MALO nogometa, puno borbe i očajno suđenje - to je sukus pobjede Hajduka (0:2) na gostovanju kod Istre 1961. Bijeli zasluženo nose bodove iz Pule, nastavljaju sjajnu formu pod trenerom Mislavom Karoglanom, ali i nastavljaju svoj odličan učinak na gostovanjima ove sezone.
Hajduk je ponovio svoj niz s početka sezone i naredao pet ligaških pobjeda. Koliko je to teško napraviti ove sezone u Super Sport HNL-u, najbolje govori podatak da nitko u ligi, osim Hajduka, nije do sada pobijedio u više od četiri utakmice zaredom - Dinamo i Rijeka.
Promjena trenera Hajduka se pokazuje kao ispravna
Karoglan je tek drugi trener u povijesti Lige 10 (od sezone 2013./2014.) koji je uspio pobijediti u prvih pet utakmica mandata. Prije njega to je uspjelo samo Nenadu Bjelici kada je bio trener Osijeka. Što se Hajduka tiče, do sada su tri trenera osvajala po 13 bodova nakon prvih pet utakmica: Željko Kopić, Valdas Dambrauskas i Karoglan prošle sezone.
Posebna priča je učinak Hajduka na gostovanjima. Bijeli su osvojili 18 bodova na 8 ligaških gostovanja, što je prosjek od 2.25 bodova po utakmici. Najbliži po učinku su im Dinamo i Rijeka s prosjekom od 1.57 bodova po gostovanju. Hajduk u prosjeku osvaja 43 posto više bodova u gostima od bilo koje druge momčadi u ligi i 30 % više nego što je osvajao prošle sezone.
Promjena trenera trenutno se pokazuje kao ispravna odluka jer Hajduk napokon igra smislen nogomet koji je prilagođen kadru koji ima, ali i prilagođen protivniku u svakoj pojedinoj utakmici. Karoglanova momčad ne igra stalno na isti način, ali ima stalno istu energiju i pristup.
Podatak koji najbolje oslikava promjenu koju je Karoglan donio jest činjenica da je Ivan Leko po prosjeku bodova bio na putu da na kraju sezone osvoji 68 bodova, dok je ta projekcija bodova sada na 81, što garantira istinsku borbu za naslov prvaka.
Nogomet se igrao prvih 20 minuta
Hajduk je jako dobro otvorio utakmicu, što već postaje očekivano. Karoglan je svoju momčad prilagodio protivniku, ali prije svega terenu koji je bio u lošem stanju, na kojeg se žalio čak i trener domaćina David Catala. Umjesto da pokuša spustiti loptu na zemlju i kombinatorikom stizati do prilika, Hajduk je na utakmici ispalio nevjerojatne 94 duge lopte i taj pristup se isplatio.
Iako je Rokas Pukštas nominalno startao na poziciji osmice, u napadačkim akcijama Bijelih priključivao bi se napadačkoj liniji. Tako je Hajduk na početku utakmice većinu vremena igrao u formaciji koja se najbolje može nacrtati kao 4-2-4. Uz mladog Amerikanca, prednju liniju su činili Emir Sahiti, Leon Dajaku i Marko Livaja te su njih četvorica stalno mijenjala pozicije.
Uz njih bi se napadu pridodavali na bočnim pozicijama Ismael Diallo i Niko Sigur te bi tako još više širili obranu Istre. Nakon što bi većinom započeo napade gostiju, u zadnjoj trećini bi im se još priključivao Filip Krovinović. Hajduk je na ovaj način jako opterećivao zadnju liniju Istre, a kada se na to nadodaju odlične reakcije Bijelih nakon izgubljene lopte i visoki pritisak, nije čudno da prvih 20 minuta Istra nije mogla doći do daha.
Mihael Žaper bio je ključan igrač protiv Istre i sve je više jasno zašto ga je sportski direktor Mindaugas Nikoličius čekao cijelo ljeto. Njegovi fizički atributi čine ga dominantnim u izravnim duelima s protivnicima, ali najbolji dio njegove igre je pozicioniranje i anticipacija, zbog čega je protiv Istre osvojio gotovo sve tzv. ničije lopte.
Žaper se u otvaranju igre spuštao između stopera i pokretao napade Hajduka u tandemu s Krovinovićem, a onda bi držao leđa praktički cijeloj opisanoj napadačkoj liniji. Uz tu ulogu, on, Zvonimir Šarlija i Diallo uputili su svaki po 12 dugih lopti na utakmici i plan je bio očit.
Plan s dugim loptama uspio je jer je Hajduk potpuno nadigrao domaćine u zračnim duelima (19 osvojenih naspram pet Istre). Velike zasluge idu upravo promjenama pozicija u napadačkim linijama jer su Bijeli stalno stvarali fizički povoljne duele za sebe. S velikim brojem igrača u zadnjoj trećini, doveli su se u mnogo situacija jedan na jedan. Karoglan je ispravno procijenio da je ovo najbolji način za postizanje rezultata, a sve je kulminiralo krasnim golom Emira Sahitija za vodstvo.
Sudac Ante Čulina je uništio utakmicu
I to je bilo sve od smislenog nogometa što smo vidjeli. Nakon prvih 20 minuta, Hajduk je malo spustio gas i nije s toliko puno igrača dolazio prema naprijed te nije više visoko pritiskao, što je domaćinima dozvolilo da se napokon sastanu s loptom i počnu nešto smisleno graditi prema naprijed.
