ŠEST godina nakon što se u suzama oprostio od Sanchez Pizjuana, Ivan Rakitić ispunio je svoje obećanje.
"Sevilla je moj klub i to će uvijek biti“, rekao je Rakitić uoči potpisa za Barcelonu u transferu vrijednom 18 milijuna eura. Od danas je ponovno igrač andaluzijskog ponosa.
U tih šest godina Rakitić je bio sve. I zvijezda, i pomoćno osoblje, i žrtveno janje, i čovjek koji igra iz krivih motiva. Ali je u svemu ostao tihi ratnik i gospodin.
Morao se potpuno promijeniti i postaviti leđa za zvijezde u ekipi
Rakitić je preko noći od desetke, nositelja igre i najveće zvijezde Seville, stigao u klub u kojem su igrali neki od najvećih igrača u povijesti igre. Da bi uspio u takvoj okolini, Rakitić se morao u potpunosti promijeniti.
Od umjetnika je postao rudar. Od čovjeka u kojeg su uperena sva svjetla pozornice postao je marljivi čovjek iz pozadine. Šest sezona Messi nije igrao obranu jer je Rakitić to radio za njega.
Šest godina je krpao sve moguće pozicije u momčadi, šutio i radio sve što se od njega traži, a ponekad i puno više. Nekad ni to nije bilo dovoljno. U ratu najprije stradaju pijuni, pa je tako Rakitić bio najčešća meta medija u trenucima kada je Barcelona igrala loše.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Neupućeni navijači tražili su boljeg igrača i veću zvijezdu, a Rakitić je stoički to podnosio i iz tjedna u tjedan ostavljao cijelog sebe na terenu. Nekad je to bilo dovoljno za dobar dojam i rezultat, nekad nije, ali ne postoji igrač koji je morao raditi toliko prljavih poslova i koji je dobio manje zahvalnosti medija, kluba i navijača od Rakitića.
Zbog hladne Barcelone patio je najviše on, a onda i reprezentacija
Rakitić je u tri navrata propustio oglede za hrvatsku reprezentaciju. Razlog tome nije bila, kako se to u ponekim napisima maliciozno guralo, zasićenost. Rakitić je u nekoliko navrata propustio reprezentativna okupljanja, a krivac je bila Barcelona.
Ona mu je preko klubu naklonjenih medija uporno tražila zamjenu i gurala ga u drugi plan, bez ikakve vizije na koji će ga točno način zamijeniti. Slika u kojoj Rakitić šutira bočice s vodom nakon što je izvađen iz igre u porazu od Valencije u Kupu kralja pokazuje gotovo čitavu priču. Osim prve dvije sezone njegovog boravka u Barceloni, kada je ona poslovala kao funkcionalan klub, stalno se činilo da Rakitić u Barceloni igra i živi na kredit bez stvarne podrške ljudi unutar kluba.
Jedan od najiskrenijih trenutaka u kojima je napokon pokazao svoju bol stigao je uoči susreta s Mađarskom na Poljudu. Tada je skoro zaplakao kada ga je jedan novinar pitao što misli o pričama da više ne želi igrati za reprezentaciju.
"Bolno. Poštujem svačije mišljenje, ali je bolno... Nitko nema veću želju i ne osjeća ljubav prema Hrvatskoj koju osjećam ja. Ostavio sam iza sebe državu koja mi je dala sve. Švicarska je meni i mojoj obitelji dala priliku da budem jedan od njih, ma dali su nam sve. Ali moje je srce odlučilo da kuca za Hrvatsku. Odluka nije da igram za Vatrene protiv Švicarske, nego za Hrvatsku. Moja ljubav je maksimalna."
Nakon korona pauze vratio se sjajnim golom protiv Athletic Bilbaa, koji je Barceloni održao nade u titulu živima, ali tada je već bilo jasno da je Rakitiću dosta. Čovjek koji se godinama ponašao kao da igra na kredit više nije imao kredita za upravu koja ga ne cijeni.
Gledali smo ga kako raste od Turske do Rusije. Ostao je gospodin čitavo vrijeme
Gledali smo njegov rast od nevjerice nakon promašenog penala protiv Turaka pa sve do ekstaze kada je Hrvatsku uveo najprije u četvrt, a onda i polufinale Svjetskog prvenstva. Od anonimnog klinca kojeg smo otkrili u emigraciji, do jednog od najvećih veznjaka u hrvatskoj povijesti koji zabija gol u finalu Lige prvaka. Kroz čitav taj period se ponašao i igrao kao emotivac, ratnik i gospodin.
Umjesto velikih transfer saga i sapunica, svoj prijelaz odradio je u svojoj maniri – skromno i tajnovito. Dogovorio se s klubovima i prihvatio duplo manju plaću samo kako bi napokon dobio mir koji mu je toliko nedostajao svih ovih godina. Ostao je gospodin do samog kraja.
Zbog toga je njegov povratak u Sevillu lijepa vijest. Rakitić je zaslužio otići među ljude kojima je jasno da se takvi nogometaši i sportaši rijetko rađaju.