HRVATSKA vaterpolo reprezentacija u nezaboravnom je finalu pred svojom publikom svladala Italiju i prvi put u povijesti uzela naslov europskog prvaka. Velike zasluge ima u tome izbornik Ratko Rudić koji je preuzeo momčad 2005. i od tada je Hrvatskoj donio šest medalja: zlato sa Svjetskog prvenstva u Melbourneu 2007., broncu s istog natjecanja u Rimu 2009., srebro i broncu sa Svjetske lige 2009. i 2010., srebrom sa Svjetskog kupa iz Rumunjske ove godine i na koncu zlatom iz Zagreba. Stoga je prilika da pregledamo kako je Hrvatska izgledala u Rudićevoj eri na tri najveća natjecanja - Svjetskom prvenstvu, Europskom prvenstvu i Olipijskim igrama.
Rudićeva era počela je četvrtim mjestom na Svjetskom prvenstvu 2005. u Kanadi. Tada smo završili na četvrtom mjestu. U skupini smo poraženi od Mađarske i završili na drugom mjestu. Nakon toga su Rudićevi izabranici svladali Ruse, no onda su u polufinalu poraženi od Srbije i Crne Gore s 5:4. U borbi za treće mjesto porazila nas je Grčka 11:10.
Za Hrvatsku su tada igrali: Srdan Antonijević, Miho Bošković, Damir Burić, Andro Bušlje, Teo Đogaš, Nikola Franković, Igor Hinić, Andrija Komadina, Josip Pavić, Boris Pavlović, Tomislav Primorac, Goran Volarević i Tihomil Vranješ.
EP 2006. u Beogradu - sedmo mjesto
2006. na Europskom prvenstvu smo prošli najgore, s tek sedmim mjestom. Skupinu smo završili pretposljednji ispred Slovenije, dok su od nas bili bolji Njemačka, Grčka, Italija i Mađarska. Tada smo dvije utakmice izgubili (Italija i Mađarska), dvije remizirali (Grčka i Njemačka) i jednu dobili (Slovenija). U kasnijem razigravanju smo svladali Slovačku i Rusiju i osvojili sedmo mjesto.
Za Hrvatsku su tada igrali: Srđan Antonijević, Miho Bošković, Damir Burić, Andro Bušlje, Teo Đogaš, Maro Joković, Pavo Marković, Petar Muslim, Josip Pavić , Boris Pavlović, Danijel Premuš, Anđelo Šetka, Ratko Štritof, Goran Volarević i Tihomil Vranješ.
SP 2007. u Melbourneu - zlatna medalja
Najveći uspjeh došao je 2007. na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu. Skupinu s SAD-om, Australijom i Južnoafričkom Republikom smo položili s odlčnim, šest bodova u tri utakmice. Prvo mjesto nam je donijelo izravno četvrtfinale gdje smo dočekali Ruse koji su u doigravanju svladali Kanadu. I taj su test Rudićevi izabranici svladali više nego uspješno, s 13:3.
Polufinale je donijelo pravi test, reprezentaciju Srbije. Na krilima Boškovića koji je zabio tri gola svladali smo Srbe 10:7 i izborili finale SP-a protiv Mađarske. Naši su vaterpolisti samo pet minuta prije kraja u finalu gubili 7:5, no preko Đogaša i Jokovića su osigurali produžetke. U prvom produžetku Marković je zabio za 8:7, no deset sekundi prije kraja Mađari izjednačuju. U druge tri minute, Pavo Marković je zabio jedini gol i Hrvatska je s 9:8 postala prvak svijeta što su rijetki očekivali prije turnira.
Za Hrvatsku su tada igrali: Samir Barač, Miho Bošković, Damir Burić, Andro Bušlje, Teo Đogaš, Igor Hinić, Maro Joković, Aljoša Kunac, Pavo Marković, Josip Pavić, Mile Smodlaka, Frano Vićan i Zdeslav Vrdoljak.
