Foto: Hina
ZDRAVKO MAMIĆ nikada nije skrivao svoja prijateljstva i veze sa Srbijom, a u susjednim zemljama oduvijek je imao više fanova nego u gradu kojeg zove svojim.
"Eh, da nam je Zdravko Mamić", piše Blic da tako misle mnogi navijači u Srbiji gdje mu se dive zbog "sposobnosti i moći da napravi novac i stvori veliki klub".
Kako to da je popularniji i cijenjeniji u Srbiji nego u Hrvatskoj?
"Stoji s jedne strane žal i tuga, a s druge strane komplimenti što je moj rad više prepoznat u drugim sredinama nego u Hrvatskoj. Gdje god da se pojavim - bilo u Srbiji, BiH, Sloveniji ili bilo gdje u Europi, dobivao sam samo komplimente za ono što radim u Dinamu. Očito se radi o nekoj ljubomori, zavisti, ne znam kako bih drugačije to objasnio".
Pričao je o svojim počecima: "Nedavno sam radio rezime života i mogu da budem jako ponosan na sve što sam napravio. Kada bih se vratio još unazad, bila je to sofisticirana prodaja "levisica", stiropora i novina na stadionu. Bilo je tu i ranijih početaka tog biznisa. Sve što sam stekao u životu, stekao sam - sam. Nisam imao podršku bogatih roditelja ili stranke. Zaista sam sve stvorio sa svojih deset prstiju, bez ičije pomoći. Naravno da je tu bilo dobrih ljudi koji su mi bili pri ruci, ali sam se isključivo probijao sam".
Na pitanje bi li prihvatio voditi Partizan ili Crvenu zvezdu, kao što sada vodi Dinamo, rekao je: "Inače s tim ne bih imao nikakvih problema, zašto ne? Međutim, mislim da se moj kraj u nogometu bliži jer sam umoran. Vodit ću Dinamo dok budem mogao, a o drugim klubovima i ne razmišljam. Imao sam dosta ponuda i iz inozemstva, nudili su mi da kupe klub i da mi daju 50 posto vlasništva. Nisam otišao jer volim Dinamo i Zagreb. Tu sam, ne bih mijenjao sredinu".
Živjeli ste i radili šest godina u Zaječaru? Dobro ste upoznali Srbe i Srbiju?
"Moja iskustva su sjajna, stalno sam povezivan sa Srbijom - sa klubovima, institucijama. Sjećam se da je “Simpo” iz Vranja bila jedna od najvećih firmi nameštaja u Srbiji, a ja sam tada proizvodio ivericu na prostoru bivše Jugoslavije. Sreli smo se poslije rata u Zagrebu kad su oni dobivali ivericu na časnu riječ. Kada bi oni to prodali, platili bi nam, a onda bismo im mi davali novu ivericu na časnu riječ. Sjećam se jednog mog direktora iz Zaječara koji je također ušao u biznis na časnu riječ. Kada se sve sabere, moja iskustva su odlična. Vi u Srbiji imate duha, veseli ste i duhoviti. Nikad nisam dozvolio da neki ružni događaji promijene sliku o Srbiji".