LJUTITA reakcija Dušana Vlahovića nakon Juventusovih 1:1 protiv Empolija u 22. kolu Serie A u nekoliko je sekundi sažela njegov mandžukićevski mentalitet na oduševljenje svih klupskih pristalica. Juventus se bori za naslov prvaka Italije s Interom (u nedjelju se igra derbi u Milanu) i protiv davljenika Empolija se očekivala rutinska pobjeda.
Bijesni Vlahović je ono što Juventusu treba
Međutim, glupo isključenje Areka Milika ostavilo je Juventus s igračem manje od 16. minute do kraja susreta. Juventus je poveo u 50. minuti golom preporođenog Vlahovića, kojem je to bio 12. gol ove sezone. Očekivalo se da će Juve sačuvati tih 1:0, ali s tim se nije složio Tommaso Baldanzi, koji je lijepo pogodio za 1:1.
I tada na scenu krajem utakmice stupa Vlahović, koji bijesno napušta teren, ljutit zbog gubitka dva unaprijed upisana boda. Čitači s usana tvrde da je Vlahović žestoko na materinskom jeziku častio suce. Nije lijepo, ali to iscrtava koliko je želio pobjedu i da za njega ništa osim troboda nije bila opcija.
U isto vrijeme neki od njegovih suigrača ugodno i sa smiješkom se pozdravljaju s protivnikom, no srpski je centarfor toliko ljutit da nema vremena za to. Vlahović u posljednjih šest utakmica ima sedam golova i asistenciju, no više od toga impresionira njegova igra u oba smjera, uz nevjerojatnu glad za igrom.
Uživa u duelima, vraća se duboko u svoju polovicu i nikada ne prestaje s radom. Djeluje moćno i koristan je cijeloj momčadi. Upravo takav stav podsjeća na Marija Mandžukića, jednog od najboljih stranaca u povijesti Juventusa i tipa kojeg navijači Stare dame i danas obožavaju.
Mandžukićevski stil nogometa
Mandžukić nije priznavao ništa osim pobjede i uvijek je bio prva crta obrane. Vlahović je danas na pravom putu da postane Mandžukićev nasljednik. Moćni centarfor se žrtvuje za momčad, suparničke braniče baca po podu okrenut leđima golu i s tako izborenim loptama razigrava suigrače.
Osvaja teren ratničkom igrom, ali pri tome ima i napadački učinak. Baš poput Mandžukića od 2015. do 2019., kojem brojke u ovom slučaju idu nešto više u prilog. Naime, Mandžukić je znao igrati i na lijevom krilu, što kod Vlahovića nikada nije bio (a vjerojatno i neće biti) slučaj.
Srbin je prototip rasnog centarfora koji je do dolaska u Juventus igrao nešto drugačiji nogomet u Fiorentini. Trebale su mu pune dvije godine da krene Mandžukićevim putem. Za to je najzaslužniji Mandžukićev omiljeni trener Massimiliano Allegri, apsolutni fanatik neprikosnovene defenzive i taktičkih detalja. Vlahović je prošao kroz njegovo sito i rezultati postaju uočljivi.
Grafike: Sofascore
Juventus ga je htio zamijeniti za Lukakua, a onda se dogodio preokret
Podsjetimo, Vlahović je u torinski klub stigao 28. siječnja 2022. iz Fiorentine za 83.5 milijuna eura i tako postao najskuplji srpski nogometaš ikad. Od njega su se instantno očekivali golovi, no on se mučio, kao i ostatak momčadi. Za Juventus je dosad u 85 utakmica zabio 35 golova te upisao osam asistencija. Nitko nije ostao pretjerano oduševljen njegovim nogometom.
Situacija prošloga ljeta bila je takva da ga je Allegri htio mijenjati za Romelua Lukakua, koji bi mu instantno donio sve ono što želi na terenu od napadača, no Chelsea je odbio tu razmjenu, a ni Vlahoviću se nije išlo u London.
Ostao je Dušan tako kod Allegrija s kojim je imao jednu jedinu mogućnost - pokušati igrati poput Mandžukića. Allegri to od prvoga dana želi od njega, ali put do postizanja mandžukićevskog mentaliteta i igre nije baš za svakog. Do prije nekoliko mjeseci postojale su opravdane sumnje u Vlahovićev mentalitet, ali sada postaje svima jasno da je on sposoban nositi novi Juventus.
