorskim udarcem zatresao prečku. Sjećam sam da sam glasno psovao sreću, pa možemo li ga više zabiti... Bio sam silno motiviran, nisam dopustio Grcima da mi priđu. Njihov napada Frantzekos naletio je na mene, a sam ga samo otresao sa sebe. Kako? Pa, lako, dobro da nisam dobio karton. Laktom.
Prošla je 70. minuta, bit će sprovod, prolazilo mi je glavom. Grci su bili umorni, nisu dobro ispucali loptu, a smirio ju je Bilić koji je igrao ofenzivno. Dodao je Šukeru koji je dugo čekao taj prostor, sjurio se prema sjajnom vrataru Atmatsidisu i ispod njega gurnuo loptu u gol. Je li to to?
Čekali smo kraj kao ozebli sunce, u jednom trenutnu smo se zanijeli i morali smo se bacati da spasimo gol. Grci su pucali u Ladića nekoliko puta. Obranili smo se.
"Je li moguće, je li moguće?" vikao je Bilić.
Vratili smo se među žive. Pobjeda je spasila život i nama i šefu."