EP 2008. u Malagi - četvrto mjesto
Nakon toga je stiglo Europsko prvenstvo 2008. u Španjolskoj na kojem smo osvojili drvenu medalju. U skupini s Crnom Gorom, Mađarskom, Španjolskom, Grčkom i Slovačkom bili smo treći uz tri pobjede, remi i poraz pa smo morali igrati četvrtfinale. Tu smo svladali Italiju s 8:7. Polufinale nam je donijelo Crnu Goru koju smo u skupini dobili 7:6. U polufinalu nismo ponovili tu igru i Crnogorci, kasniji prvaci, su sa 9:7 prošli dalje. U borbi za treće mjesto poraženi smo od Mađara. Nakon produžetaka je završilo 15:14.
Za Hrvatsku su tada igrali: Frano Vićan, Damir Burić, Andro Bušlje, Zdeslav Vrdoljak, Aljoša Kunac, Maro Joković, Mile Smodlaka, Teo Đogaš, Pavo Marković, Samir Barač, Igor Hinić, Miho Bošković i Sandro Sukno.
Olimpijske igre 2008. u Pekingu - šesto mjesto
Nakon osvojenog zlata u Zagrebu, igrači i stručni stožer najavili su medalju na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. Na onima u Pekingu 2008. završili smo na šestom mjestu. Igranje u skupini smo okončali na drugom mjestu, svladali Srbiju, Njemačku, Italiju i Kinu, a izgubli od SAD-a. No, nakon toga smo zapeli već u četvrtfinalu gdje nas je svladala Crna Gora sa 7:6. Nakon toga smo u borbi za peto mjesto poraženi od Španjolske 11:9.
Za Hrvatsku su tada igrali: Maro Joković, Teo Đogaš, Pavo Marković, Josip Pavić, Mile Smodlaka, Andro Bušlje, Zdeslav Vrdoljak, Samir Barač, Aljoša Kunac, Igor Hinić, Miho Bošković, Damir Burić i Frano Vićan.
SP 2009. u Rimu - bronca
Skupinu i na sljedećem Svjetskom prvenstvu u Rimu prošli smo s tri pobjede. Prvo je pao Brazil, zatim Crna Gora pa Kina. Četvrtfinale nam je donijelo Rumunje koje smo dobili 7:5, a polufinale Srbe, kao i na prošlom SP-u. Srbi su nam se osvetili za poraz u Melbourneu i slavili s 12:11. Ipak, Rudićevi izabranici su se pribrali i u borbi za četvrto mjesto svladali SAD. Barač i Obradović su u toj utakmici zabili po dva gola.
Za Hrvatsku su tada igrali: Josip Pavić, Ivo Brzica, Igor Hinić, Nikša Dobud, Damir Burić, Andro Bušlje, Ivan Buljubašić, Srđan Antonijević, Frano Karač, Samir Barač, Sandro Sukno, Miho Bošković i Paulo Obradović
EP 2010. u Zagrebu - zlato
Barakude su porazom od Crne Gore otvorile Europsko prvenstvo, branitelji naslova su na otvaranju slavili 11:9. Uslijedila je zatim rutinska pobjeda nad slabašnim Turcima, a onda Rumunjska. Nije sve bilo idealno, ali smo dobili 13:7. Nakon toga su pali Španjolci sa 8:6, a sljedeći na redu su bili Talijani.
Crnogorci su prije toga kiskali protiv Rumunja pa je Barakudama trebala bilo kakva pobjeda za prvo mjesto. I ostvarili su je - 8:5. Vodeće mjesto u skupini direktno nas je odvelo u polufinale gdje smo dočekali Srbiju. Nezaboravno polufinale ispred pet tisuća ljudi, Boškovićev peterac pet sekundi prije kraja i Pavićeva obrana nakon toga treći put u povijesti su nam osigurali finale Eura. I onda finale u nezaboravnoj atmosferi pred pet tisuća ljudi. Talijani ni u drugoj utakmici nisu imali šanse, završilo je 7:3 i slavlje Hrvatske pred svojom publikom je moglo početi.
Za Hrvatsku su u Zagrebu igrali: Josip Pavić, Maro Joković, Igor Hinić, Nikša Dobud, Damir Burić, Andro Bušlje, Ivan Buljubašić, Petar Muslim, Frano Karač, Samir Barač, Sandro Sukno, Miho Bošković i Paulo Obradović.