PORAZOM protiv Manchester Cityja 1:4, Dinamo se oprostio ne samo od Lige prvaka nego i od europskog nogometa općenito, barem što se aktualne sezone tiče.
Svima je jasno kako je City bio, pogotovo u drugom poluvremenu, za nekoliko klasa bolja ekipa na terenu, ali gorak okus ostaje poslije utakmice zbog dojma kako je ekipa iz Manchestera prvi pogodak postigla nepravedno, pritom ne poštujući nogometni fair play kada su čak dva igrača Dinama ležala na tlu.
Međutim, ako se pogledaju nogometna pravila i nova uputstva FIFA-e oko interpretacije fair playa, tada ne samo da City nije napravio ništa što proturječi pravilima nego nisu prekršili ni bilo koji aspekt tzv. nepisanih pravila.
Što se dogodilo na terenu?
Prvo je tijekom prodora Phila Fodena došlo do sudara dva Dinamova igrača, nakon čega je oko polovice igrališta ostao ležati Petar Stojanović. Cityjev nastavak akcije u tom je smislu logičan, pošto je Stojanović iznimno riskantnim startom ugrozio ne samo vlastito zdravlje nego i ono protivničkog igrača. Foden je izbjegao njegov klizeći start, a Stojanović se sudario s Kadziorom.
U nastavku akcije došlo je do sudara Bernarda Silve i Dilavera, nakon čega je u 16-ercu ostao ležati Dinamov branič. Glavni arbitar utakmice nije dosudio prekršaj, a igrači Cityja nastavili su s igrom da bi samo nekoliko sekundi kasnije Gabriel Jesus postigao svoj prvi pogodak.
Nakon postignutog pogotka živce je potpuno izgubio Arijan Ademi koji je nasrnuo na igrače koji su slavili gol, ali je srećom prošao samo s kaznom žutog kartona.
Ademi nije bio u pravu
Pravila nogometne igre nalažu sljedeće: The referee stops the match if, in his opinion, a player is seriously injured and ensures that he is removed from the field of play. The referee allows play to continue until the ball is out of play if a player is, in his opinion, only slightly injured (Sudac zaustavlja igru ako je, po njegovom mišljenju, igrač ozbiljno ozlijeđen i potrebno mu je pružiti pomoć van terena. Sudac će dopustiti nastavak igre sve dok igra nije prekinuta, ako je po njegovom mišljenju riječ tek o lakšoj ozljedi).
Prije početka Svjetskog prvenstva FIFA je otišla i korak dalje te je - po riječima Matea Beusana - poslala svim klubovima, reprezentacijama i igračima uputstva kako se izbacivanje lopte van terena više ne smatra fair play akcijom te dotične odluke trebaju biti prepuštene na diskreciju suca.
Razlog je jasan; jednom kada ste izbacili loptu van igrališta, izgubili ste poziciju na terenu, inicijativu i eventualnu prednost koju ste prethodno stekli. Čak i da je Dilaver bio u igri, pozicija Cityja bila bi iznimno povoljna, a nitko nije kriv Stojanoviću što se sudario s vlastitim suigračem.
Ako je sudac procijenio kako zdravlje nijednog od spomenutih igrača nije ozbiljnije ugroženo, igrači Cityja doista nisu imali nijedan razlog zaustaviti akciju u kojoj su već prethodno ostvarili prednost.
Alternativa ih stavlja u nepovoljan položaj
Zamislimo samo da igrači Cityja jesu izbacili loptu van terena. Igra bi bila zaustavljena na vjerojatno minutu do dvije, igrači Dinama bi se oporavili, a lopta bi bila vraćena njihovom vrataru. Obrana Dinama bila bi potpuno postavljena i to bi bila značajno nepovoljnija situacija od one koju su imali na terenu.
Ako je, a uputstva FIFA-e i UEFA-e tako nalažu, sudac taj koji procjenjuje težinu ozljede, onda igrači nisu dužni djelovati sebi na štetu.
Ako redovito gledate Premier ligu, onda možete vidjeti kako tamo igrači uredno igraju do kraja - pogotovo ako je napad izgledan - čak i kada je netko od protivničkih igrača na tlu. Fair play nije zamišljen da bi oštetio bilo koju od ekipa, a sudac je taj koji treba procijeniti je li igrač koji je na tlu u stvarnoj opasnosti (lom noge, potres mozga i sl.).
Sve što su Cityjevi igrači napravili bila je odluka pri kojoj su odlučili ne oštetiti same sebe.