"OVO JE jedini ispravan put, iako mi je jako žao. Dvojac se ogriješio o disciplinski kodeks, o pravila koja su jasna od prvog dana. Jednostavno su prešli granicu i moja je odluka bila da ih udaljim iz momčadi. Zaista mi je žao, ali drugog puta nema." , dočekali smo, makar i suzdržano objašnjenje izbornika Slavena Bilića.
Cijeli dan osluškivao je reackije medija i javnosti na noćni provod svoje momčadi, potom je iz Rovinja potjerao Ivicu Križanca i Josipa Šimunića, odradio mamurni poslijepodnevni trening, te na kaju dočekao "zamračenje" iz Dnjipropetrovska. Bio je to dan iz noćne more.
Bilo je za očekivati da su Joe i Križanac platili danak naslovnicama s kojih su vrištale fotografije alkoholiziranih Bilić Boysa, sugeriralo se čak i da su bili predvodnici iščašenog ponašanja. Tek kasnije plasirana je vijest o navodnoj tučnjavi između naših defenzivaca. Bilić nije želio ništa otkriti, iako glasnici sugeriraju da su Joea i Ivicu u predvorju hotela morali čak i rastavljati da se ne bi došlo do šakačkog obračuna.
"Mogli smo sve skupa zataškati bez većih problema, ali osobno to nisam želio napraviti. Neću konkretno objašnjavati što su napravili, ali su definitivno prešli granicu."
Isto su napravili i golobradi reprezentativci Nikica Jelavić i Anas Sharbini, koji su prednjačali u zapinjanju po stepenicama ispred rovinjske baze po povratku s fešte.
"Oni su dobili ukor pred isključenje. Mladi su i takvo ponašanje još i možemo tolerirati. Križancu i Šimuniću nisam želio progledati kroz prste, iako, kada biste znali što su napravili, rekli bi da to i nije neka strašna stvar. Što se tiče sinoćnje večere, igrači su se u hotel zaista vratili pola sata prije predviđenog. Ipak, fotografije ne lažu. Neke su me stvari razočarale. Smatrao sam da je dobro da odu na večeru zbog kohezije, i čak i sada tako mislim. No, neke su stvari izmakle kontroli.", smatra izbornik.
"Vjerojatno bi 80 posto ljudi smatralo da sam bio previše drastičan u cijeloj priči oko kažnjavanja.", ostao je tajnovit.
Okolnosti su nametnule i logično pitanje: može li Bilić sada reći da je došao njegov kraj na klupi hrvatske reprezenatcije?
"Pustite me još ovih pet-šest dana. Ispred nas je Kazahstan, idemo gore pobijediti i odigrati pravu utakmicu. Idemo biti hrabri. Da sada odem, bio bih kukavica. To bi bilo nemoralno, nehumano, neljudski, nelogično, nepošteno.... Još uvijek imamo šanse, mada su one minimalne. No, pustite me da ovo odradim do kraja. Istina, i dalje smatram da su četiri godine na istoj klupi dovoljne za jednog izbornika. No, isto tako i dalje smatram da je moguće da ostanem ako se stvari poklope, ako to igrači, savez i navijači budu željeli... Kao što sam rekao, ajmo pobijediti taj Kazahstan. Iako je malo vjerojatno da će Ukrajina kleknuti u Andori, nadu nam nitko ne može oteti..."
Ipak, Bilić više nema snage proturiječiti stvarnosti:
"Pričao sam s predsjednikom Markovićem, desetak minuta. Razgovarali smo o utakmici Ukrajine i Enlgeske, druga područja nismo otvarali. Rekao sam mu tek da je sjajan predsjednik. Da smo htjeli boljeg, ne bismo ga našli. Ma, ne bismo ga mogli niti nacrtati... Zaista mu hvala na svemu."
Šteta što izbornik nije mogao zahvaliti i Englezima....
"Čudna utakmica. Nakon što su u ranoj fazi ostali bez igrača, postalo je teško. Imali su svoje prilike u nastavku, vidjelo se da žele pobijediti. Ma, u nijedom trenutku nisam sumnjao u njihovo poštenje. Valjda je ovako morao biti..."