Imali su tijekom utakmice nekoliko dobrih situacija, ali na kraju nisu uputili niti jedan udarac u okvir gola. To govori da je Hajduk ipak imao kontrolu, unatoč dojmu da je dobar dio drugog poluvremena Istra dolazila u situacije u kojima bi jedan zalutali metak mogao potpuno okrenuti tijek događanja.
Nakon uvodnog dijela utakmice, ona se pretvorila u nervozni rat na terenu. Zasluge za to prvenstveno idu Anti Čulini koji je sudio užasno i potpuno izgubio kontrolu događanja na terenu. S jedne strane, zakinuo je Istru za par malih prekršaja koji puno znače ekipi koja je inferiorna, a Marijo Strahonja mišljenja je da je i kazneni udarac za Hajduk neispravno dosuđen. S druge strane, ono što je dozvolio da mu Ante Erceg radi na terenu, graniči s ludošću.
Erceg je u prvom poluvremenu napravio šest prekršaja, što je bilo 50 % svih prekršaja koje su obje ekipe napravile u prvom dijelu utakmice. U to ne ulazi sudjelovanje u naguravanju kada je Livaja dobio zasluženi žuti karton, niti trenutak koji je potpuno promijenio utakmicu. U 23. minuti lopta je bila u posjedu Ivana Lučića koji ju je ispucavao, a na njega je s debelim zakašnjenjem natrčao Erceg i napravio nepotreban prekršaj po svim kriterijima vrijedan žutog kartona.
Čulina tu situaciju nije ni vidio, pa tako nije dosudio ni prekršaj. I tu se sve promijenilo jer Erceg je i prije toga imao situaciju u kojoj je napucao loptu i dobio „posljednje upozorenje“ suca, ali kada je kod ovog prekršaja na vrataru prošao bez kazne, dobio je krila da divljački nasrće na igrače gostiju. Apsolutno je neobjašnjivo da je završio poluvrijeme bez crvenog kartona.
Zašto se Erceg tako ponaša na terenu, tema je o kojoj se može dugo raspravljati, ali sudac ne može dozvoliti da ga igrač doslovno pravi budalom. Umjesto da sankcionira igrača, on ga na terenu moli da prestane jer će ga morati isključiti, kao da se radi o utakmici mlađih pionira, a ne o prvenstvenoj utakmici najvišeg ranga hrvatskog nogometa.
U Puli se igrala nogometna utakmica, a jedan igrač odlučio je da se njemu ne igra, nego tuče po terenu. Čulina mu je to dozvolio te tako ubio utakmicu i unio veliku nervozu na teren. Za razliku od svog kolege Patrika Kolarića, koji se profilirao u vjerojatno najboljeg hrvatskog suca u ovom trenutku, Čulinine dobre utakmice samo su iznimka. Nakon ove, nije od sudačke komisije zaslužio hlađenje, nego zimski san.
Hajduk je ovakve utakmice uglavnom gubio
Ono što je jako pozitivno za Hajduk jest činjenica da je uspio pobijediti u ratničkoj utakmici, što im se u recentnoj prošlosti rijetko događalo. Bijeli su se u Puli uvukli u tu opću nervozu koju bi u budućnosti svakako valjalo izbjegavati, bez obzira na događanja, ali ovaj put su u tom kaosu ipak pokazali karakter i nisu dozvolili protivniku gotovo ništa.
Nije to bilo lijepo za gledati u drugom poluvremenu, i Hajduku se taj problem ipak ponavlja, ali Bijeli su se snašli u tim uvjetima bez velike igre. Izdominirali su Istru u duelima (63 - 37) i tu je bio ključ pobjede u ovakvoj utakmici. U igri jedan na jedan pokazali su da su daleko kvalitetniji od protivnika.
U drugom poluvremenu Istra je bila ta koja je pokušavala nešto stvarati, a Hajduk je većinom tražio prilike kroz tranziciju i to na vrlo jednostavan način - traženjem usamljenog Livaje u vrhu napada. On je u ovoj utakmici osvojio osam od 11 duela u kojima se našao i to je bio ključ držanja ravnoteže igre u drugom dijelu utakmice.
Livaja raste naočigled nakon pada forme u zadnjim utakmicama pod vodstvom Leke, a protiv Istre je upravo igra duela bila najveće iznenađenje. Već dugo vremena Livaja nije bio ovako dominantan u zadržavanju lopte i osvajanju izravnih duela te je utakmicu začinio s nekoliko krasnih minijatura i driblinga, nakon kojih je suigrače gurao u opasne pozicije.
Hajduk nije naviknut biti lovina na tablici
Očito je promijenio način izvođenja kaznenih udaraca pa više nema poskakivanja i vaganja vratara, već se oslanja na preciznost i snagu udarca. Ovaj pogodak mu je bio 60. ligaški za Bijele, a po broju izravnih sudjelovanja (golovi i asistencije) za Hajduk u Ligi 10 izjednačio se s Mijom Caktašom na brojci od 89. Livaji je za to trebalo 98 utakmica, a Caktašu 154.
Na kraju, unatoč manjim problemima i nervozi, Hajduk je rutinski pobijedio u Puli i nastavlja svoj put prema konačnom cilju. Neobična je ovo situacija za Bijele jer nisu naviknuti biti lovina na tablici, što donosi određenu vrstu pritiska, ali svakako je to ljepši pritisak nego onaj hvatanja zaostatka.
Hajduk se ne smije obazirati na to što konkurenti rade i nadati se da će oni gubiti bodove, već se treba koncentrirati samo na sebe te pustiti druge da se zamaraju s računanjem zaostatka i zbrajanjem unaprijed upisanih bodova u zaostalim utakmicama. Slijedi Gorica na Poljudu.