LUKA JOVIĆ, barem tako pouzdani izvori tvrde, pred potpisom je za madridski Real. Ostvarenje svačijeg dječačkog sna i posao iz snova ipak u sebi krije brojne zamke. Kako za Jovića, tako i za Real.
Kako će izgledati Real?
Prije svega, mi možemo tek nagađati kako će Real izgledati iduće sezone. Ono što je sigurno je da mu slijedi veliki remont, ali čak i najavljene promjene Florentino Perez stigne dodatno pojačati s dva pojačanja u posljednjim sekundama prijelaznog roka. Svježa krv Realu je neophodna, ali ona ujedno znači i sasvim novi sustav igre. Koji će možda savršeno odgovarati Joviću, a možda i neće. Ako netko smatra da se prelaskom u jači klub, među bolje suigrače, automatski poboljšava nečiji učinak, neka samo pogleda razliku između Lukakua u Evertonu i Unitedu. Ili Andre Gomesa u Barceloni u odnosu na Everton i Valenciju. Sasvim je sigurno da će Real ciljati barem jednog "teškaša", najvjerojatnije Edena Hazarda, koji će postati fokus Realove igre u napadu. To u pravilu znači da će sve biti podređeno baš toj figuri, a ostatak ekipe će se morati prilagoditi. Hazard u pravilu dobro funkcionira s korpulentnim centarforima koji imaju moć navući obranu i osigurati mu igru u izolaciji. S tog aspekta čini se sasvim logična i ispravna odluka dovesti Jovića na tu poziciju. Ali tu se kriju barem dva velika problema.
Benzema kao prvi Jovićev izazov
Karim Benzema zasad je najveća, pa vjerojatno i jedina Jovićeva konkurencija. Benzema je ušao u legendu kao jedan od najuspješnijih Realovih igrača u povijesti, a njegove sposobnosti kreacije u zadnjoj trećini terena uvijek su ostale u sjeni njegovog golgeterskog učinka i u tom segmentu je i dalje izrazito bolji igrač od Jovića. Jović je paker, igrač koji teško sebi stvara "priliku za šut", a sposobnost proigravanja suigrača u završnici akcije nije trenutno ni blizu onome što nudi Francuz. Često se može čuti ili pročitati kako je Jović bolji fit za Benzemu jer puno bolje koristi šanse u kojima se nađe, te da im treba napadač koji je veći bulldog i borac od Francuza koji nekad djeluje nevjerojatno beskrvno. Međutim, brojke takav zaključak demantiraju.
Benzema, iako okarakteriziran kao čovjek koji mnogo promašuje, zapravo ima visoku konverziju. Čak 25% svojih udaraca pretvara u golove, dok Jović to čini u 22% prilika. Ključna razlika u mogućnosti pomaganja u gradnji igre vidljiva je i u razliku u točnosti pasa (83% naspram 70%), kao i ključnih dodavanja (47 naspram 27). Pritom treba i takve brojke staviti u ispravan kontekst - Benzema ipak igra u dominantnijoj ekipi koja češće dolazi u zadnju trećinu terena gdje ima više opcija, pa je bolje brojke jedino logični i očekivati.
Ono što je vjerojatno najčudniji podatak za "golo oko" je taj da su u duelu podjednako dobri igrači, iako Jović slovi kao sidrun koji u igri dominira pretežito snagom. Nakon svega ovog, treba znati i kako je Joviću učinak bitno dignuo Frankfurtov stil igre. Komoditet da vreba u šesnaestercu i oko njega nije nešto na što će moći računati u Real Madridu.
Jednostavno, morat će igri dati dodatnu vrijednost, neće moći samo naplaćivati težak trud kreativnijih ili driblerski moćnijih igrača što čini u Eintrachtu, gdje profitira od viška koji na nepostavljenu obranu rade Rebić, Kostić i posebno Haller. Dapače, ozljedom Hallera bitno je opala igra cijele momčadi, kao i Jovićeve partije. Biti Benzemi eventualna zamjena nije nikakva sramota i uvijek se otvara mogućnost da bolje "klikne" u novom Realu ili da iskoristi slabu formu Francuza i preuzme mu poziciju u ekipi. Ali ako nas je nešto povijest naučila, to je da je izrazito opasno mladom igraču čekati priliku, a kamoli malo igrati ili uopće ne igrati.
"Tko nakon ili umjesto Benzeme" kao drugi Jovićev izazov
U slučaju da Benzema ovog ljeta napusti Real Madrid, Jovićev put do prve ekipe bit će puno lakši. Ali put do potpunog dokazivanja bit će puno teži. Skupo pojačanje morat će pred nestrpljivom madridskom publikom nadomjestiti Benzemin kreacijski i golgeterski učinak, a pitanje je koliko je to sposoban u sistemu koji je orijentiran na sasvim druge figure. Ukratko, Benzema je igrač koji može individualno stvoriti višak i napraviti razliku, Jović to još uvijek nije - on je "tek" vrhunski sistemski igrač. I zamijeniti prvi tip igrača drugim i očekivati jednake stvari može biti jako opasno. Paco Alcacer je pokazao u Valenciji i Dortmundu da može biti odličan golgeter. Ali je osjetio bolnu razliku između toga što se od njega očekivalo na Mestalli i što se od njega očekivalo na Camp Nou. Jednostavno, nije posjedovao set vještina adekvatan za klub takve razine i brzo je izgorio.
Postoji velika opasnost da se Joviću dogodi isto i dojam je da je preskočio barem jednu stepenicu u karijeri. Poziv Real Madrida se ne odbija i možda je naivno tražiti od igrača da prihvati manju lovu u manje glamuroznom klubu jer mu je to u ovom trenutku u karijeri logičnije, ali nigdje vas "flop" toliko ne obilježi koliko onaj na najjačoj sceni. Jović je veliki potencijal za sjajnog sistemskog igrača koji u pravom kontekstu može dati puno. Ali ako se ne posloži jako puno kockica, veličina scene i nerealna očekivanja s obzirom na ovosezonski bljesak mogle bi ga skupo koštati.