HRVATSKA je otvorila Ligu nacija i drugi mandat Slavena Bilića pobjedom protiv Češke u Pragu rezultatom 2:1. Igrači koji su se napadački najviše istaknuli bili su "senatori" hrvatske reprezentacije, a među njima je bio i Mateo Kovačić.

Veznjak Manchester Cityja dominirao je driblingom kroz sredinu, probijanjem linija s loptom u nogama i donošenjem novih načina za stvaranje šansi. "Kovačić je krilni igrač u sredini terena, takvog nema na svijetu, ne postoji igrač kojeg on ne može proći", rekao je o njemu Slaven Bilić nakon utakmice.

To jest vrijednost Matea Kovačića u ovoj reprezentaciji i njega kao igrača općenito. Takav opis objašnjava i zašto je Kovačića kroz karijeru bilo teško smjestiti u klasične vezne uloge. Njegova najveća kvaliteta traži slobodu, a momčad oko njega mora znati što napraviti s prostorom koji ta sloboda ostavlja.

Unatoč očekivanjima koja su mu se nametala kao mladom igraču, nikad nije bilo realno da postane igrač poput Modrića koji kontrolira utakmicu i dirigira dodavanjima. Poseban tip igrača uvijek je bio zato što može primiti loptu u sredini, izdržati protivnički pritisak i sam probiti liniju bez većih problema.

Kovačić ima veliki potencijal pod Bilićem

Rani znakovi Bilićeve Hrvatske pokazuju da momčad želi igrati kroz sredinu, stvarati dodatne brojke pridodavanjem krilnih igrača prema sredini, naglašavati višak nad protivničkim veznim redom i kratkim kombinacijama dolaziti u prostore između linija.

Kovačićeva vrijednost tu može doći do izražaja u situacijama u kojima Hrvatska uspije stvoriti višak. Njegova volja za povlačenjem lopte prema naprijed može iskoristiti otvoren prostor protiv obrane igrač na igrača, a može i dodatno navući protivnika te tako otvoriti prostor negdje drugdje. To je dodatna dimenzija koju Hrvatskoj malo koji drugi veznjak može ponuditi.

Vezni red Hrvatske u tom je kontekstu stvarno bogat rješenjima. Povratak Baturine donijet će igrača koji se puno više nudi između linija od nekoga poput Franje Ivanovića te će dodatno naglasiti kombinacije i izvlačenja prema lopti kroz koje se može otvoriti prostor za Kovačićeve driblinge.

O ostalim rješenjima, od Modrića do raznovrsnosti profila na poziciji prednjeg veznog, ne treba ni govoriti. Hrvatska se tu može prilagoditi različitim stanjima utakmice, ali ono što daje Kovačić treba joj biti jedna od primarnih opcija. Njegove kvalitete jako je teško nadomjestiti jer je riječ o specifičnom profilu kojem se donekle treba prilagoditi, a koji može biti znatno manje koristan ako mu okolnosti ne odgovaraju.

Nikad nije bio nositelj u klubu jer nikad nije bio klasični veznjak

Takva je priča cijele karijere Matea Kovačića. Imao je vrhunsku klupsku karijeru u kojoj je igrao u najvećim klubovima svijeta, ali ni u jednom se nije nametnuo kao prva opcija koja će nositi vezni red i kao igrač oko kojeg se taj vezni red u temelju gradi.

Razlog za to nikad nije bio manjak kvalitete, dapače, već tip kvalitete. U Real Madridu kontrolu veznog reda nosili su Modrić i Toni Kroos, u Manchester Cityju Rodri, dok je Chelsea imao igrače poput Jorginha i N'Gola Kantea u tandemu. Kovačić je u svim tim momčadima imao veliku vrijednost, ali nikako onu oko koje se mogla organizirati cijela veza.

Malo je igrača koji su toliko godina proveli na toj razini, a da su sličnog profila kao Kovačić. Nije obrambeni razbijač poput Casemira, nije organizator poput Modrića ili Kroosa, niti je ikad bio majstor završnice i posljednje lopte poput Kevina De Bruynea.

