"BITI hrvatski nogometaš u Engleskoj odavno nije bilo tako opasno zanimanje, otkako je mala zemlja bacila na koljena naciju koja je nogomet izmislila", uvod je Iana Ladymana, reportera Daily Maila koji je uoči susreta Manchester Cityja s Tottenhamom u Carling kupu te Aston Villom u prvenstvu, razgovarao s Vedranom Ćorlukom. Što to povezuje Spurse i Villlu s hrvatskom reprezentacijom? Njihovi vratari, dakako.
Karijere Paula Robinsona i Scotta Carsona obilježit će gafovi protiv Hrvatske u kvalifikacijama za Euro 2008. Iako, novinar Timesa, dan nakon spektakla na Wembleyju, zgodno je napisao da vratarske pogreške ne bi smjele sakriti činjenicu da engleski nogomet nikada nije bio na nižim granama.
Ćorluka će se ovog tjedna susresti s oba žrtvena jarca engleske drame, a bio je to dovoljan povod novinarima da ga potraže u Cityjevom trening kampu u Carrringtonu.
"Za nas nije iznenađenje što smo dobili Engleze"
"Nikada se neću rugati Englezima zbog svega što im se dogodilo jer znam kako se osjećaju. Jednom se to dogodilo i meni", otpočeo je Čarli, kako našeg reprezentativca zovu i suigrači iz Cityja.
"Igrao sam za U-16 reprezentaciju i pao mi je mrak na oči kada je Danska postigla pogodak. Bio sam zadnji čovjek u obrani i jednostavno sam pao. I dopustio im da zabiju pogodak. Zbog mene nismo otišli na Europsko prvenstvo. Poslije sam bio strašno nervozan, stalno sam plakao i ispričavao se. Ali koja je korist od isprike? Ništa se ne može promijeniti. Bila je to moja greška i svi su to znali", prisjeća se bivši Dinamovac.
"Upravo zbog toga nisam likovao kada sam vidio što se dogodilo Robinsonu u Zagrebu ili Carsonu na Wembleyu. Obojica su vrlo mladi i dobri vratari. Vratit će se, u to sam siguran."
Posebno se osvrnuo na pogodak Nike Kranjčara na Wembleyu. Bio je to početak engleskog kraja. Do nekih novih kvalifikacija.
"Prevrtio sam taj pogodak mnogo puta. Udarac je bio jak i Carson ne bi trebao snositi svu krivnju. Iskreno, bilo mi ga je žao. No, bio sam sretan jer smo mi ostvarili plasman. Prava je šteta to što se dogodilo Engleskoj, ali za nas u Hrvatskoj, nije iznenađenje da smo ih pobijedili. Svjesni smo svoje kvalitete i zajedništva. Sjajno je za hrvatski nogomet što smo ponovo na velikom natjecanju, kao što je sjajna bila naša pobjeda na Wembleyju. To ne mogu poreći."
Čarli se prisjetio trenutaka slave na wembleyskom zdanju za koje smatra da su bili posebni i neponovljivi.
"Igrali smo protiv sjajnih igrača na najljepšem svjetskom stadionu, još smo ih k tome i pobjeđivali, a za nas je navijalo 10 tisuća hrvatskih navijača. Naprosto nevjerojatno."
Ćorlukino teško djetinjstvo
Ćorluka je Englezima posebno zanimljiv zbog gotovo tragičnog života koji je imao kao dječak rodom iz ratom razrušene Dervente, koju je zajedno sa svojim roditeljima bio prisiljen napustiti s nepunih šest godina pred srpskom agresijom. Njegov otac Jozo se nedavno vratio u svoj rodni kraj kako bi ponovno sagradio staru razrušenu kuću, dok Vedran pomaže u izgradnji lokalne crkve.
"Moj otac je vrlo važna osoba u mom životu. Iako smo mi Hrvati i sad živimo u Zagrebu, naše rodno selo je jako bitno za nas. Ljudi su tamo iznimno ponosni i zato je vrlo važno da se izgradi sve što je u ratu bilo srušeno. Pomogao sam nekim donacijama za crkvu, ali sam također nekoliko puta Derventu posjetio osobno, kako bi i tom gestom pomogao da se tamo vrati život. Crkva je vrlo važna za selo, jer bez nje selo ne može biti potpuno. Priznajem da se ne sjećam mnogo toga što se dogodilo kad sam bio mlađi, ali su mi drugi pričali o tome. Imao sam težak život dok sam bio dijete. Vidio sam i čuo vrlo ružne stvari, ali to me je samo učinilo jačim."
Ipak, hrvatski reprezentativni branič smatra da ga je baš taj težak život u djetinjstvu učinio hrabrijim i usadio mu neke vrijednosti koje mu sada pomažu u nogometnoj karijeri.
"Moja obitelj se trebala krvavo izboriti za sve što smo ikad imali i ta karakteristika mi je ostala do danas. Smatram da mi je puno pomogla u mojoj sadašnjoj karijeri nogometaša."
Još bolja igra u sljedećoj godini
Život izvan nogometnog terena trenutačno uključuje stan u centru Manchestera u kojem živi sa svojom djevojkom. Njezine inicijale je istetovirao na svoju desnu ruku, a još bolje predstave u svjetloplavom dresu očekuje u sljedećoj godini. Činjenica da je odigrao svaku utakmicu ove sezone govori sama za sebe. Nisu se sva Erikssonova pojačanja uspjela ovako dobro izboriti i nametnuti u surovoj engleskoj ligi.
"Moja najveća prednost je da sam miran. Ne bojim se niti ću se ikada bojati igrati nogomet. To je također posljedica moje prošlosti. I meni i klubu pomaže činjenica da imamo dobrog trenera. Pokušavamo smisleno odigrati neke akcije, a ne samo napucavati loptu prema naprijed kao što to neke momčadi čine."
Ćorluka je optimističan kad se govori o nadolazećoj utakmici s Tottenhamom, ali i cijeloj sljedećoj polusezoni.
"Znam sve o klubu protiv kojeg ćemo igrati i što bi eventualna pobjeda značila našim navijačima. Prošle sezone nismo igrali tako dobro, ali od trenutka kad sam stigao u momčad mogao sam primijetiti da imamo jako dobru momčad. Ima naravno boljih momčadi od naše, ali ne previše. Možda se na kraju nećemo boriti za ulazak u Ligu prvaka , ali ne postoji razlog zašto ne bi ciljali na Kup Uefa. Što se tiče povratka na Wembley vratit ću se ponosan kao i prošli put", zaključio je razgovor hrvatski nogometaš.
D.R. / M.P.
Foto: Daily mail