CHET HOLMGREN drugi je put ove sezone osvojio nagradu za rookieja mjeseca u Zapadnoj konferenciji NBA lige ispred Victora Wembanyame. Ali dok dva tanašna tornja privlače sve reflektore kao najatraktivniji i najuzbudljiviji novaci u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta, u njihovoj impozantnoj sjeni te je dvije nagrade na Istoku osvojio puno manje razvikani Jaime Jaquez Jr.
Za razliku od 216 cm visokog Cheta i osam centimetara višeg francuskog čuda, koji su u protekle dvije godine u NBA ligu ušli s golemom pompom, Jaquez je bio tek 18. izbor ovogodišnjeg drafta, a već nakon dva mjeseca sezone iskristalizirao se kao treći najbolji rookie ove sezone. Nimalo slučajno, 22-godišnjak meksičkog podrijetla zablistao je u Miami Heatu, koji godinama potpune ili poluanonimce pretvara u vrlo vrijedne kotačiće stroja koji svako toliko dogura sve do velikog finala.
U prve 34 utakmice svoje profesionalne karijere taj krilni igrač u prosjeku za 30 minuta postiže 13.8 poena, 3.8 skokova i 2.7 asistencija uz efikasnih 50.4% šuta iz igre. Drugoizabrani Brandon Miller ima nešto veću minutažu (31.3) i malo bolji prosjek poena (14.9), ali u očajnim Charlotte Hornetsima u kojima je puno više u hijerarhiji nego Jaquez u momčadi koja je lani igrala finale, a sad je s omjerom 20-14 na visokom četvrtome mjestu Istoka.
Iako je ipak imao nekakav startni renome kao top 20 pick na draftu, Jaquez se pridružio dugoj listi igrača koje je Miami doveo kao prilično ili potpuno nepoznate i brzo ih pretvorio u pouzdane kontributore, poput Duncana Robinsona, Caleba Martina, Haywooda Highsmitha ili Maxa Strusa i Gabea Vincenta, prošlosezonskih startera koji su ljetos napustili klub zbog unosnijih ponuda.
Brzo dobio priliku zbog ozljeda suigrača
Već u debiju, tijesnoj pobjedi 103:102 nad Detroit Pistonsima, Jaquez je dobio 13 minuta na parketu i pogodio sva tri pokušaja iz igre. To mu je ostala najmanja minutaža u sezoni jer je vrlo brzo pokazao da je spreman odmah doprinositi ozbiljnoj momčadi, za razliku od većine rookieja kojima uglavnom treba vrijeme prilagodbe i odrastanja.
Jaquezu ono nije bilo potrebno jer se radi o već iskusnom igraču, 22-godišnjaku koji je proveo četiri godine na uglednom sveučilištu UCLA, s kojim je jednom došao do Final Foura i postupno napredovao do glavnog igrača. Upravo zato je i kliznuo ovako nisko na draftu, jer većina momčadi bira na temelju potencijala, pa igrači koji su odradili puni staž na koledžu ne kotiraju dobro.
Nema Jaquez ni približno visok plafon kao Wembanyama i Holmgren (ni figurativno ni doslovno, s obzirom na visinu od 198 cm), ali njegov je trenutačni uspon svakako neočekivaniji nego njihov, a svakako su mu pomogle i okolnosti u Miamiju, koje su mu omogućile veliku priliku brže od očekivanog, a on ju je "samo" iskoristio.
Naime, Tyler Herro propustio je prvih 18 utakmica sezone. Najveća zvijezda Jimmy Butler i drugi Heatov All-Star Bam Adebayo izostali su po 10 puta, Martin 14, Highsmith 13, Love sedam... Jaquez je, zapravo, jedini igrač Heata koji je odigrao sve utakmice, a zbog brojnih izostanaka stalno je igrao puno i, što je još znatno važnije, jako dobro.
"Uvijek sam smatrao da je moj stil igre prikladniji za NBA nego za sveučilišnu košarku. Zato ne bih rekao da sam iznenađen. Znao sam, ako dobijem priliku, da ću je iskoristiti najbolje što mogu i upravo to se sad događa", rekao je Jaquez.
"Naposljetku, i u NBA-u se samo igra košarka. Igraš protiv zaista dobrih igrača, ali moraš shvatiti da si i ti tu s razlogom. Znam da tu pripadam i to mi daje samopouzdanje da izađem i igram kako znam."
