AUSTRALIAN OPEN je, od sva četiri Grand Slam turnira, posljednji osnovan; dok su preostala tri svoju dugu tradiciju započela još u 19. stoljeću, turnir u Australiji prvi put je održan 1905. godine.
Australian Open je prvi Grand Slam na čijem je središnjem terenu napravljen pokretni krov. Ujedno, to je i jedini Grand Slam koji se igrao u dvije države – Australiji i Novom Zelandu.
Mnogo zanimljivih finala do sada je odigrano, a portal Sportskeeda je izdvojio pet najvećih.
#5 John Newcombe – Jimmy Connors (1975.)
Jimmy Connors, 22-godišnji Amerikanac, dominirao je muškim terenima tijekom 1974. godine kada je pobijedio u 99 od 103 meča koja je odigrao, pobijedivši i na tri Grand Slama. Činilo se da će svoju dominaciju nastaviti i 1975.
John Newcombe, Australac, osam godina stariji od Connorsa, bio je odlučan postati prvak, ali je do finala imao veoma težak put.
Nakon što je Newcombe osvojio prvi set, Connors je dobio drugi i izgledalo je da se nalazi u odličnom ritmu. U trećem setu Connors je servirao pri rezultatu 2:3, a suci su u tri boda uzastopno donijeli dosta diskutabilne odluke, zahvaljujući kojima je Connors stigao do prednosti 40:15. Publika je burno reagirala i negodovala, Connors je izgubio koncentraciju, a ubrzo i svoj servis gem. Newcombe je taj set dobio, kao i četvrti u tie-breaku i tako je pred svojim navijačima osvojio trofej.
#4 Mats Wilander – Pat Cash (1988.)
Domaći tenisač i ljubimac publike Pat Cash u finalu 1988. je čekao Matsa Wilandera. Ovaj duel bio je apsolutna poslastica za ljubitelje tenisa, a trajao je četiri sata i 24 minute prije nego što je Wilander konačno stigao do pobjede poslije pet odigranih setova.
Wilander je bio siguran, osvojio je prvi set i u drugom je poveo 4:1, a onda se nebo otvorilo. Kiša je omogućila Cashu da se sabere i, kada je meč nastavljen, na terenu je izgledao dosta bolje - uspio je osvojiti drugi set poslije tie-breaka, a zatim i treći. Međutim, novi prekid zbog kiše ovaj put pomogao je Wilanderu. Meč je otišao u peti set, a treći nositelj Wilander ostao je pribran i osvojio je turnir, usprkos bučnoj reakciji publike svaki put kada bi napravio neiznuđenu grešku.
#3 Roger Federer – Rafael Nadal (2017.)
Jedno od finala koje će se uvijek pamtiti svakako je ono iz 2017. godine. U reprizi finala iz 2009. godine ponovo su se sastali Federer i Nadal, ovoga puta obojica zagazivši u tridesete. Obojici tenisača 2016. godina gotovo da je bila za zaborav i prepustili su dominaciju Novaku Đokoviću i Andyju Murrayu. Federer je na Australian Open stigao kao 17. nositelj, a Nadal kao deveti.
Obojica su, također, imali veoma težak put do finala. Federer je morao eliminirati Keija Nishikorija i Stana Wawrinku u mečevima koji su igrani u pet setova. Nadal je spašavao brojne break i set lopte protiv Bugarina Grigora Dimitrova u polufinalu.
Na kraju, Roger je slavio u još jednom meču koji je igran u pet setova, a trajao je tri sata i 37 minuta. Tako je postao prvi čovjek koji je osvojio pet ili više Grand Slam trofeja na tri od četiri Grand Slam natjecanja. Federer je u petom setu morao zatražiti i medicinski time-out i suočavao se s brake loptama, ali na kraju je uspio doći do svoje 18. Grand Slam titule.
#2 Rafael Nadal – Roger Federer (2009.)
Finale Australian Opena 2009. godine predstavljalo je duel dva najbolje rangirana igrača na svijetu, i reprizu Wimbledonskog finala iz 2008. godine. Repriza je, ipak, ostala u znatno boljem sjećanju Španjolca i njegovih navijača.
Meč se neće toliko pamtiti po samim događajima na terenu (iako se igralo pet setova), već po događaju koji je uslijedio poslije. Naime, Federer se na dodjeli trofeja "slomio".
"Bože, ubija me", rekao je Federer dok je pokušavao održati govor poslije meča, a Nadal mu je pružio vrlo utješne i prijateljske riječi kojima je pokazao veličinu.
#1 Novak Đoković – Rafael Nadal (2012.)
Finale Australian Opena iz 2012. godine mnogi ljubitelji tenisa smatraju najvećim koje je ikada odigrano na nekom Grand Slamu.
Bilo je to najduže finale ikada, finale koje je zamalo ušlo u sedmi sat - trajalo je 5 sati i 53 minuta. Đoković je na kraju trijumfirao u pet setova i tako je osvojio svoju treću titulu u Australiji. Malo je reći da su nijanse odlučivale, ali samo jedan od dvojice gladijatora mogao je pobijediti.
Španjolac je na konferenciji za tisak poslije meča rekao da je doživio najteži poraz u karijeri u, paradoksalno, najboljem meču u karijeri koji je ikada odigrao. Neki njegovi forehandi bili su spektakularni i milimetarski precizni, napravljeni iz nevjerojatno teških pozicija i kutova terena do kojih čak ni kamera nije mogla doprijeti.
"Ispunjen sam radošću", rekao je Đoković. "Ali mislim da i dalje nisam svjestan što se dogodilo."
I upravo je rezime cijelog finala stao u ovu rečenicu. U povijesti tenisa ne postoji meč u kojem su obojica tenisača više zaslužila pobjedu od ovog.