MANCHESTER CITY, PSG, Inter ili neki četvrti klub. Još uvijek se ne zna gdje će Leo Messi igrati iduće sezone, ali postoje jasni indikatori da će prvi put u životu odjenuti dres nekog kluba osim Barcelone.

Još dok je njegov status u Barceloni bio neupitan, u javnom prostoru su se često mogle čuti rasprave o tome može li Messi uspjeti izvan Barcelone. Index je već pisao o tome da Messi može igrati hladne noći u Stokeu. "BUT could he do it on a cold rainy night in Stoke" nogometna je fraza koja je u posljednjih 10-ak godina doživjela nevjerojatnu popularnost, a odnosi se na skepsu prema tome može li Messi biti jednako dobar u „jedinom pravom i muškom“ engleskom nogometu.

Neki smatraju kako je Messijev uspjeh s drugim klubom nužan kako bi ga se moglo smatrati najboljim igračem svih vremena. Takav argument je na prvu možda logičan, ali je dubljim uvidom u Messijevu karijeru netočan. Messi je već uspio u sasvim različitim momčadima, iako su na prsima nosili isti grb.

Smijenio je Ronaldinha, predvodio Pepovu revoluciju i na kraju ostao sam

Messi je svoj prvi nastup za Barcelonu upisao sa 16 godina u prijateljskom susretu protiv Porta. Bilo je to davne 2003. godine. Tek je u narednim sezonama počeo dobivati ozbiljniju minutažu u momčadi koju je vodio tada najbolji igrač na svijetu, mađioničar Ronaldinho.

Messi se ustalio kao standardni član prve momčadi s 18 godina. Ronaldinho nakon osvojene Lige prvaka 2006. godine više nikad nije bio isti igrač, a vrlo brzo je postalo jasno da je Messi najbolji igrač momčadi u kojoj su igrali Deco, Eto'o i Ronaldinho. Ta momčad se bazirala na izolacijskim driblinzima Ronaldinha i brzini Eto'oa i Giulyja koji su pronalazili prostor za dubinska proigravanja. Messi je donio nešto sasvim novo. Bio je igrač koji je mogao u trku stvarati višak, osvajati prostor s loptom u nogama, a njegova rješenja u samoj završnici napada počela su po kvaliteti ozbiljno sustizati Ronaldinhova. Na kraju te sezone bio je treći u izboru za Zlatnu loptu, iza Kake i Ronalda.

S 19 godina utrpao je hat-trick Real Madridu, a iduće sezone bio je najbolji igrač polufinalnog dvoboja između Manchester Uniteda i Barcelone. Alex Ferguson je već tada rekao da nikad nije vidio igrača kojem treba manje prostora da napravi nered, a godinama kasnije je priznao kako ga je i prije tog susreta htio dovesti na Old Trafford. Na kraju te sezone bio je drugi u poretku za Zlatnu loptu, iza Ronalda.

Dolaskom Pepa Guardiole nastaje sasvim nova Barcelona. Najuspješniji trener u povijesti kluba hrabro odlučuje riješiti se Deca i Ronaldinha te momčad predaje u ruke Messiju. Rezultati su bili nevjerojatni. Uvođenjem visokog presinga i tiki-take kao revolucionarnog oružja Barcelona je u naredne četiri sezone osvojila 14 trofeja, a Messi Zlatnu loptu četiri puta zaredom.

Igranje na poziciji lažne devetke, s koje se spuštao u sredinu terena kreirati višak, a onda se naglo vraćao u završnicu, pokazalo je kako Messi nije samo vrhunski dribler nego i strijelac. Dvaput je osvojio nagradu za najboljeg strijelca Španjolske i Europe, a on i Ronaldo su iz tjedna u tjedan jedan drugom rušili dotad neviđene rekorde. Messi je bio prva igla jedne od najdominantnijih i najboljih ekipa u povijesti nogometa koja je igrala nogomet na sasvim drugačiji način prije nego što je stigao Pep Guardiola.