Odmah po dolasku u Juventus Allegri je u nekoliko navrata javno spuštao Vlahovića na zemlju: "Vlahović nije bio loš, ali je uz sebe imao braniča koji ga je mučio. Ima on još dosta za učiti. Trebao je cijelu utakmicu vući Bremera po terenu i ne dopuštati mu da bude glavni", govorio je Allegri nakon derbija s Torinom u kojem je Brazilac Bremer (danas igrač Juventusa) uništavao Vlahovića po terenu.
Vlahović se izgrađuje već dvije godine
Srpski centarfor nije bio ni adekvatno fizički pripremljen za ulogu koja mu je dodijeljena. "Nemojmo zaboraviti da dolazi iz momčadi koja je imala vrlo dobru sezonu, ali je igrala samo jedan meč tjedno. Mora napredovati, mora se prilagoditi, inače fizički neće moći igrati svaka tri dana. Nije on Marsovac, dajmo mu vremena da se adaptira", zaključio je tada Allegri.
Nakon pune dvije godine Juventusa i Allegrija Vlahović je došao blizu onoga što se traži. Problem mu ponekad predstavlja nervoza jer uvijek ima maksimalne zahtjeve od sebe, ali i suigrača. To proizvodi reakcije poput mahanja rukama i previše uzaludne priče, što mu dodatno crpi energiju.
Mandžukić s tim nije imao problema, no vrijedi istaknuti kako je Hrvat svoj najbolji nogomet igrao u nešto zrelijim godinama, okružen puno kvalitetnijim suigračima nego što je Vlahović danas. Srbinu su tek 24 i njegova trenutna momčad, u kojoj se sve više nameće kao jedan od lidera, nije na nivou onog Juventusa koji je dominantno redao trofeje u Italiji.
Radoholičar
Vlahović je veliki radoholičar, čime dodatno podsjeća na neumornog Mandžukića. U potpunosti je posvećen treningu i oporavcima. U intervjuu za srpski Telegraf priznao je kako nakon treninga ostaje i po dva sata kako bi dodatno radio na sebi: "Nogomet je danas postao sport u kojem, ako ne radiš na sebi, jako teško ostaješ na nekom nivou.
Po meni je rad najvažnija stvar u nogometu. Isto tako i odmor. Ali raditi na sebi, usavršavati se svaki dan, ne samo treningom, nego i gledanjem utakmica protivnika. Ima puno načina da se čovjek usavršava. Da, ostajem poslije svakog treninga. Ne samo na slobodnim udarcima nego i na svemu što mogu i mislim da je to jedan od preduvjeta za uspjeh. Nastavit ću tako dok ne dođem do top nivoa, i što je najvažnije, kada dođem, da se održim tamo."
Mandžukić mu je utabao put
Dobro je poznata priča iz 2016. kada je Juventus za 90 milijuna eura doveo Gonzala Higuaina iz Napolija i tako uskratio mjesto Mandžukiću u napadu. Očekivalo se da će hrvatski nogometaš brže-bolje pobjeći iz Torina, no Allegri ga je uspio pretvoriti u lijevo krilo.
Iako Mandžukić nije imao poželjne karakteristike za tu poziciju; nije brz, nije dribler i nikada se nije vidio na toj poziciji, Allegri je unaprijed znao što dobiva od njega. Mario mu je vraćao bespoštednom borbom, taktički perfektnom i jednostavnom igrom te konstantno dobrim učinkom na terenu.
Smanjio se pritom Mandžukićev golgeterski učinak, ali uglavnom je zabijao kada je bilo najpotrebnije. Mandžukiću su također trebale dvije godine da se isprofilira u nezamjenjivog prvotimca, tihog lidera svlačionice i idola navijača.
Mora zadržati nivo
Vlahović, pak, igra na prirodnoj mu poziciji. Njegovi suigrači danas nisu Cristiano Ronaldo, Gonzalo Higuain, Paulo Dybala, Giorgio Chiellini i Miralem Pjanić, nego su to dečki nešto skromnijih nogometnih mogućnosti poput Federica Gattija, Manuela Locatellija i Westona McKennieja.
U takvoj limitiranoj, ali taktički i defenzivno dotjeranoj momčadi, Vlahović odskače kvalitetom. Mlati se s protivnicima, trči po cijelom terenu i zabija važne golove. Ako ovakvu formu održi, Juventus će do kraja biti u utrci s Interom, a Vlahovića će se moći proglasiti legitimnim nasljednikom obožavanog Marija Mandžukića.
Tek tada će imati šansu jednoga dana kao stranac nositi kapetansku traku Juventusa i dobiti veliki transparent tifoza: "Ratnik među ljudima."