Foto: hrs.hr
JEDAN OD ključnih ljudi koji je Hrvatsku vukao do polufinala Svjetskog prvenstva u Francuskoj bio je Ivan Pešić. Sjajni Riječanin u osmini finala s 11 obrana sredio je Egipćane, a protiv Španjolaca je imao jednu, ali jako važnu. Sutra protiv Norveške (20.45) njegove obrane mogle bi nam biti presudno važne, iako je na papiru treći vratar Hrvatske.
"Samo da ne bude opet onih nekih 'crnih rupa' u koje smo znali upadati i u serijama primati golove. Moramo se u tim trenucima odvojiti na više golova razlike, ali dobro. Takvi smo mi Hrvati, uvijek mora biti na gol, dva razlike i borba do kraja", rekao je Pešić uoči utakmice s Norveškom.
No utakmice s Egiptom, Španjolskom i Norveškom dječja su igra u usporedbi s onim što je Ivan Pešić preživio. Prije sedam godina dobio je najveću utakmicu, onu životnu, nakon što su njega i suigrače iz Veszprema napali huligani.
Ivan, Rumunj Marian Cozma i Srbin Žarko Šešum bili su u noćnom izlasku u gradu Balatonfuredu, kad ih je ispred noćnog kluba napala skupina od 30-ak muškaraca. Cozmu su nekoliko puta izboli, a Ivan mu je pritekao u pomoć.
"Nastradao sam ni kriv ni dužan, samo sam želio pomoći. Sagnuo sam se prema njemu i dobio nož u leđa", prisjeća se Ivan te kobne noći.
Cozma je od teških ozljeda preminuo, a Ivan je završio u bolnici s teškim ozljedama bubrega koji mu je kasnije odstranjen.
"Kad sam saznao da sam ostao bez bubrega, prvo sam pomislio na našeg Ivana Klasnića. Zahvaljujem mu što mi je ponudio pomoć", rekao je Pešić, kojeg je ipak najviše dirnula gesta Cozmina oca Petrea.
Samo nekoliko dana nakon tragedije posjetio ga je u bolnici i zahvalio mu se što je pokušao pomoći njegovu sinu. Petre mu je ponudio i vlastiti bubreg.