HAJDUK u Poljsku odlazi na najvažniju utakmicu sezone. Iza njega su dobra prva utakmica protiv Rakowa i dvije uzastopne pobjede u prvenstvu, zbog čega u uzvrat odlazi u dosta boljem raspoloženju nego prije nekoliko tjedana.
Uz rezultate, Hajduk ide u Poljsku s jasnim zadatkom i jasnim planom igre. Dokazao je u prvoj utakmici u Splitu da može Rakowu vrlo dobro oduzeti temelje vlastite igre i da ima plan koji može funkcionirati i u uzvratnoj utakmici, što nije bio slučaj u prethodnim europskim uzvratima ove sezone.
Rakow je momčad koja napade uvijek gradi s trojicom stopera, a takva struktura Hajduku odgovara više nego sustavi s četvoricom u zadnjoj liniji kakve najčešće susreće u SHNL-u, protiv kojih Garcijinih 4-2-3-1 u fazi obrane ima puno više problema.
Presing koji je funkcionirao u Splitu
U prvoj utakmici Hajdukova prednja četvorka imala je jasne uloge - krila su ulazila prema sredini i izlazila na bočne stopere Rakowa, dok je napadač bio zadužen za središnjeg. To je Poljacima oduzelo jednostavan izlaz kroz zadnju liniju koji Hajduk inače dopušta te ih je natjeralo da donose brže odluke.
Rakow je morao tražiti direktnija rješenja ili pokušati izigravati presing kroz sredinu, što ih tjeralo u riskantnija dodavanja i više izgubljenih posjeda, što odgovara Hajdukovoj ideji igre, koja se temelji na kontroli, posjedu i osvajanju lopte što je moguće više na protivničkoj polovici.
Hajduk je tako imao zonsku postavku, ali s jasnim načinom izlaska u presing igrač-na-igrača kroz sredinu, bar na strani na kojoj je lopta. Jedini višak koji je Hajduk omogućavao Rakowu bio je u sredini terena. Hajduk nije striktno čuvao njihove dvije šestice, već je desetka bila zadužena za oba igrača s ciljem da preuzima onu koja je bliža lopti, a dalje krilo eventualno pomogne u pokrivanju dalje protivničke šestice.
Poljaci su zbog toga nekoliko puta pronašli slobodnog čovjeka iza prvog vala presinga, ali zbog kvalitete Hajdukovog pritiska to nisu uspijevali ponavljati dovoljno često da bi preuzeli kontrolu utakmice.
Rakow Hajduku odgovara više od SHNL ekipa
Hajduk, u svojoj 4-2-3-1 zoni, protiv momčadi koje grade s dvojicom stopera ima problem kada napadač ostane sam protiv dvojice stopera, a desetka ostane pasivna u sredini. Hajduk i tada pokušava s jednim od krila pritisnuti drugog stopera, ali to ostavlja puno veće prostore, udaljenosti i viškove.
Protivnik onda promjenama strana i dolascima na bok iza krila može lako iskoristiti prostor koji Hajduk ostavlja nakon agresivnog pomicanja prema jednoj strani. Osijek je u posljednjem prvenstvenom susretu nekoliko puta upravo tako pronalazio izlaz iz Hajdukovog presinga.
Protiv Rakowa taj je problem puno manji jer trojica stopera prirodno odgovaraju rasporedu Hajdukove prednje četvorke i principima koje je Garcia postavio u toj strukturi. Desetka ne ide u pritisak, a ovdje ni ne mora jer zadnju liniju kontroliraju krila, čija je uloga sada puno jednostavnija jer je u širokoj zoni samo jedan igrač kojeg može preuzeti bek, a ne dva zbog kojih krila ostavljaju višak.
To je glavni razlog zbog kojeg Hajduk u Poljskoj ne bi trebao imati potrebu odustajati od agresivnog pristupa samo zato što sada igra u gostima.
Igrat će najagresivniji vezni red posljednjih godina
Izostanak Pajazitija mijenja koncepciju Hajdukovog veznog reda i tjera na kompenzacije, ali one će zapravo donijeti puno toga u fazi obrane te bi Hajduk trebao istrčati s fizički moćnom sredinom, što nije slučaj već godinama.