Igrač je koji konvencionalnom tipu veznog reda nije uvijek donosio onoliko koliko bi se iz njegova talenta očekivalo jer je imao mane koje mu nisu dopuštale da se potpuno uklopi u neku od standardnih uloga. U drugačijim situacijama mogao je pokazati koliko se radi o jednom od najtalentiranijih veznjaka svoje generacije.

Mogu li Kovačić i Modrić zajedno?

Njegova najveća kvaliteta, nošenje lopte prema naprijed kroz sredinu, ujedno može stvoriti problem ravnoteže u momčadi, pogotovo u reprezentaciji Hrvatske, gdje uloge zadnjih veznih igraju on i Luka Modrić, dva igrača genijalna u izlasku iz pritiska na različite načine.

Međutim, nijedan od njih nije obrambeni osigurač koji može pozicijski i fizički pokrivati taj prostor u kontinuitetu, a da pritom ne izgubi veliki dio svog doprinosa i mogućnosti da izrazi najbolje kvalitete.

Kovačićeva najveća kvaliteta traži određene prilagodbe. Kada napusti svoju poziciju i s loptom napadne prostor, netko iza njega mora sačuvati strukturu. Isto vrijedi kada Modrić dobije slobodu da se pomiče prema lopti i sam određuje odakle će graditi napad.

Brozović je godinama bio igrač koji je na elitnoj razini rješavao taj problem. Bio je sve što im je trebalo, pokrivao je ogroman prostor, ostajao kao odgovoran igrač koji brani i odgađa tranzicije, a istovremeno je bio više nego dovoljno dobar u kombinaciji da pomaže Modriću i Kovačiću te ih rastereti u zadaćama u kojima su najbolji.

Petar Sučić trenutno je najlogičniji kandidat jer svojim fizičkim i mentalnim kvalitetama najviše podsjeća na Brozovića od svih igrača u trenutnom kadru. Tek treba vidjeti hoće li profilno evoluirati u igrača poput Brozovića i taktički sazreti dovoljno da u takvoj ulozi bude na elitnoj razini kakvu njegov talent dopušta, ali od svih trenutnih opcija ima najviše fizičkih preduvjeta da dugoročno postane igrač koji će takav problem rješavati.

U tom kontekstu, za dugoročnu održivost ove ideje trebat će postaviti pitanje mogu li Kovačić i Modrić te uloge odrađivati zajedno ako Bilić planira da obojica istovremeno budu na terenu.

Češka nije pretjerano zahtjevan protivnik u odnosu na razinu suparnika na koju je Hrvatska navikla posljednjih godina, pa nije ni mogla dovoljno često napadati obrambene manjkavosti hrvatskog veznog reda kao što bi to radile momčadi poput Engleske ili Španjolske.

Idealne mogu biti kombinacije u kojima Modrić počinje utakmicu i kontrolira ritam, a Kovačić u nekom trenutku ulazi umjesto njega i donosi energiju kroz dribling u sredini. U drugom tipu utakmice može biti obrnuto. Kovačić može početi kao igrač koji će probijanjem linija stvarati prednost, a Modrić ga zamijeniti u posljednjih pola sata kao netko tko će smiriti utakmicu.

To je važno zbog taktičkih potreba, ali i fizičkog stanja obojice, s obzirom na to da je riječ o 41-godišnjem Modriću i 32-godišnjem Kovačiću, koji se kroz karijeru često mučio s ozljedama.

Krilo u sredini. Sa svim vrlinama i manama

Vraćajući se na Bilićevu rečenicu da je "Kovačić krilni igrač u sredini terena", ona se može interpretirati na više načina. Prije svega kao pohvala, kako je i bila zamišljena, ali i kao upozorenje na ono što njegova uloga zahtijeva. Krila su igrači kojima treba sloboda jer mogu napraviti ogromnu prevagu, a istovremeno ta sloboda može koštati momčad. Takav je i Kovačić, samo na još riskantnijoj poziciji.

Ako Bilić od njega želi ovakve predstave dobivati u kontinuitetu, mora pogoditi balans između slobode koja Kovačiću treba i sigurnosti koju ostatak momčadi mora zadržati. Inače će ili izgubiti velik dio onoga što Kovačića čini posebnim ili će otvoriti probleme koje protiv jačih reprezentacija neće biti tako lako sakriti.