SLAVEN BILIĆ (57) novi je izbornik Hrvatske, čime je postao prvi povratnik u povijesti reprezentacije. Njegov prvi mandat nije bio rezultatski uspješniji od onih Zlatka Dalića i Ćire Blaževića, ali je u pamćenjima mnogih navijača ostao upamćen po pozitivnim stvarima.
Nakon tri uzastopna ispadanja u skupini, Bilić je te 2006. napravio zaokret i proveo smjenu generacije koja je, po mnogima, na Europskom prvenstvu 2008. igrala ponajbolji nogomet u svojoj povijesti. Tada je Hrvatska uzela devet bodova u skupini, a u četvrtfinalu je ispala u utakmici protiv Turske koju ne treba spominjati.
Uslijedio je neuspjeh u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010., a zatim i Europsko prvenstvo na kojem je Hrvatska ispala u skupini s dva buduća finalista, i to tek u zadnjoj minuti protiv Španjolske nakon niza spornih odluka koje su Hrvatskoj uskratile šansu za senzaciju.
Bilić je tada sam odstupio s klupe i ostavio izgrađene temelje generacije koja je godinama kasnije ostvarila najveće uspjehe u povijesti hrvatskog nogometa.
Bilić dolazi kao zamjena najuspješnijeg izbornika u povijesti Hrvatske. Zlatko Dalić je u svom mandatu na sličan način preokrenuo sudbinu reprezentacije, ne samo nogometno, već i u kontekstu atmosfere unutar Saveza koja se trovala još iz Bilićevog mandata, a svoje dno doživjela sredinom 2010-ih.
Hrvatska je s Dalićem imala jasnu kulturu momčadi koja je funkcionirala. Uz hrpu mana, Dalićev pristup reprezentaciji homogenizirao je sve ljude važne za rezultat i devet godina trpio pritiske koje nosi tako izložena funkcija, a Bilić je za nešto takvo logičan nasljednik.
Dobra atmosfera je ključna za sadašnjost i budućnost Hrvatske
Pokušaji drugačijeg pristupa atmosferi momčadi nisu urodili plodom, što se najbolje vidjelo u mandatu Nike Kovača. Kovač nije ništa lošiji trener od Bilića i Dalića, dapače, u klupskom nogometu je ostvario znatno bolje rezultate, ali njegov pristup nije uspio stvoriti reprezentaciju s kulturom kakvu je htio.
Posljednje generacije Hrvatske dokazano su bolje s izbornicima s izraženom socijalnom inteligencijom koji mogu održavati mir i dobru atmosferu u svlačionici. Senatori reprezentacije, koji će po svemu sudeći i dalje biti dio svlačionice, dokazali su da u takvom pristupu nemaju problema s motivacijom i disciplinom te nemaju potrebe za trenerom koji će to utjerivati u njih.
Isto tako, Hrvatska je jedna od reprezentacija koja najviše treba brinuti oko toga kako svoju reprezentaciju prezentira prema vani. Poruka građena oko "#family" interpretirana je na razne načine u hrvatskoj javnosti, ali je prema svijetu konstantno slala pozitivnu sliku hrvatske reprezentacije.
Hrvatska mora brinuti o tome jer joj o tome ovisi bazen igrača. Pozitivna budućnost hrvatskog nogometa uvelike ovisi o tome koliko će talentiranih igrača iz dijaspore privući u svoj sustav. Za igrače koji biraju između Hrvatske te uređenijih sustava Njemačke, Austrije i sličnih zemalja, Hrvatska mora igrati na kartu emocije i zajedništva koju prezentira u svojim uspjesima.
Bilić ima sve predispozicije da bude takav profil izbornika te je daleko najsigurniji izbor od svih prirodnih opcija. Kružio je niz imena koji nemaju potrebnog iskustva da bi se sigurno nosili sa svim pritiscima izborničke uloge ili bi im psihološki profil bio prevelika kocka u odnosu na ono što dokazano funkcionira. Neki od tih odabira bili bi odvažniji, ali Hrvatska u ovom trenutku nema razloga kockati se s receptom koji prati godinama.
Hrvatskoj se nameće jasan identitet
Bilić se na svojoj prvoj konferenciji za medije pozvao na drugo poluvrijeme utakmice protiv Portugala kao primjer načina na koji Hrvatska treba igrati, a to je jasan putokaz za dalje.
Hrvatska ne mora mijenjati puno u onome što funkcionira. Hrvatska je momčad niskog ritma i to je nešto od čega ne treba bježati jer to je nogometna kvaliteta koju je moguće dovesti do top razine. Hrvatska ima puno bolje temelje razvijati se u tome nego izgubiti se pokušavajući ganjati brzi stil nogometa s igračima koji su fizički inferiorniji od ekipa koje dominiraju u tom stilu.
Ono što će se vjerojatno promijeniti su uloge igrača. Ostaje vidjeti hoće li Luka Modrić ostati dio reprezentacije, no s njim i bez njega, logično je započeti promjenu u kojoj će on, bar na terenu, imati manju ulogu.
To će značiti da će se Petar Sučić, kao jedini motoričan i fizički dominantan veznjak na terenu, spustiti u donji dio veznog reda, dok će se pozicije desetke i krila koja ulaze u sredinu otvoriti za nova rješenja kojih Hrvatska ima dosta.
Uz stil igre, logično se nameće kostur obrane s Joškom Gvardiolom, Lukom Vuškovićem, Josip Šutalom i Josipom Stanišićem, kao i uloga devetke jer su svi napadači Hrvatske dosta slični po profilu. Glavna taktička pitanja za Bilića ostaju ta kako će posložiti strukturu u fazi obrane te kako će sakriti nedostatak širokih igrača u strukturi i elitnih opcija koje mogu raširiti igru.
Sve dodatne analize moći će se napraviti u hodu, a ovisit će dobrim dijelom i kakvim ljudima će se Bilić okružiti i kako će izbalansirati specifičan stil Hrvatske s trendovima modernog nogometa, a za to sve će doći vrijeme. U ovom trenutku, po svim izvjesnim kriterijima, Bilić je najlogičniji izbor oko kojeg navijači mogu temeljiti svoj optimizam.