NA današnji dan prije točno 17 godina na Maksimiru su igrali izuzetno bitnu utakmicu kvalifikacija za Euro u Portugalu Hrvatska i Belgija.
Hrvatska vođena Ottom Barićem nije dobro stajala uoči te utakmice. Mršavi domaći remi (0:0) sa slabašnom Estonijom u Osijeku i težak poraz u Sofiji (0:2) bili su jasan pokazatelj da u Barićevoj Hrvatskoj puno toga ne štima. Her Otto je promijenio reprezentaciju, preostali brončani senatori iz Francuske su se oprostili nakon SP-a u Japanu i Južnoj Koreji, a Barić je morao početi od nule.
Vuliću ga preporučili Makélélé, Desailly i Karembeu
Zezali su ga da je igrao sa sedam stopera, da su mu igru kreirali klasični defenzivci, no pravi problem je ležao u napadu. Barić nije imao vrhunskog napadača. Iskusni strateg znao je da nešto mora napraviti i poslušao je savjet Zorana Vulića koji mu je savjetovao da pozove stanovitog Dadu Pršu, koji se baš tih dana polako probijao u prvoj momčadi Monaca.
''Kako sam igrao godinama u Francuskoj, navikao sam se na njihov nogomet. Baš sam ga volio i koristio sam svaku priliku da gledam utakmice njihovog prvenstva. Tada sam primijetio jednog visokog mladića koji mi je odmah upao u oko. S druge strane, u Francuskoj sam imao puno prijatelja poput Makéléléa, Desaillyja i Karembeua kojima sam bio kapetan u Nantesu. Oni su mi također pričali o Prši i hvalili ga. U Splitu se tada održavao Trofej Marjan, sjećam se da su igrali Poljska, Hajduk i Hrvatska. Tada sam izborniku Bariću predložio Pršu, a on je to odmah prihvatio. Pokojni Vlatko Marković odmah je stupio u kontakt s Pršom i sve dalje je povijest'', priča nam Zoran Vulić.
Pršo nije bio mlad igrač, kad je dobio poziv, na leđima je imao skoro 29 godina, no Bariću je pod hitno trebao netko tko će znati zabiti gol.
Debi za povijest
Pozvao je mladića iz Ravnih Kotara, dao mu je priliku da starta u prvih 11, a ovaj mu je zahvalio na najbolji mogući način: prekrasnim udarcem glavom zakucao je za 2:0. Bio je to debi iz snova. Nije Pršo samo zabio. Uništavao je obranu Belgije cijelu utakmicu, mrcvario je braniče, otvarao prostor suigračima. Hrvatska je slavila 4:0, a Dado Pršo svojim ratničkim stilom igre postao je idol navijača.
Hrvatska je zbog boljeg međusobnog omjera od Belgije (gostujući 1:2 poraz) bila druga u skupini Bugarske i priliku za plasman u Portugal tražila je preko Slovenije. Slovenci su šokirali Maksimir u prvoj utakmici kad su izvukli 1:1, a u uzvratu u Ljubljani kod 0:0 u 59. minuti crveni karton dobio je Igor Tudor. Slovenci su s igračem više na domaćem terenu trebali samo sačuvati svoju mrežu čistom i plasirali bi se na Euro. Nisu izdržali. Samo dvije minute kasnije Tomo Šokota sjajno je proigrao Pršu, a Braveheart hrvatske reprezentacije zabio je najvažniji gol u karijeri.
Hrvatska je otišla na Euro, bila je treća u jakoj skupini iza Francuske i Engleske (ispred Švicarske), a Pršo je protiv aktualnog prvaka Europe Francuske u remiju 2:2 zabio prekrasan volej.
Na 29. rođendan zabio četiri gola u Ligi prvaka
Par mjeseci kasnije Pršo se upisao u povijest Lige prvaka, kad je u spektakularnoj utakmici protiv Deportiva zabio čak četiri gola u pobjedi Monaca 8:3. To je ostvario na svoj 29. rođendan. Momčad iz Kneževine vodio je do najvećeg rezultata u povijesti kluba, do finala Lige prvaka. Mourinhov Porto je bio jači.
Pršo je otišao u Rangers, istog trenutka je postao idol navijača jer je igrao škotski, beskompromisno, sa srcem, a za reprezentaciju je zadnji susret odigrao u Stuttgartu 22. lipnja 2006. Hrvatska je trebala pobjedu protiv Australije kako bi se plasirala u nokaut-fazu SP-a. Završilo je 2:2. Pršo, kojem su koljena bila u katastrofalnom stanju, odigrao je svih 90 minuta. Dao je sve za pobjedu. Nije prošlo. Godinu dana kasnije, s 33 godine, završio je karijeru. Neobičnu, kratku, ali čarobnu.
Nitko nikad u tako kratko vrijeme nije osvojio hrvatske navijače kao on.
Dado Pršo, Braveheart hrvatskog nogometa.