Petak Trinaesti
A zna svašta. Kako već ono ide, "nije ni najviši ni najbrži ni najkreativniji ni najbolji šuter, ali sve radi jako dobro". I igra sa žarom i samopouzdanjem. Već su ga prozvali "meksičkim Jimmyjem" jer može sve što i njegov uvaženi suigrač i šesterostruki All-Star Butler, samo još ne na tako visokoj razini.
Drugi ga zovu Juan Wick, zbog meksičkog podrijetla i fizičke sličnosti s filmskim junakom kojeg je utjelovio Keanu Reeves. U ekipi ga pak zovu Petak Trinaesti, što nema nikakve veze s praznovjerjem nego sa zastrašujućim Jasonom Voorheesom iz istoimene filmske franšize. "To znači da si ubojica", pojasnio je Jaquez za svaki slučaj.
Iskustvo i zrelost pomogli su mu da u NBA dođe spreman, a ne kao projekt za budućnost poput većine rookieja. "Klinci imaju previše glasova u ušima kad se prijavljuju na draft, a ako nisu senzacije i nisu prva opcija na sveučilištu od starta, ne dobiju priliku da rastu, očvrsnu, prihvate ulogu i u njoj shvate što je potrebno za pobjeđivanje prije nego što zasluže veću priliku, a to je nama bitno", rekao je Miamijev trener Erik Spoelstra. "Na svojoj posljednjoj godini na koledžu pridonosio je pobjedama kao prva opcija, ali prije toga to je činio i kao igrač uloge."
Uloga mu je u dva i pol mjeseca debitantske NBA sezone fluktuirala ovisno o dostupnosti etabliranijih suigrača. U najgorem je slučaju druga najvažnija opcija s klupe, a u najboljem slučaju udarni napadač, kao na Božić kad je s 31 poenom i 10 skokova odveo Heat do vrijedne pobjede nad Philadelphijom 119:113.
Ali u svakom slučaju, bez obzira na minutažu i hijerarhiju, na terenu uvijek djeluje isto. Iako su mu spočitavali manjak atletizma, sposoban je probiti se kroz dvojicu i snažno zakucati ili lukavom promjenom smjera pronaći kut pod kojim će ubaciti loptu u obruč, ali može pogađati i s nekoliko metara, kao i iza linije za tri poena (35.2%), a u obrani se s bržim i snažnijim protivnicima nosi pametnim postavljanjem.
Idol Meksika
Jaquezov otac je Meksikanac, majka Norvežanka, a rođen je u Kaliforniji. Mlađa sestra mu je također košarkašica na sveučilištu UCLA, a brat je igrao football u srednjoj školi. Na draftu je izabran 18. pickom, odmah nakon što su ga preskočili LA Lakersi, ali ni najmanje ne žali što nije ostao kod kuće.
"Bio sam spreman za odlazak, nisam želio ostati u Los Angelesu cijeli život nego vidjeti i iskusiti druge dijelove svijeta", rekao je Jaquez. "Mislim, Miami je dio Amerike, ali nemaš takav osjećaj kad si tamo i zaista je kul iskusiti nešto takvo i živjeti sam u novom gradu."
Pa ipak, zbog dominantno latinoameričkog stanovništva, dečko meksičkog podrijetla može se osjećati kao kod kuće. Navijači su ga toplo prihvatili, a mnogima je i uzor, inspiracija brojnim Meksikancima koji nikad nisu imali vrhunskog NBA igrača.
Zapravo, imali su samo trojicu, među kojima je najuspješniji bio Eduardo Najera, koji je odigrao impresivnih 619 utakmica, ali uz prosjek od nepunih pet poena. Horacio Llamas i Gustavo Ayon bili su tek prolaznici. Juan Toscano-Anderson, nedavni prvak s Golden State Warriorsima, rođeni je Amerikanac poput Jaqueza.
"Opako je dobar igrač", rekao je Toscano-Anderson, koji sad igra za Sacramento Kingse. "Zreo je, spreman za NBA, a Miami je savršeno mjesto za njega, s obzirom na njihovu kulturu. Svi Meksikanci u NBA ligi bili su igrači uloge. On ima šansu da postane više od toga."
A kad spominje kulturu Miamija, ne misli samo na latinoamerički štih grada nego i kulturu Heata, opjevanu težnju svih u klubu da naporno rade, budu fizički maksimalno spremni, ali i mentalno spremni da uskoče u svakom trenutku i "poginu" za svoj klub i suigrače. Na temelju takvog mentaliteta Heat bira igrače, a Jaquez se u taj kalup savršeno uklapa.