Odlaskom Pepa dolazi do svojevrsne regresije u igri Barcelone. Suradnja među linijama i u obrani i u napadu postajala je slabija u svakoj fazi igre. Od momčadi koja je napadala i branila se kao momčad postali su momčad koja je tek zbroj svih individualaca. Od momčadi u kojoj je čovjek na lopti uvijek imao barem tri rješenja postali su momčad u kojoj se ofenzivna igra bazira isključivo na individualnim sposobnostima. Svake godine Barcelona je sve više išla za tim trendom, dok nije postala momčad u kojoj je jedini ofenzivni impuls dati loptu Messiju i čekati da on nešto izmisli.  Čak je i u takvoj Barceloni bio jedini koji je vukao momčad sve dok se nije u potpunosti raspala.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Messi se prilagodio i takvoj ulozi. Više nije bio samo jedan od dva najbolja golgetera na svijetu nego je postao i najbolji kreator na svijetu. U tom periodu, koji se često percipira kao daleko najslabiji u njegovoj karijeri, Messi je uzeo dvije Zlatne lopte, tri Zlatne kopačke i pet od osam titula u ligi koja je u svakoj od tih godina po europskom koeficijentu bila najjača na svijetu.

Messi je već igrao u više ekipa. Barcelone iz 2005., 2010. i 2020. godine imaju jako malo zajedničkih točaka. Jedina dodirna točka je da je Messi uvijek bio najbitniji i najbolji igrač koji se uspješno prilagođavao na različite uloge, sustave i pozicije. U jedinoj momčadi u kojoj je igrao, a ne zove se Barcelona, Messi je najbolji igrač posljednjih 15 godina.

U tom periodu postao je najbolji strijelac u povijesti Argentine, najbolji igrač Svjetskog prvenstva i povratkom u reprezentaciju spasio je  Argentinu od blamaže da se ne plasira na Svjetsko prvenstvo u Rusiji.

Messi dokazano može uspješno igrati u više različitih sustava i pod različitim trenerima. Oni koji dvoje o tome može li biti jednako dobar kada se i fizički makne iz Barcelone vjerojatno zaboravljaju koliko je Messi dobar. Messi nije najbolji igrač na svijetu u posljednjem desetljeću, on je daleko najbolji igrač na svijetu.

Nikad viđena dominacija koja svjedoči o tome koliko je dobar i nadmoćan

Od sezone 2016./17., otkad Opta vodi napredniju statistiku za lige Petice, Messi je prvi ili u samom vrhu u svim najvažnijim statističkim kategorijama.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Da bismo dočarali koliko je dominantan, potrebno je reći koliko zaostaje za onim igračima boljima od sebe u kategorijama u kojima nije prvi, kao i koliko su daleko iza njega ostali u kategorijama u kojima je vladar.

Lewandowski je drugi najbolji strijelac u promatranom periodu. Zabio je 115 golova, 17 manje od Messija. Samo Muller i De Bruyne imaju više asistencija od Messija, oba po jednu više. Drugi najbolji kreator je Kevin De Bruyne koji je kreirao 87 velikih prilika, čak 38 manje od Messija. Prevedeno na slikovitiji način, drugi najbolji kreator na svijetu kreirao je tek 64% Messijevih šansi.

Jedini bolji dribler od Messija je Neymar, koji ima 5,79 driblinga po susretu. Po broju ključnih dodavanja bolji su Papu Gomez (413), Payet (412) i De Bruyne (390). Messijev prvi pratitelj po broju golova iz slobodnih udaraca je Kolarov, koji ih je zabio više nego duplo manje – osam.

Messi je i u nekom drugim statističkim kategorijama uvjerljiv u odnosu na konkurenciju, poput one o golovima engleskim momčadima, ali takve statistike nemaju naročitu metodološku težinu.

Sve ove brojke upućuju na samo jedan zaključak: Messi može biti jednako dobar i izvan Barcelone. Čak i u slučaju lošeg odabira i odlaska u momčad s kojom neće imati pravu kemiju, jednostavno je toliko bolji od ostalih da može te probleme sakriti svojom kvalitetom. Iako nije na vrhuncu karijere, njegove brojke su i dalje ispred većine mlađih zvijezdi.

Odlazak iz toksične atmosfere koja se nadvila nad Barcelonu mogao bi biti dobar za njega, a sigurno ima veliku želju dokazati se u novoj sredini. A tada ćemo moći prestati postavljati najbesmislenije pitanje u nogometu. Messi to može učiniti hladne noći u Stokeu.