Foto: Getty Images/Guliver Image
DA, naravno da ću pratiti boksački meč između Conora McGregora i Floyda Mayweathera (odgovor na pitanje koje najčešće dobivam ovih dana). Ne samo da ću pratiti, nego ću ga s nestrpljenjem iščekivati kao i, pretpostavljam, većina borilačkih fanova. I to je već dovoljno da nemam pravo kritizirati ovu borilačku “blasfemiju” kako ju opisuju oni koji će meč preskočiti. Iako mi je teško povjerovati da će bilo tko, tko je barem malo znatiželjan, uspjeti natjerati se da “ne škicne” barem snimku i poprati što će se 26. kolovoza dogoditi u T-Mobile Areni u Las Vegasu. Ipak se radi o jednom od najboljih boksača u povijesti sporta i vjerojatno najboljem defanzivnom boksaču koji je ikada ušao u profesionalni ring te o neprikosnovenom UFC kralju koji je prvi uspio ujediniti titule u dvije težinske kategorije, ali i postati prvi UFC borac koji je postao veći od same promocije.
Ništa drugačije nije niti u profesionalnom boksu, dapače. Pa upravo je taj sport izmislio profesionalizam, dogovaranje mečeva po kriterijima koji su sve samo ne sportski. Svjetskim boksačkim prvacima je muka kada moraju braniti svoje pojaseve jednom godišnje protiv legitimnih izazivača. Puno više vole one obrane koje sami režiraju, protiv protivnika koje sami izaberu i u kojima zarade daleko najviše novca. Kada shvatite da su profesionalni boks i profesionalna slobodna borba upravo ti koji su najveći protagonisti “nesportskog” i gotovo isključivo komercijalnog uparivanja boraca, onda ćete se sigurno barem malo bolje osjećati i po pitanju meča Mayweather vs. McGregor.
Uostalom, oba protagonista, pa i onaj treći, odnosno UFC koji ima važeći ugovor s McGreogorom te se stoga ukrcao na brod ne želeći propustiti priliku za golemu zaradu, to niti ne skrivaju. McGregor nije poput Alda rekao da želi boksačku karijeru. On nikome ne maže oči, nego javno priznaje da njega isključivo zanima astronomska zarada. Zanimaju ga milijuni i deseci milijuna dolara koje će u jednoj večeri spremiti u lisnicu. Mayweather je već dvije godine u mirovini, 40 mu je godina i iz udobnosti njegove velebne vile “s 10 bazena i 30 spavaćih spoba” ga je moglo izvući jedino nešto što će mu donijeti astronomsku zaradu. A u njegovim okvirima 10 milijuna dolara nije astronomska cifra. On se ispod 100 ili 200 milijuna sigurno ne bi odvažio na ovakvu do sada neviđenu avanturu. I na kraju UFC… organizacija koja je ismijavala ovaj meč prije samo godinu dana i prijetila McGregoru da mu neće dopustiti nikave boksačke izlete, sada je glavni njegov protagonist. Dana White je od skeptika postao najveći zagovornik teorije da McGregor može iznenaditi najboljeg boksača u povijesti. Promjena mišljenja je dakako uzrokovana golemom zaradom koju će ovaj meč polučiti, a čiji će dio ugrabiti i njegova organizacija.
Stoga valja ponoviti; nitko od protagonista nikoga ne tjera da meč gledaju i da kupe prijenos. On će biti ponuđen u PPV usluzi i koštat će paprenih 100 dolara. I budite sigurni da će razvaliti. Upravo je to čitava poanta priče – kritizirati komercijalni PPV događaj prije nego što si ga kupio i nema nekog prevelikog smisla. Ako ste platili 100 dolara, imate pravo nakon što čitava priča završi izraziti svoje mišljenje i reći je li valjalo ili nije. Jeste li zadovoljni ili ne. Dok to ne učinite, radi se o privatnom projektu kome je cilj samo zaraditi što više novca u jednoj večeri.
I na kraju mala digresija. Htjeli mi to ili ne htjeli, u najavama ovog meča koji se već sada naziva “mečem stoljeća”, na koncu će prevladati okršaj dva tabora, obračun “boksa i MMA-ja”. To se već sada vidi u analizama boksačkih stručnjaka koji McGregora nazivaju “primitivnim boksačem kojem niti palica ne bi pomogla”, a daju mu “0 posto šanse” i “ne vjeruju da će uspjeti uputiti i jedan uspješan udarac”. Ili MMA stručnjaka koji stavljaju 100 tisuća dolara na McGregora i vjeruju da može bez ikakvog boksačkog iskustva pobijediti najboljeg boksača u povijesti sporta samo zato što je dva centimetra viši i tri kile teži. Vrlo brzo će se formirati dva tabora i dvije strane. Jedni će žestoko zagovarati jednu teoriju, drugi će biti protagonisti druge. Uostalom to je i cilj onih koji promoviraju ovaj mega dvoboj. Kako uspješnije involvirati fanove i na koncu ih natjerati da kupe PPV prijenos, od toga da ih emotivno involvirate i gurnete ih na jednu ili drugu stranu. U tim McGregor ili tim Mayweather.
No, ako tabore stavite na trenutak postrance i pokušate iz ovog meča zaključiti nešto konstruktivno onda se iz same činjenice da je meč na koncu dogovoren (kada su počele glasine rijetko tko je mislio da će se realizirati) mogu izvući dva bitna zaključka. Boks nije mrtav kako su mnogi tvrdili posljednjih nekoliko godina jer da je mrtav, najveći meč u povijesti MMA-ja se ne bi održao prema boksačkim pravilima, zar ne?
A bogami niti MMA nisu tamo neki divljaci i neki marginalni sport kako su ga boksački promotori pokušali prikazati boreći se za očuvanje svog tržišta jer zašto bi onda najveći boksač u povijesti umjesto protiv nekog vrhunskog boksača, radio meč s UFC prvakom… Meč koji bi trebao srušiti sve rekorde gledanosti i obojici donijeti najviše novca u profesionalnim karijerama. Stoga je lako zaključiti da je slobodna borba ovim mečem dobila veliko priznanje; stasala u gotovo ravnopravan sport onom šakačkom na “main stream” tržištu što je velik uspjeh za nešto što je u nekim dijelovima svijeta i dalje zabranjeno.
A sada neka igre počnu...