Ako u sredini igraju Pukštas i Del Moral kao što se logično nameće, Hajduk će izgubiti dio kvalitete s loptom koju Pajaziti donosi kroz prenošenje lopte, ali će dobiti dvojicu igrača s ogromnim obrambenim kapacitetima, više duel igre i mogućnost pokrivanja većeg prostora iza prvog vala pritiska.
U situacijama kao kada je Rakow uspijevao pronaći igrača u sredini na Poljudu, Hajduk bi sada trebao imati igrače koji će moći dovoljno brzo pokriti prostor da neutraliziraju taj višak. I u Splitu je to dobro funkcioniralo do crvenog kartona, a fizički dominantniji vezni par morao bi omogućiti još veći iskorak ako Hajduk želi na taj način slomiti protivnika.
Rakow je jasna momčad
Velika razlika u odnosu na Pafos je i u tome što Rakow djeluje kao puno jasnija momčad za analizu. Ciprani su došli na Poljud povući se i (nepotrebno) braniti rezultat, a u uzvratu su pokazali potpuno drugo lice na koje se Hajduk nije uspio prilagoditi igrački. Rakow je potpuna suprotnost.
Poljaci su odmah u prvoj utakmici pritisnuli maksimalno visoko pa je teško očekivati da će u uzvratu njihova postavka biti bitno agresivnija, pogotovo s obzirom na to da je riječ o momčadi koja rijetko odstupa od svojih ideja te koja svoju priču gradi kroz kontinuitet jedne ideje. Prošle sezone su svaku utakmicu odigrali u sustavu s tri stopera, a tako nastavljaju i sad.
Hajduk treba biti agresivan, već je dokazao da ova momčad ne pruža ništa dobro kad se povuče bez namjere nametanja na sredini terena. Ako Hajduk bude agresivan i što češće bude forsirao osvojene lopte na sredini terena, sve će češće moći zbijati Poljake u 5-4-1 blok.
Upravo je u tim fazama prve utakmice izgledao najbolje jer je uspijevao dugo zadržati loptu, povezivati duge akcije dodavanja i brzo vraćati posjed. Rakow u svom bloku, za razliku od postavljenog gol-auta, tad teško izlazi prema naprijed jer mu je velik broj igrača vezan za čuvanje vlastite zadnje linije i prve zone, a Hajduk ima igrače u dobrim pozicijama za pritisak po izgubljenoj lopti.
Ne mora Hajduk iz svoje faze napada ni kreirati šanse pod svaku cijenu i ići u maksimalni rizik. Rakow se može braniti kompaktno i zatvoriti prostor, ali Hajduku je važnije da kroz posjed i pritisak zadrži utakmicu na protivničkoj polovici. Ima sve taktičke uvjete da to napravi, a u takvom okruženju se najbolje osjeća.
Utakmica bez iznenađenja
Najveća pogreška bila bi da Hajduk zbog važnosti utakmice i gostujućeg terena odustane od agresivnosti koju je pokazao na domaćem terenu. Uz ovakve utakmice se povezuje karakter, a on se, kako sad, tako i inače, iz trenerske perspektive može graditi jedino vjerom u ideju i identitet momčadi.
Nakon ovakve utakmice će se stvarno moći pričati isključivo o tome je li Hajduk igrački i mentalno dorastao ovakvoj utakmici protiv znatno iskusnijeg protivnika, koliko god to zvučalo kao floskula, zato što je Garcijin posao, bar u pripremi utakmice, poprilično jednostavan i bez iznenađenja.
Rakow je momčad koja je prije tri godine bila prvak Poljske, a prošle godine je bila neporažena u ligaškoj fazi Konferencijske lige te držala Fiorentinu u egalu u prvih 160 minuta dvomeča osmine finala.
Ipak, Hajduk je pokazao da mu može parirati. Koliko je to realno s obzirom na modernu povijest oba kluba, to je upitno, ali to je pokazatelj dobrog posla koji rade trener i sportski direktor. Ova momčad, kakva god bila, svojim je radom zaslužila najbolju priliku za ulazak u Europu u posljednjih 10 godina. Neka je iskoriste.