ZVONIMIR BOBAN nije promijenio mišljenje o pobjedničkom projektu novog Maksimira. I to je važno reći odmah. I dalje smatra da je žiri izabrao najbolje rješenje i ne povlači ništa od onoga što je posljednjih dana govorio u njegovu obranu. Ali učinio je nešto puno važnije - priznao je da njegovo mišljenje nije važnije od Dinama.

"To je samo jedno dinamovsko mišljenje i nebitno je s koje funkcije dolazi", napisao je Boban u obraćanju navijačima. To je možda i najvažnija rečenica cijele priče o novom Maksimiru. U cijelom procesu problem nikada nije bio u tome smije li Zvonimir Boban voljeti projekt koji je izabran. Naravno da smije. Smiju ga voljeti i ugledni arhitekti koji su sjedili u žiriju, mogu ga smatrati urbanistički briljantnim, arhitektonski hrabrim i povijesno opravdanim.

Međutim, novi Maksimir nije spomenik ukusu arhitektonske struke. Nije ni spomenik Zvonimiru Bobanu. To će desetljećima biti dom Dinama, a o domu Dinama navijači moraju imati pravo reći što misle.

Nije poanta u tome tko je stručniji

U danima nakon predstavljanja stadiona rasprava je prečesto odlazila u pogrešnom smjeru. Kao da se pokušavalo ustanoviti jesu li navijači dovoljno stručni da bi smjeli imati mišljenje o stadionu. Jesu li razumjeli projekt, jesu li proučili arhitektonsku dokumentaciju, znaju li što znači urbanistički kontekst i mogu li uopće polemizirati s ljudima koji su cijeli profesionalni život posvetili arhitekturi.

Naravno da arhitekt o konstrukciji, prostoru i funkcionalnosti zna neusporedivo više od prosječnog navijača. Zato stručnjaci i postoje. Ali na pitanje kako navijači žele da izgleda njihov stadion stručnjak nema jači glas samo zato što iza imena ima impresivan životopis.

To je pitanje identiteta, pripadnosti i osjećaja doma. A tu je čovjek koji 30 godina dolazi na sjever, zapad ili istok jednako, a možda i više relevantan od bilo kojeg člana žirija.

Navijači nisu odbacili Maksimir iz hira

Reakcija Dinamove javnosti nije bila mala, izolirana ni rezultat jednog lošeg rendera koji se proširio društvenim mrežama. Bila je masovna i izrazito negativna.

Najviše su zasmetali otvoreni kutovi i dojam stadiona koji velikom dijelu navijača jednostavno ne odgovara slici koju imaju o budućem domu Dinama. Može netko smatrati da je takav ukus konzervativan, predvidljiv ili arhitektonski nezanimljiv, ali to ne čini tu želju manje legitimnom.

Ako ogromna većina ljudi za koje se taj stadion u konačnici i gradi kaže da želi kompaktan nogometni stadion sa spojenim tribinama, onda se ta poruka ne može tretirati kao usputna buka koju će vrijeme utišati.

Boban je to, čini se, shvatio.

Doznajemo sljedeće korake

Bobanovo obraćanje samo po sebi još ništa nije promijenilo na projektu, ali otvoren je prostor da se isti ozbiljno doradi. Prema izvorima bliskim Dinamu, klub će sada sa svojim zahtjevima krenuti prema svima koji sudjeluju u projektu, prije svega prema investitorima i ostalim uključenim stranama.

U klubu postoji vrlo visok stupanj optimizma da se pobjedničko idejno rješenje može mijenjati i prilagođavati. Stav je da je u dosadašnjoj komunikaciji premalo naglašeno kako pobjednički rad nije konačan projekt, nego početna osnova koja će kroz daljnje faze ionako prolaziti niz dorada.

U Dinamu su svjesni i da je prva prezentacija projekta ostavila vrlo loš dojam među velikim dijelom navijača te da je upravo način na koji je rješenje predstavljeno dodatno pojačao negativne reakcije. Sada je smjer drukčiji: zahtjeve navijača treba jasno formulirati, prenijeti investitorima i projektantima te se izboriti da uđu u konačnu verziju stadiona.

Bravo, Zvone

Boban nije rekao da je pogriješio i nema potrebe da to kaže, ali sada je jasno dao do znanja da njegovo mišljenje neće biti zadnja riječ. Dinamo će, prema svemu što je poručeno, pokušati izboriti dorade koje traže njegovi navijači.

Boban je sam napisao da je "samo jedna kap u plavom moru". Time je priznao ono što je od početka trebalo biti jasno. Predsjednik kluba može imati svoj stav, stručnjaci svoj, žiri svoj, ali kod projekta budućeg Dinamova doma volja navijača ne može biti sporedna stvar.

Zato je njihova volja u projektu koji će definirati Dinamov dom za sljedećih 50 ili 100 godina važnija od osobnog ukusa bilo kojeg pojedinca, uključujući i Zvonimira Bobana. Ako njegovo današnje obraćanje znači da je upravo to prihvatio i da će se projekt sada stvarno pokušati približiti onome što navijači žele, onda nema potrebe komplicirati zaključak.

Bravo, Zvone.